Odgovarajući na pitanje o podršci koju je nacionalni avioprevoznik dobio odlukom Vlade o konsolidaciji ovog preduzeća, Drecun ističe da je činjenica da MA nema mogućnost da u kratkom roku poveća obim usluga do nivoa da bude stabilna profitabilna kompanija i da MA treba gledati, barem neko vrijeme, kao svaku budžetsku jedinicu.
“Mnogi državni troškovi ne donose benefite veće od tih troškova pa to prolazi neprimijećeno. Postojanje MA ima i druge važne dimenzije značaja, koje se teško vide, a posljedično tome, još teže mjere. Avioni MA se vide širom Evrope, milioni putnika vide ime Ma na aerodromima, što je besplatna reklama države. Desetine i desetine hiljada stranaca će doći u Crnu Goru samo zato što postoji MA. Hoteli će imati viši nivo atraktivnosti. Mnogo je indirektnih efekata, koji se mogu mjeriti sa dosta preciznosti”, poručuje Drecun.
Sagovornik Vikend novina govori i o budžetu za narednu godinu, koncesiji za aerodrome, izazovima za Crnu Goru, potencirajući značaj investicija.
“Ako nema investitora nema ni radnog mjesta. Nema ni radnika onda. Danas je svaki poslodavac heroj. Iako mnogi misle da su poslodavci lopovi, oni su heroji, jer zapošljavaju ljude… To nam treba. Ne smijemo tjerati investitore”, poručuje Drecun.
Kažete da je mnogo indirektnih benefita od MA i da se to može i izmjeriti…
DRECUN: Za to treba i vrijeme i znanje. Treba sačiniti metodologiju za mjerenje svih efekata od Ma na našu ekonomiju. Možete pratiti porast gostiju hotela koji su došli sa avionima MA u Crnu Goru. Možete pratiti promet usluga vezanih za MA (taxi, caffe, drumski, željeznički saobraćaj). Mnogo toga se može dobrom metodologijom utvrditi i vidjeti onda da li je MA opravdana investicija. MA treba gledati kao komplementarni dio crnogorskog turizma, i kao saradnik Aerodroma Crne Gore a ne protivnik. Kada bismo imali jaču ekonomiju i MA bi bio jači prevoznik. Smatram da MA mora postojati, da treba da bude transparentno finansiran, kao svaka budžetska jedinica. A da ga treba voditi u skladu sa strogim menadžerskim procedurama i štedljivo.
Valorizacija aerodroma kroz koncesije takođe izaziva dosta oprečnih mišljenja.
DRECUN: Smatram da aerodrome ne treba davati nikome na upravljanje. Ne vidim potrebu da se preduzeće koje je osuđeno na profit daje nekome ko će praviti profit umjesto nas, a nama dati stotinak miliona koje ćemo potrošiti na kamate za jednu godinu. Što ćemo sjutra ako neko poželi da sagradi novi aerodrome. Hoćemo li mu dozvoliti. Ili pak nećemo, i tako štititi koncesionara. Ovo što zasad vidim da od koncesija treba da dobija Crna Gora za aerodrome je malo u odnosu na moje procjene koliko aerodromi znače Crnoj Gori. MA će biti tada u mnogo težoj poziciji, a to će izavati nove probleme.
Budžet za 2020. godinu planiran je na nešto više od dvije i po milijarde eura, što je 200 miliona više nego tekuće godine. Ukida se krizni porez, a planiran je značajan rast prihoda, ali i zarada u prosvjeti i zdravstvu.
DRECUN: Mogao bih da budem kritičan, jer ima prostora za drugačiju podjelu budžeta. No, budžet vam je uvijek politička priča. Možda ne znamo sve što ministar zna, pa ga razumijem. Partneri u vlasti nikad nemaju iste poglede, i često se prave loši kompromisi. Agrobudžet je mali. Treba da bude najmanje 5 odsto budžeta, sa tendencijom rasta. Krizni porez je bio nepotreban, i dobro je što je ukinut. Nije malo 200 miliona više, a projekcije rasta GDP su niže za narednu godinu. Dakle, ima razloga za brigu. Uz to, imamo izbore. Ne volim priču o budžetu tipa zašto ljekarima, a ne profesorima, ako imamo potencijala da se stvori i za jedne i za druge. Mislim da je posle ulaska u NATO trebalo da uslijedi jača diplomatskoekonomska inicijativa.
Koji će biti najveći izazovi za Crnu Goru u narednom periodu, posebno u ekonomiji?
