– Mislim da Crna Gora više nije glavna meta. Ona je tu da bi eventualno bio destabilizovan jedan dio NATO-a kako bi Moskva mogla da pregovara sa NATO-om, ali je glavna meta Beograd i Srbija. Moskva je tu u prilici da se bahati, jer Srbija ne zna gdje će da ide – kazao je Janjić.
Prema njegovim riječima, dimamika i energija koja je u Crnoj Gori i Srbiji aktivirana nakon što je Skupština u Podgorici usvojila Zakon o slobodi vjeroispovIjesti, prevazišla je očekivanja i pokazala široko nezadovoljstvo, koje je usvajanjem tog zakonskog akta samo mobilisano.
Usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovIjesti, ističe ovaj analitičar, zapravo je bio samo povod da se na obje strane iskaže jedan mnogo dublji problem koji se, kako je rekao, zove nacionalističko viđenje identiteta. On kaže da niko nije pričao o državi nego je „vatra potpaljena na pitanju da li će imovinu da dobije Crnogorska crkva ili Srpska pravoslavna crkva“.
– Naši nacionalizmi još nijesu na nivou država i to je veliki problem, jer to pokazuje da mi ni nakon 35-40 godina nijesmo izašli iz faze takozvane nacionalističke mobilizacije. U slučaju Srbije govorim o krizi srpskog nacionalnog identiteta. Može se reći da je sada uloga crkve mnogo veća nego što je bila krajem 80-ih i početkom 90-ih. To je jedna loša stvar koja se ne može lako riješiti – smatra Janjić.
On objašnjava da je problem izostanak iskrene političke komunikacije Crne Gore sa zvaničnim Beogradom, koja, kako kaže, praktično ne postoji od 2015. godine.
Beograd je, smatra Janjić, počeo da slijedi agendu određenih paradruštvenih grupa poput navijača i crkve, da slijedi njihove vrijednosti i da partnere bira po nacionalističkom ključu.
-–To je potpuno pomjerena politička perspektiva i odsustvo odgovora šta je srpski etnički, a šta državni identitet. Sada su velike stvari u igri, jer su politike i političari došli u situaciju da slijede dinamiku koju nameću navijači, paradržavne strukture i crkva, a ne dinamiku svojih politika. Srbija i Crna Gora su zapravo izabrale dva različita puta. Crna Gora je u NATO-u i ide ka EU. Srpsko rukovodstvo tvrdi da hoće u EU, ali da za to nema podršku onih društvenih grupa koje su sada u javnosti. Tek predstoje nacionalističke mobilizacije, ali i suočavanje sa njima. To važi za državu Crnu Goru, ali i za rukovodstvo Srbije u samoj Srbiji – napominje Dušan Janjić.
Kada je riječ o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, Janjić ističe da bi pojedine odredbe tog pravnog akta izgledale mnogo drugačije da se zaista pažljivo čitalo mišljenje Venecijanske komisije.
– Ne bi bilo spora oko dodatnog preregistrovanja ili registrovanja neke vjerske zajednice kao što je Srpska pravoslavna crkva, koja je već registrovana tamo gdje joj je matica i sjedište, a to je u Beogradu. Drugačije bi se riješilo kao što se drugačije i rješava to pitanje u Evropi. Sad smo, međutim, došli u situaciju daj šta daš. Žašto ovo govorim? Moj utisak, ali i saznanja govore da su dinamika i energija koje su se sada aktivirale mnogo jače od onog što su očekivali lokalni organizatori. Sve te prijetnje građanskim ratom, koje se su čule u Crnoj Gori, naslonile su se na široko nezadovoljstvo, a zakon ih je samo mobilisao – navodi Janjić.
