Svjetlosni efekti, plesačice, publika sa obje strane piste: sve u video-klipu je perfektno. Snimcima iz više perspektiva u petominutnom filmu na internetu njih dvoje su predstavili svoju ceremoniju vjenčanja u Libanu. Bombastičan video ima veliku društvenu težinu. Naime, Serena je muslimanka, a Entoni je hrišćanin. Taj "mješoviti" brak iskače iz svakodnevice u Libanu. Zato su njih dvoje su slavlje organizovali kod kuće, ali građanski brak su sklopili na Kipru.
U svojoj domovini bi morali da se vjenčaju po vjerskom pravu, što oni nijesu htjeli. Na društvenim mrežama je video naišao na veliko odobravanje.
"Sviđa mi se što razbijaju vjerske granice", napisala je jedna korisnica Jutjuba. "Konačno, svi smo mi ljudska bića", glasio je drugi komentar. "Naučili smo da volimo jedno drugo i da se poštujemo kao osobe, bez obzira na nacionalnu pripadnost, religiju i okruženje", objašnjava Serena Mamluk za DW.
Naravno, kako kaže, brak je za njenu porodicu i prijatelje bio izazov. Oboje su bili svjesni da su došli u sukob sa libanskom stvarnošću.
"Ali vjerovali smo sebi od početka i naša ljubav je uspjela da opstane."
Raširen otpor prema mešovitim brakovima
Još mješoviti brakovi nailaze na probleme u većem dijelu islamskog svijeta, kaže Loura Sfer, predsjednica Libanske komisije za borbu protiv nasilja nad ženama. To važi i za Liban. Ograničenja, kako pokazuju iskustva, postoje i na hrišćanskoj i na muslimanskoj strani. U slučaju islama, to je često teološki utemeljeno i seže do predmoderne islamske ere, kaže Muez Kalfaui, profesor islamskog prava na Univerzitetu u Tibingenu.
Prema islamskim pravilima, muslimani smiju da stupaju u brak sa pripadnicama drugih monoteističkih religija, dok je muslimankama to uglavnom zabranjeno. Za to, kako pojašnjava Kalfaui, postoje dva razloga: u suštini se islam u muslimanskoj tradiciji smatrao superiornim u odnosu na ostale monoteističke religije. Ali kako su istovremeno žene smatrane za potčinjene muškarcima, stvorio se nerješiv hijerarhijski sukob.
Drugi razlog, nastavlja ovaj profesor islamskog prava, leži u činjenici da su žene u predmodernom islamu posmatrane kao simbol plodnosti i napretka.
"Ako se žene udaju za nekog pripadnika druge konfesije, onda se djeca rađaju u drugom religijskom i društvenom okruženju. Ona se tada smatraju izgubljenima. Iz tog razloga muslimanke ne smiju da se udaju za muškarca koji nije musliman."
Političke dimenzije
Posljedice ove tradicije, koja se dijelom proteže i do današnjeg vremena, u junu ove godine doživio je jedan drugi par mladenaca iz Libana. Musliman Abdalah Salam i hrišćanka Mari-Žoi Abi-Nasif su u braku, ali on nije zvanično priznat.
"Vjerske institucije su protiv sklapanja takvih brakova, jer oni podrivaju bazu njihove moći", rekao je Abdalah Salam na jednoj konferenciji za štampu. "Za mene lično se radi o mom identitetu, ali za njih je tu riječ o moći. One se plaše gubitka ljudi koji teže ka zvaničnom svjetovnom vjenčanju."
"Vjerske tradicije do danas imaju uticaj na porodice. U mnogim slučajevima su roditelji i dalje protiv toga da se njihove ćerke udaju za nekog muškarca koji nije musliman", kaže Loura Sfer. "U strogim libanskim zajednicama muslimanke koje žele da se udaju za hrišćanina rizikuju da budu izložene mentalnom, fizičkom i ekonomskom nasilju."
"U vrijeme globalizacije ljudi različitih religija žele da se razumiju. Oni se zaljubljuju jedni u druge i žele da žive zajedno", kaže profesor Kalfui.
Tom fenomenu, smatra on, morali bi da se prilagode i teolozi svih religija. Serena Mamluk i Entoni Aur otišli su i korak dalje. Ne samo što su se vjenčali, već su i namjerno postavili umjetnički video svoje proslave na internet. Njih dvoje trenutno uživaju u medenom mjesecu.
Serena je još za DW rekla: "Ljubav je naša najbolja religija."
