On je istakla da je zaštita javnog interesa jedno od osnovnih načela Zakona o javno-privatnom partnerstvu o kojem su poslanici nedavno završili raspravu. Laličić, koja je i poslanica DPS-a, poručila je da će državni interes u budućim aranžmanima biti dovoljno zaštićen, te da će kriterijum za izbor privatnog partnera biti ekonomski najpovoljnija ponuda.
DN: Predlog zakona o javno privatnom partnerstvu izazvao je veliko interesovanje i raspravu na sjednici crnogorskog parlamenta. Dok opozicija nalazi zamjerke i izražava bojazan da državni interes i imovina neće biti dovoljno zaštićeni, predlagač garantuje da javno-privatno partnerstvo neće biti privatizacija, niti prodaja državne imovine. Da li je budući zakon dovoljno zaštitio državni interes u budućim aranžmanima u kojima će se koristiti model javno privatnog partnerstva?
Laličić: Javno-privatno partnerstvo koje se prvi put ovim zakonom uvodi u naš pravni sistem je nov i efikasan model finansiranja koji je na našem tržištu još uvijek nedovoljno razvijen. Stoga, možda izaziva toliko dilema. Iz definicije predmeta ovog zakona jasno je da se radi o dugoročnim, naglašavam, ugovornim odnosima između javnog i privatnog sektora koji j e zasnovan na j asnoj podjeli prava, obaveza, ali i rizika radi izvođenja radova od javnog interesa na javnoj infrastrukturi i objektima, ili pružanja usluga od j avnog interesa.
Pored ugovornog, predviđena je mogućnost osnivanja zajedničkog privrednog društva između privatnog i javnog sektora čiji se odnos uređuje ugovorom. Da se zaključiti da, niti je u pitanju privatizacija, niti prodaj a državne imovine, već ugovorni odnos sa jasno definisanim pravima i obavezama ugovornih strana.
U cilju zaštite državnih interesa, odnosno državne imovine, ovaj zakon upućuje na primjenu Zakona o državnoj imovini, ali i drugih zakona zavisno od predmeta ugovora. Dakle, njime se ne derogiraju odredbe Zakona o državnoj imovini, kako se moglo čuti u parlamentu, pa ni uloga Skupštine u određenim zakonom utvrđenim slučajevima.
Zakonom je definisano da svako ulaganje privatnog sektora u javnu infrastrukturu i objekte, odnosno uređaje i postrojenja, koji su nastali sprovođenjem ugovora o javno-privatnom partnerstvu, su u državnoj imovini. Jedno od osnovnih načela zakona je načelo zaštite javnog interesa koje je razrađeno kroz obavezu da svakom projektu javno-privatnog partnerstva prethodi analiza opravdanosti koja se temelji upravo na ocjeni ostvarivanja javnog interesa, zatim da na predlog projekta mišljenje mora dati Agencija, Ministarstvo finansija i Zaštitnik imovinsko pravnih interesa. To dovoljno govori u prilog činjenici da je državni interes u budućim aranžmanima normativno dovoljno zaštićen.
DN: Šta je to što građani i crnogorska javnost treba da znaju o budućem propisu? Koja su to nova rješenja?
Laličić: Predloženi zakon o javno-privatnom partnerstvu kreira novi koncept zajedničkog ulaganja javnog i privatnog sektora. Primjenom zakona u oblastima tradicionalno predviđenim za državu biće omogućeno intenzivnije uključivanje privatnog sektora, a oblasti primjene su javni radovi i javne usluge.
Osnovno što treba naglasiti je da javni prihodi najčešće nijesu dovoljni za realizaciju mnogih projekata, posebno infrastrukturnih ili vršenja usluga. Na ovaj način, kroz angažovanje privatnog kapitala, otvara se mogućnost da se dobije infrastrukturni objekat bez korišćenja budžetskog novca ili da se određene usluge vrše na mnogo jeftiniji ili kvalitetniji način što u krajnjem znači kvalitetnija usluga za naše građane.
Osim tog osnovnog cilja, ovim ugovorom se ostvaruju i drugi benefiti prenošenje rizika sa države na privatnog partnera, prenose se znanja i vještine privatnog partnera, povećava se imidž Crne Gore u ekonomskom smislu i djeluje pozitivno na sve buduće investiture.
DN: Šta će biti kriterijumi po kojima će se vršiti odabir budućeg privatnog partnera? Koje uslove će privatnici morati da ispunjavaju, ukoliko žele da uđu u partnerstvo sa državom?
