Kada je riječ o istoriji Crne Gore, Sagau kaže da nema jasnog pravnog uporišta i tragova kome ova vjerska zdanja pripadaju.
Prema njegovom mišljenju, ovo pitanje je trebalo rješavati dijalogom i većom uključenošću vjerskih zajednica, a ne praviti od njega državno pitanje.
Sagau smatra da su se crnogorske vlasti odlučile da usvoje Zakon o slobodi vjeroispovijesti nakon što je vaseljenski patrijarh priznao autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve, nadajući se da bi i Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) mogla da slijedi taj put. Međutim, Sagau smatra da to nije realno.
On ističe da bi dugoročno rješenje moglo biti formiranje autonomne Crnogorske pravoslavne crkve pod okriljem Srpske pravoslavne crkve (SPC), kao u slučaju Makedonske pravoslavne crkve, ali je pitanje da li je ijedna strana spremna na takav kompromis.
On je rekao da je Venecijanska komisija jasno predočila da ne želi da ocjenjuje istorijski kontekst na koji se Zakon odnosi, već samo njegov pravni ugao.
- To znači da iako je pomenuti akt usvojen u parlamentu, te da su njegove pravne implikacije možda u skladu sa evropskim standardima, ali istorijski, politički i naročito vjerski dio možda nisu - rekao je Sagau.
Bez jasnih tragova vlasništva
Sagau je rekao da se treba prisjetiti da su istorijske okolnosti u kojima je djelovala crnogorska crkva bile sasvim drugačije nego sada.
- To je vrijeme turske vladavine i kasnijeg oslobođenja od nje, pa je čitav koncept nezavisne crnogorske crkve bio drugačiji nego danas - istakao je on.
Dodaje da je tadašnja crnogorska teokratska država, kao i svuda u svijetu, bila njihov vlasnik, ali su takođe pripadala i lokalnim pravoslavnim zajednicama.
- Naravno, može se raspravljati od slučaja do slučaja da li se radi o srpskoj i crnogorskoj pravoslavnoj zajednici, jer ne smatram da su one u to vrijeme bile svjesne te razlike. Postoje dokumenti koji sugerišu da je tadašnja crnogorska crkva bila autokefalna, ali nema "tomosa", odnosno crkvenog pravnog akta u kome se to direktno navodi. Dakle, postoje tragovi autokefalnosti crnogorske crkve, ali se to ne može uzeti kao dokaz njene potpune autonomije. Nezavisnost, odnosno autokefalnost crkve je fenomen novijeg datuma, tako da je teško govoriti o statusu Crnogorske pravoslavne crkve prije Prvog svjetskog rata - naglasio je on.
Govoreći u striktno pravnim terminima, Sagau ističe da je nužan "tomos" kojim se Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi dodjeljuje autokefalnost.
Rizik da se ispravljanjem nepravde napravi nova
Po završetku Prvog svjetskog rata stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Tom činu je prethodiloprisajedinjenje Crne Gore Srbiji na Podgoričkoj skupštini, što i danas izaziva sporenja, tačnije da li je to bio dobrovoljni čin, kako tvrde Srbi, ili nasilan, što je stav Crnogoraca. Tada je ukinuta i Crnogorska pravoslavna crkva koja je prisajedinjena novoformiranoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Napitanje da li sada crnogorske vlasti na podesan način pokušavaju da isprave istorijsku nepravdu, Sagau smatra da je teško ispravljati nepravde od prije sto i više godina, a da se sada ne učine nove.
- Ja razumijem brigu crnogorskih vlasti za obnovu i očuvanje svog kulturnog nasljeđa, ali donošenje ovakvog zakona je manje demokratski put za rješavanje tako složenog pitanja - dodao je on.
Crna Gora slijedi ukrajinski model
Prema njegovim riječima, Vlada Crne Gore je ovaj zakon, nakon 2016, vratila u proceduru zbog Ukrajine jer smatra da je moguće dobiti nezavisnu, autokefalnu crkvu.
- Međutim, interesantno je da je vaseljenski patrijarh raščinio i izopštio čelnika Crnogorske pravoslavne crkve (mitropolit Mihailo). Patrijarh Vartolomej je u više navrata izjavio da ni u kom slučaju ne može biti priznata autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, tako da ima dosta razlika između crnogorskog i ukrajinskog slučaja - rekao je Sagau.
Sagau kaže da će naredni mjeseci biti ključni jer će se pokazati da li Vlada želi da Zakon striktno primijeni ili će to učiniti na manje dramatičan način.
