Bila je to bitka na kojoj je dotad gotovo nezaustavljiva mašina Trećeg Rajha polomila sve zube i koja je promijenila ishod rata.
Nakon toga Hitlerov Rajh počeo je srljati u poraz. U njoj je učestvovalo više od dva miliona vojnika. Na kraju bitke izbrojen je gotovo isti broj ubijenih, ranjenih ili zarobljenih vojnika i civila.
Staljinovo i Hitlerovo nadmetanje za svaki milimetar spaljene zemlje potrajao je tačno pet mjeseci, jednu sedmicu i tri dana.
Field Marshal Friedrich Paulus (left) — commander of the surrounded 6th army of the Wehrmacht at Stalingrad receives a report on the impossibility of unlocking his army, December 1942#stalingrad #ww2 #war #history #worldwar2 #WWII pic.twitter.com/fVTBhnExJV
— Stalingrad Front (@StalingradFront) August 16, 2019
Najveća ruska pobjeda u ratu
U avgustu 1942. Žukov, jedini ruski general koji nije doživio poraz, preuzeo je obranu Staljingrada. Četrnaestog oktobra 1942. Hitler je naredio drugu ‘završnu ofenzivu’ no ni nakon teških bitaka Nijemci nisu uspjeli zauzeti grad, a 17. novembra Crvena armija prešla je u protunapad. U gradu je zaglavilo 250 hiljada njemačkih vojnika, promrzlih i bez hrane, a do konca novembra sovjetske jedinice sui h posve okružile. Kao i uvijek Hitler nije htio priznati poraz. Fridrihu Paulusu, komandantu njemačke vojske, naredio je da ne popušta, obećavajući pojačanja.
Pojačanja nijesu stigla.
“Ne možemo ponovo zauzeti položaje, jer ljudi padaju od iscrpljenosti. Pojeli smo i posljednje konje”, rekao je feldmaršal Paulus.
Za manje od sedam dana njemačka Šesta armija našla se u potpunom okruženju, a krajem januara 1943. godine Paulus se uprkos izričitim Hitlerov nalozima, morao predati.
“Do tada je život izgubilo 300.000 njemačkih vojnika. Bila je to najveća ruska pobjeda u ratu, a s njom je i krvlju natopljena ratna sreća počela okretati leđa Nijemcima”, piše Angela Lambert u svojoj knjizi Izgubljeni Život Eve Braun.
Soldiers of the Red Army near the station Tsimlyanskaya. Stalingrad 1942 year.#stalingrad #ww2 #war #history #redarmy #soliders #infantry pic.twitter.com/AaEs5oEhlZ
— Stalingrad Front (@StalingradFront) August 21, 2019
U svom djelu “Uspon i pad Trećeg Rajha” Vilijam L. Širer piše kako je 30. januara Paulus preko radija javio Hitleru: “Konačni slom neizbježan najkasnije u roku od dvadeset četiri sata”.
Taj signal potakao je vrhovnog komandanta da zaspe žrtvovane oficire u Staljingradu pravom kišom unaprjeđenja, očigledno u nadi da će te časti učvrstiti njihovu odlučnost da slavno poginu braneći svoj položaje
“U vojnoj istoriji nije poznat slučaj da je zarobljen jedan njemački feldmaršal”, rekao je Hitler Jodlu i nakon toga preko radija uputio Paulusu maršalsku palicu koju je ovaj tako dugo želio.
Unaprijeđeno je za jedan čin još 117 oficira. Bila je to zaista sablasna ceremonija.
Hitler: Feldmaršale, ubij se!
Sam kraj nije bio nimalo uzbudljiv. 31. januara poslije podne Paulus je uputio svoju zadnju poruku Vrhovnoj komadi: “Šesta armija, vjerna svojoj zakletvi i svjesna ogromne važnosti svog zadatka, držala je svoje položaje do posljednjeg čovjeka i posljednjeg metka, za Firera i Domovinu, do kraja”, navodi Širer.
Nakon poraza Hitler izgledao kao “isluženi starac”
Poraz u sukobu sa Sovjetima ostavio je teške posljedice na Hitlera.
U maratu 1943. Hitler je prema riječima biografa bio “isluženi starac”…
“Izbuljenih očiju nepomično bi piljio u prazno nezdrave boje kože, kičme izobličene od kifoze i blage skolioze. Lijeva ruka i noga trzale su se, i u hodu je povlačio noge. Sve se lakše nervirao, nasilno je reagovao na kritike, te se tvrdoglavo držao svojih stavova, koliko god bili apsurdni. Govorio je bezličnim monotonim glasom, ponavljao se, te se volio zamorno vraćati na teme iz djetinjstva i prerioda uspona do slave”, objašnjava Angela Lambert.
Staljingrad je na kraju bio zgarište koje će postati simbol poraza fašizma i groblje u kojem su bez ukopa ležale stotine hiljada leševa vojnika s obje strane.
