Pokazalo se velikom zabludom da će civilizacijski napredak učiniti da se smanje prepreke i razlike među ljudima. U skladu s tim, može da se desi da u vremenu kada za pola minuta znamo za zemljotres u Indoneziji, ne znamo ko nam je komšija sa kojim dijelimo zajednički zid. Zato smo i danas osuđeni da premoštavamo svjetove, a to mogu samo najhrabriji i najčestitiji među nama, rekao je rukovodilac Narodne biblioteke u Bijelom Polju Edin Smailović na sinoćnoj promociji knjige ,,Saga o Pavi i Ahmetu“, Edite I. Dautović u Galeriji centra za kulturu ,,Vojislav Bulatović - Strunjo“ u Bijelom Polju.
Smailović je naglasio da je deseterac obilježio cijelu jednu epohu u narodnom stvaralaštvu balkanskih naroda.
On ističe da se u desetercu uglavnom pjevalo o ratovima, junačkom megdanu, ,,ono epsko, što je i do danas opstalo“.
-Ono što je bitno, pored ljepote samog deseterca, jeste da Editin deseterac, ma koliko to u svijetu neoliberalizma zvučalo nadaleko poznato, pa čak i besmisleno, postavlja ljubav na prvo mjesto. Reklo bi se, da se za ljubav nije imalo vremena ili je ona bila u drugom planu. Međutim, pored užasa, koji je obilježio našu, skoro cjelokupnu prošlost, rijetki primjeri, očuvani u našem kolektivnom pamćenju, svjedoče i našoj ljepšoj strani. Do danas ne znamo da li su Ahmet i Pava bili stvarni, a to priču čini misterioznijom i ljepšom.Ta činjenica nam dopušta da po sopstvenom viđenju i osjećaju dočaramo ljubavnu avanturu to dvoje ljudi – ističe Smailović.
Kako dodaje, ,,najslađe je zabranjeno voće jer je od samog početka avantura“.
-Uzverati se na drvo koje nosi grešan plod, a da vas kakve urokljive oči ne vide, a tek na kraju, kušati plod, a ne otrovati se. Ili se možda baš otrovati, jer je to usud onih koji zabranjeno ljube. Rukovodeći se slobodom, koju nam nudi ova činjenica, Edita Dautović je odlučila da napiše svoju sagu o Ahmetu i Pavi onako kako se zbilo, ili bi ona voljela da jeste, opet za ovu priču nebitno – rekao je Smailović.
On konstatuje da ma koliko društvo napredovalo i mijenjale se društvene norme, jedno je sigurno - ljubav je opstajala i čovjek je uvijek nalazio način da je stavi na pijedestal.
-Antički pisci su na trgovima pjevali o ljubavi. Sufijski pjesnici su često puta znali reći:''Bog je ljubav''. O ljubavi su pjevali i čuveni vojskovođe i ratnici. Ovu sagu o Ahmetu i Pavi shvatam kao doprinos premoštavanja svjetova. To je ogromno, jer ponekad je teže napraviti jedan korak nego preskočiti brdo - zaključuje Smailović.
Podsjetimo, knjiga finansijski podržana od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, projektom „Dobra djela nadžive vremena” – Saga o Pavi i Ahmetu, a promocija je ujedno i završetak projekta kojim je zaokružena jedna cjelina, kada je u pitanju djelo Edite I. Dautović.
O AUTORKI: Edita I. Dautović je rođena u Prijepolju, a živi i radi u Podgorici. Objavila je još i dvije zbirke poezije: ,,Čula“ (2002. godine) i ,,Ofelijine suze” (2010. godine). Dvostruka je dobitnica nagrade za poeziju na manifestaciji ,,Pjesnici sa Lima o Limu“, za pjesmu ,,Grad“ 2009. godine i ,,Našli smo jedno drugo“ 2010. godine, od Centra za djelatnosti kulture „Vojislav Bulatović – Strunjo”, Bijelo Polje. Poezija Edite I. Dautović je zastupljena u relevantnim crnogorskim zbornicima i antologijama savremene književnosti. Poema ,,Ofelijine suze“ prevedena je na tri jezika (engleski, bugarski i turski), a pjesma „Pjesnikinja“ objavljena je na bošnjačkom jeziku u čitanci za VII razred osnovne škole, za nastavu na bošnjačkom jeziku, Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije Kosova. Edita je, u dosadašnjem životu i radu u Crnoj Gori, uspjela zadržati svoj identitet, porijeklo, tradiciju, kulturu i uklopiti se u crnogorsko društvo sa svim svojim multikulturalnim, vjerskim i nacionalnim stavovima, koji su slični, a opet različiti, ako ništa drugo u mentalitetu.