- Nisam siguran za koju opciju će se vlasti odlučiti, ali ima mnogi istorijskih pitanja koje treba riješiti. U tom smislu, jasno utvrđivanje vlasništva nad vjerskim zdanjima bio bi dobar potez, jer ima mnogo starih manastira i ruiniranih kulturnih i religijskih objekata, pa smatram da bi vlada trebalo da preduzme korake u cilju njihove zaštite -rekao je on.
Autonomna crkva
Sagau smatra da je malo vjerovatno da se stvori autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, jer su se, kako ističe, i ruski i vaseljenski patrijarsi saglasili da ne treba osnivati novu crnogorsku crkvu.
- Ne vidim da će se to uskoro promijeniti, te će za bilo koju pravoslavnu crkvu biti jako teško da prizna autokefalnost crnogorske crkve. Međutim, postoji šansa da se neke stvari urade drugačije. Imamo primjer Sjeverne Makedonije, koja je 2001. godine kreirala autonomnu pravoslavnu crkvu. To znači da crkva ima pravo da izabere sve episkope i obavlja liturgiju, kao i sve druge stvari koje uobičajeno povezujemo sa nezavisnošću, ali priznaje SPC kao matičnu crkvu. Stoga bi i u Crnoj Gori mogla da se formira autonomna pravoslavna crkva, koja bi i dalje priznavala SPC kao matičnu crkvu, Mislim da je to jedina racionalna i održiva ideja u slučaju Crne Gore. Ne smatram da bi bilo pametno, ali ni moguće, kreirati autokefalnu crkvu. Moguće je ogranak SPC koji postoji u Crnoj Gori pretvoriti u autonomnu crkvu, što je rešenje na koje SPC ne bi gledalo kao nametnuto od strane crnogorske države - objasnio je Sagau.
Na pitanje da li smatra da SPC treba da da svoj pristanak da crnogorska patrijaršija postane autonomna, Sagau je rekao: "Ne autokefalna, već autonomna".
- Što znači da donosi svoje zakone, bira episkope, ali priznaje SPC kao matičnu crkvu - istakao je on.
Različita svjetska rješenja
Upoređujući stanje u našoj državi sa pravnim rješenjima u svijetu, Sagau kaže da je Crna Gora je veoma specifičan slučaj, jer crkva i država nemaju isti interes.
- U Bugarskoj, Rumuniji ili Poljskoj, nakon pada komunizma, većinskim vjerskim zajednicama je vraćena imovina, bila im je ponuđena restitucija, jer su u tom trenutku vlade imale isti interes kao i religijske zajednice. Baltičke zemlje su ponudile građanima da odluče da li žele da pripadaju jednoj od dvije pravoslavne crkve. To je možda i najbolji primjer kog mogu da se setim kada je reč o rešavanju ovog pitanja. Jugoslavija, takođe, ima jedinstvenu istoriju, koja se značajno razlikuje od ostatka Evrope. Ne mislim da postoji ikakav primer u Evropi koji bi mogao služiti kao presedan za ovo pitanje, prije svega jer pitanje imovine nije nigdje toliko osporavano - objasnio je on.
Prema njegovim riječima, u Danskoj je postojao sličan problem, ali je riješen tako što vlasništvo nad i - Naime, crkva je vlasnik posjeda, ali je država vlasnik crkve. U slučaju kada imate državnu crkvu, onda pitanje imovine nije veliki problem. Crkva je vlasnik posjeda, ali je dio države. Dakle, država posjeduje crkvenu imovinu zato što posjeduje i crkvu. Naime, u Danskoj crkva i država nisu razdvojene. Država je vlasnik crkve, te je i vlasnik crkvenih objekata. Sveštenike zapošljava i plaća država. Danci plaćaju porez, a država taj novac onda izdvaja za crkvu - rekao je on.
Notr Dam u vlasništvu crkve
U Francuskoj je, navodi on situacija drugačija jer su crkva i država razdvojene.
- Zbog duge tradicije, crkva je vlasnik svojih objekata, što država prihvata. Pripadnici vjerske zajednice plaćaju porez direktno crkvi. Ono što razlikuje ove slučajeve od crnogorskog jeste da ove države imaju dugu i ustaljenu istoriju sa jasno utvrđenim vlasništvom nad verskim objektima. Na primjer, niko nikada nije dovodio u pitanje da Notr Dam pripada katoličkoj crkvi. Zna se da katolička crkva pripada katoličkoj zajednici. Zbog tih vjekovnih odnosa, pitanje vlasništva nikada nije bilo predmet spora - kazao je Sagau.