DRECUN: Akutni izazovi su dovršiti auto-put što je prije moguće, i paziti da nivo javnog duga ne raste. Mora se paralelno održati stopa rasta GDP. Vidjećemo kako će se Vlada ponašati sa ova dva-tri izazova. Hroničnih izazova imamo mnogo. Nama je dugoročni izazov deficit u trgovini, zato što ga ne rješavamo, pa onda zavisimo od stranih investicija, i turizma. Problem je i previše investicija u sporoobrtni kapital, nizak nivo poljoprivrede u GDP, nizak nivo IT znanja, skup univerzitet, nekonkurentan visokoškolski sistem… Imamo premalo ljekara na 1000 stanovnika, a uz to nam odlaze.
Šta još…
DRECUN: Resurse ne koristimo racionalno. Zašto drvo samo siječemo i izvozimo kao sirovinu. Zar je teško napraviti stolicu, fotelju, trosjed. Pa to nije visoka tehnologija. Mi i to uvozimo. Neoliberalizam nam je ukinuo realnu ekonomiju, pa sad čekamo turiste i strane investiture da nas spašavaju. Umjesto da oni budu šlag na torti, oni su nam glavno jelo. Izazov nam je da napravimo još dva energetska objekta. Mi se bacili na vjetrogeneratore, koji su sa mnogo aspekata upitni, a milioni eura vode nam teku pred očima. Evo 45 godina vijećamo Morača ili Tara…kad ćemo, gdje ćemo, kome ćemo… Programi supstitucije uvoza se moraju razviti i tržišno valorizovati da ne uvozimo svaki dan po milion i po eura hrane i vode. Priroda je izdašna, problem su ljudi… Eto dosta izazova da naredne dvije do tri vlade imaju posla.
Da li našoj zemlji, poput zemalja regiona, prijeti odliv radne snage?
DRECUN: Prijeti, naravno, i to se mora zaustaviti. Školujemo nekoga, čitaj trošimo novac iz budžeta na njega, a onda ga gotovoga dobije Slovenija, Njemačka, Danska, Italija, Srbija. Država mora da jača realni sektor, i uslužni sektor koji pokriva strana tržišta. Moramo uravnotežiti sjever i jug. Sjever će se isprazniti, a onda će neko jeftino kupovati našu zemlju. Čije ovce toga i planina…samo da ne bude kasno.
Šta da uradi država da to spriječi?
DRECUN: Kako spriječiti? Lako ako se promijenimo, a teško ako ostanemo isti. Moramo trčati za investitorima. Investicije, investicije i samo investicije. Tražiti investitore u nova preduzeća, i dati im sve što treba, samo da otvaraju radna mjesta. Pa naši su radnici pravili bagere, buldožere, a danas ne mogu ni motokultivator. Pravili su nekad stilski namještaj Luj IV, a danas ne možemo ni škanj. Mogu oni, naravno i dalje. Ali neko im je to uskratio i rekao umjesto fabrika pravićemo stanove. Moramo imati snažan politički konsenzus da se strani investitori ne gledaju kao zlotvori. Nažalost, ima političara koji investitore gledaju kao pošast, a za mene su pravi investitori heroji. Ako nema investitora nema ni radnog mjesta. Nema ni radnika onda. Danas je svaki poslodavac heroj. Iako mnogi misle da su poslodavci lopovi, oni su heroji, jer zapošljavaju ljude. Ljudi kad rade manje je kriminala, manje kafane, manje tračeva, manje kockanja, manje bolesti, manje loše energije, manje zla u krajnjem…To nam treba. Ne smijemo tjerati investitore.
Prema ocjenama Svjetske banke, javni dug bi od naredne godine trebalo da pada da bi 2021. taj pad bio značajan, sa sadašnjih 78, na oko 61 odsto. Da li to znači da se ulazi u malo relaksiraniji period?
DRECUN: Da, ako bude tako. Ako javni dug bude 2021.godine u nivou 61% GDP-a treba da slavimo kreatore tog dostignuća. Crna Gora duguje 3,3 milijarde eura, dok BDP iznosi 4,6 milijardi eura ili 70,8 odsto BDP-a. Da svedemo javni dug na nivo od 60-ak posto GDP trebalo bi da vratimo oko pola milijarde eura za godinu dana, a to nije prosto realno. Jednostavno ne postoji način da se toliko razdužimo u tako kratkom vremenu. Ja ću biti zadovoljan ako javni dug ne pređe četiri milijarde eura do kraja 2021. godine.
Kako komentarišete projekcije MMF za narednu godinu?
DRECUN: Prema procjenama MMF naredna godina neće donijeti rast GDP kao prošlih godina. Ja mislim da oni sad griješe. Oni imaju jednu vrstu institucionalnog autoriteta, ali premalo koriste domaća znanja. Oslanjaju se na modele koje su razvijali drugdje, u drugim sistemima, a to ne daje rezultat, jer kod nas ima dosta takozvane alternativne ekonomije koju oni ne vide, a nemaju urođen refleks da je prepoznaju. MMF je dobar savjetnik i neka bude tu, ali ne treba da nam bude mjera pameti, mjera akcije i mjera poslušnosti.
