Eksperti koje predvodi profesor Miranda Šrers traže lokaciju na kojoj bi se zakopalo 2.000 kontejnera visoko radioaktivnog otpada. Mjesto mora biti izuzetno bezbjedno, zaštićeno od podzemnih voda ili zemljotresa, koji bi mogli da izazovu curenje.
Pred naučnicima su ogromni izazovi - kako smrtonosni otpad transportovati, pronaći adekvatan materijal u koji ga treba zatvoriti i na kraju budućim pokoljenjima prenijeti poruku o njegovom postojanju. Ali trenutno najveći izazov je naći lokalnu zajednicu koja će prihvatiti da nuklearna deponija bude u njenom dvorištu.
Njemačka je poslije akcidenta u nuklearnoj elektrani Fukušima u Japanu rješila da zatvori svoje nuklearke, a plan je da se sedam centrala zatvori do 2022. godine. Vlada je odredila 2031. godinu kao krajnji rok da se pronađe adekvatna lokacija na kojoj će nuklearni otpad biti smješten trajno.
Otpad se trenutno nalazi u privremenim smještajima, najčešće u blizini elektrana iz kojih potiče. Međutim, ovi objekti su napravljeni tako da otpad mogu da čuvaju samo nekoliko decenija, istakla je Šrers, članica nacionalnog komiteta koji pomaže u potrazi za konačnom deponijom za visoko radioaktivni otpad.
Kao što mu i samo ime kaže, ovaj otpad je najopasniji, to jest najsmrtonosniji, ako se tako može reći. On podrazumijeva potrošene šipke za gorivo iz elektrana.
"Ako otvorite kontejner u kojem se nalaze te šipke, umrijećete u istom trenutku", objašnjava Šrers.
Dodaje da su te šipke izuzetno vrele i da je veoma teško bezbjedno ih transportovati. Za sada se odlažu tako što se prvo stavljaju u kontejnere u kojima se hlade nekoliko decenija. Širom Njemačke nalaze se desetine lokacija na kojima se nalaze kontejneri sa potrošenim šipkama, a sada im treba naći mjesto za trajno odlaganje.
Mjesto na kojem bi se ovaj otpad odložio zauvijek mora da bude geološki veoma, veoma stabilan. Ne smije da ima zemljotrese, ne smije da ima bilo kakav znak vodotokova, ne smije da bude porozna stijena.
Finska, koja ima četiri nuklearke i planira da sagradi još, je svjetski lider u odlaganju nuklearnog otpada. Njihovo rješenje je trajno zakopavanje duboko u granitnu podlogu. Njemački problem je što nema mnogo granita. Umjesto toga mora da se snađe sa podlogom koju ima - slane stijene, glinu i kristalni granit.
Tim stručnjaka se nada da će narednih godina pronaći moguću lokaciju u Njemačkoj, jer od početka plan nije bio da se otpad izvozi.
Eksperti za komunikaciju već su počeli da rade na tome kako da generacijama ljudi u narednim hiljadama godina, kada će jezik biti potpuno drugačiji, prenesu poruku da ne diraju lokaciju sa smrtonosnim sadržajem. Šrer to povezuje da istraživačima koji su ušli u piramide u Egiptu.
"Moramo da pronađemo način kako da im kažemo da radoznalost u tom slučaju nije dobra", naglašava ona.
Za sada niko ne želi nuklearnu deponiju na svom pragu.
Šrer priznaje da javnost s pravom nema povjerenja s obzirom na aktuelne probleme s čuvanjem otpada. Naime, nekadašnji rudnici soli u istočnoj Njemačkoj, u kojima se trenutno čuva otpad niske i srednje radioaktivnosti iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, moraju biti zatvoreni jer ne ispunjavaju današnje bezbjednosne standarde. Troškovi za te namijene se mjere u milijardama dolara.
Strah zbog otpada visoke radioaktivnosti je još veći, napominje Šrers.