Laličić: Ovim zakonom je utvrđeno ko uopšte ne može biti ponuđač, odnosno partner državi, opštini ili privrednom društvu i pravnom licu koje obavlja djelatnost od javnog interesa. Kriterijum za izbor će biti ekonomski najpovoljnija ponuda. Da bi se utvrdilo da li je određena ponuda ekonomski najpovoljnija, cijeni se na osnovu čitavog niza podkriterijuma. Između ostalog, to su kvalitet, značaj investicije, rokovi, cijene usluga za krajnje korisnike, ostvarivanja javnog interesa, efekata tog projekta na zapošljavanje, unapređenje infrastrukture i na ekonomski razvoj.
DN: Kakva su regionalna i evropska iskustva?
Laličić: Javno-privatno partnerstvo, kao što sam rekla na početku, za nas je relativno novi model. Evropske zemlje već imaju dugu tradiciju saradnje privatnog sektora i javnih organa. Posljednjih desetak godina intenzivnija su ulaganja shodno ovom ugovornom obliku i u zemljama našeg regiona, posebno u Hrvatskoj i Srbiji. Najznačajnije projekte imala je tradicionalno Velika Britanija, Irska, Francuska, Grčka, Španija, Portugalija gdje se po modelu javno-privatnih ugovora razvijala i saobraćajna infrastruktura, zdravstvene ustanove.
Posebno je poznato da su evropske zemlje po koncesionim modelima javno-privatnog partnerstva unapređivale lučke terminale i usluge, aerodromsku infrastrukturu. Poznato je da su pod koncesijom aerodromi u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Kosovu. U Hrvatskoj i Srbiji dominira i prenošenje usluga na lokalnom nivou na privatni sektor sa ciljem benefita za građane u pogledu cijelog seta komunalnih usluga.
Posebno je za nas važno iskustvo i u sektoru obrazovanja koje imaju zemlje regiona, kao što je rekonstrukcija škola u Hrvatskoj ili sportskih objekata. Hrvatska ima trenutno 19 projekata koji se implementiraju shodno modelu javno-privatnog partnerstva. Srbija ima projekte koji su domininatno na lokalnom nivou u dijelu izgradnje parking prostora, javne rasvjete, kao i drugih segmenata komunalne infrastrukture i usluga.
DN: Koje su potencijalne oblasti u kojima Crna Gora može sklapati ugovore o javno-privatnom prtnerstvu?
Laličić: Predmet javno-privatnog partnerstva može biti izgradnja, održavanje ili korišćenje, rekonstrukcija puteva, željezničkih pruga, objekata vazdušnog saobraćaja i aerodroma, telekomunikacionih, zdravstvenih objekata, obrazovnih ustanova, ustanova kulture, komunalne, sportske infrastrukture, u oblastima socijalnog stanovanja, turizma, ugostiteljstva, elektronskih komunikacionih mreža, radio frekvencija.
Predmet može biti i oblast energetske efikasnosti, izgradnja ili rekonstrukcija mreže javne infrastrukture koja se odnosi na proizvodnju, prenos ili distribuciju vode za piće i mnoge druge oblasti. Kada je riječ o javnim uslugama, to mogu biti usluge socijalne i dječje zaštite, ugostiteljske i turističke usluge, obrazovne, zdravstvene usluge.
DN: Zakonom je predviđeno i formiranje agencije za investicije? Čime će se ona tačno baviti?
Laličić: Agencija za investicije Crne Gore kao novi institucionalni okvir obuhvatiće poslove Agencije za promociju stranih investicija, Sekretarijata za razvojne projekte kao i poslove administrativno tehničke službe Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Nadležnosti Agencije će, između ostalog, biti praćenje realizacije investicija, odobravanje predloga projekata o javno-privatnom partnerstvu, obavljanje stručnih poslova na promociji investicionih mogućnosti Crne Gore, void registar odobrenih ugovora, evidencija stranih investitora i investicija, vršenje ocjene opravdanosti razvojnih i investicionih programa koji su od interesa za Crnu Goru.
Druga dionica autoputa po principu JPP
DN: Sta Crnoj Gori omogućava novi zakon?
Laličić: Crnoj Gori ovaj zakon omogućava da privuče privatni kapital, da bez angažovanja sredstava iz budžeta izgradi važne infrastrukturne objekte, riješi probleme u pružanju usluga u pojedinim oblastima, poput upravljanja otpadom, vodosnabdijevanja. Po modelu javno privatnog partnerstva najvjerovatnije će se graditi druga dionica auto-puta Bar-Boljare.
Koncesije će se dijeliti za prirodna bogatstva
DN: Koja je razlika između Zakona o koncesijama i budućeg Zakona o javno-privatnom partnerstvu?
Laličić: Ova dva zakona se usvajaju istovremeno i ne slučajno. Zakonom o koncesijama regulišu se prava korišćenja prirodnih bogatstava, dobara u opštoj upotrebi i drugog dobra u opštoj upotrebi, dok se Zakonom o javno-privatnom partnerstvu uređuju koncesije na javne radove i javne usluge.
