U pismu na talijanskom jeziku mitropolit Petar I nekoliko puta navodi etnonim Montenegrini (Crnogorci), a daje i sintagmu "nazione montenegrina" (crnogorska nacija), koja ima i paralelno značenje "crnogorski narod".
Pismo je objavljeno u prvom tomu knjige "Ujedinjenje Crne Gore i Boke 1813. - 1814." Dokumenta u toj knjizi su sabrana u dva toma, ispisana su iz raznih arhiva i iz vremena su ujedinjenja od prije 205/206 godina. Zbirku dokumenata je obradilo i priredilo dvadesetak naučnih radnika, a predśednik i potpredśednik redakcije su bili dva Srbina - akademik Slavko Mijušković i prof. dr Jovan Bojović. Zbirka je uglavnom bila nepoznata široj javnosti dok je portal Montenegrina nije objavio na internetu i od tada je ova zbirka dokumenata dostupna i široj javnosti. U zbirci je objavljeno skoro 800 dokumenata i ne postoji nijedan jedini u kojem se Srbi pominju na teritoriji Boke i Crne Gore. Među dokumentima na italijanskom, francuskom, ruskom, engleskom, u zbirci je dat i priličan broj ćiriličnih dokumenata koja su, dakle, pisali naši ljudi, tako da ne može biti zabune - u svijesti Crnogoraca i Bokelja srpska narodnost na teritoriji današnje Crne Gore, tada - ne postoji.
To je savršeno razumljivo, jer je Njegošev učitelj Simeon Milutinovič Sarajlija, osoba koja je importovala srpstvo na ove prostore, tek 1827. godine stigao u Boku i Crnu Goru, pa nije moguće da dokumenta navode da u Boki žive Srbi po narodnosti, prije nego što je u Boku Simo dohodio.
Odlukom Bečkog kongresa, koji je trajao od septembra 1814. do 9. juna 1815. godine, poništena je odluka o ujedinjenju Boke i Crne Gore, Boka je dodijeljena Austriji, pod čijom je vlašću ostala do 1918. godine.
Srpski popovi iz Boke očajnički se bore da ugrade Bokeljima prezir prema Crnoj Gori, u čemu dobrim dijelom i uspijevaju, a najvažnije im je da Bokelji ništa iz svoje prošlosti ne saznaju.
Tako brojni Bokelji nikada nijesu ni čuli da su u oslobođenju H. Novog 1687. godine učestvovali Crnogorci, mnogi nikada nijesu čuli za ujedinjenje Boke i Crne Gore 1813. godine.
Prije bi srpski popovi iz Boke skinuli mantije, nego svojim vjernicima pokazali pismo Sv. Petra Cetinjskog ruskom caru, koje je pred vama:
