Ona kaže da je za program Kreativna Crna Gora konkurisala zato što smatra da je njena ideja upravo to što je konkursom traženo, a to je tržišno orijentisan proizvod iz domena kreativnih industrija.
„Ženska crnogorska košulja je veoma elegantna i jednostavna, njenu posebnost Čini specifična vrsta crnogorskog veza, čiji grafizam može biti polazište za vizuelni razvoj brenda. Zbog toga sam odlučila da glavni element mog dizajna bude stilizovani vez „Ošvica“, koji je osnovni motiv kompletnog razvoja vizuala. Nije mi cilj da puko interpetiram tradiciju i neke već iskorišćene i prepoznatljive elemente, već da pokušam da stvorim univerzalnu estetiku putem savremenog vizuelnog jezika“, rekla je Milošević.
Naša sagovornica objašnjava da je ambalažu ženske crnogorske košulje riješila tako da poklopac predstavlja pattern (šablon) stilizovanog veza sa logotipom Kreativne Crne Gore na frontalnom dijelu. Poklopac je nosilac tog pakovanja, on treba da privuče pažnju zanimljivim izgledom.
Ambalaža je napravljena ručno od kartona i kružnog (cilindričnog) je oblika i izdužena kružna forma daje svečani element proizvodu. Dizajnirani materijal se štampa i od njega se pravi kutija.
„Donji dio ambalaže je kontrast u odnosu na poklopac, osnovni element je bijela površina koja odiše čistinom i elegancijom, a istovremeno simbolizuje i izgled košulje. Po sredini je stilizovani uzdužni naprsni dio (tzv. ošvice) koji se nalazi na ženskim crnogorskim košuljama i dizajniran je upravo onako kako i izgleda određeni vez. Presječen je tekstom koji daje punu informaciju o proizvodu - sa jedne strane na crnogorskom, a sa druge na engleskom jeziku“, kaže Marija Milošević.
Ona kaže da je postigla da stilizacijom i umnožavanjem određenih djelova veza stvara dekorativne šare (pattern) koje kasnije primjenjuje na predmetima - suvenirima namijenjenim široj potrošnji, a njihova uloga je da se na što bolji način brend reklamira i predstavi publici.
„Dizajn je dosljedan i oslanja se na upotrebu patterna koji formira različite tipove veza. Oni su zanimljivi, slobodni, razigrani, sa dozom elegancije koja je neophodna za cjelokupni vizuelni identitet. Proizvodi su namijenjeni turistima i lokalnom stanovništvu. Mnogi gosti i posjetioci naše zemlje imaće priliku da kupe ili da dobiju na poklon crnogorsku košulju, kao i razne artefakte (šolje, jastuke, majice i još mnogo toga) koji ce za razliku od sadašnje situacije na tržištu imati adekvatno pakovanje, a time i bolju vidljivost“, kaže Milošević.
Ona podsjeća da je crnogorska kulturna baština izuzetno bogata, da je njeno etnografsko nasljeđe veoma raznovrsno, ali smatra i da je nedovoljno valorizovano i loše prezentirano.
„Zbog toga sam došla na ideju da koncipiram novi brend i projektujem adekvatna pakovanja za košulju da bi imala bolju vidjljivost i da se plasira kao artefakt Crne Gore“, kaže Marija Milošević i navodi da planira da razvije što više raznovrsnih i zanimljivih proizvoda/artefakata koji će, iako zasnovani na tradiciji, naći mjesto u modernom svijetu.
Marija Milošević rođena je na Cetinju i ima 25 godina. Završila je Srednju likovnu školu ,,Petar Lubarda“, a nakon toga upisala je Fakultet likovnih umjetnosti, odsjek grafički dizajn gdje je 2016. godine diplomirala u klasi prof. mr Ane Matić.
Ljiljanine zlatne ruke
Marija Milošević kaže da sarađuje sa Ljiljanom Popović-Marojević koja ukrašava vezom crnogorske košulje i navodi da je svakoj košulji namijenjena drugačija kutija.
Cetinjanka Ljiljana Popović–Marojević vec 15 godina izrađuje ženske crnogorske košulje, koristeci autentične motive ošvica i naglašava da je od srca podržala Mariju i njen rad.
- Veoma mi se dopao Marijin projekat i sa zadovoljstvom sam prihvatila da izradim nekoliko košulja. Njena ideja je lijep primjer prezentacije ošvica i crnogorske košulje, kaže Ljiljana, ističući da je njena mlada sugrađanka ambiciozna i nadasve kulturna osoba koja se osvrnula na crnogorsku baštinu onako kako dolikuje - kaže Ljiljana.
Uz opasku da se u ovo vrijeme sve lako komercijalizuje, dodaje da ni crnogorska košulja nije ostala pošteđena, iako je proglašena za nematerijalno kulturno dobro Crne Gore.
- Naša istorija, kao i kulturna dobra koja je najbolje predstavljaju, samo su predmet zarade onima koji ne baštine tu istu istoriju. Fondovi koji realizuju ovakve projekte trebalo bi da vode više računa o kvalitetu samog proizvoda, a ne o njegovoj cijeni, jer crnogorska istorija nije jeftina.
Bilo bi lijepo kada bi i ubuduće ministarstva prepoznavala i podržavala ovakve i slične projekte – kaže Popović – Marojević.
Ljiljana nam je ispričala da najviše radi crnogorske košulje, mada izrađuje i nakit i primjenjuje zlatovez na raznim predmetima.
Iako radi već deceniju i po, naglašava da je počela upravo sa ošvicama, za koje kaže da su najljepši detalj na crnogorskoj narodnoj nošnji.
- Ošvice su moja strast i pokušavam da ih sačuvam od zaborava. Njihovu izradu istraživala sam kroz raznu literaturu i muzejske primjerke starih crnogorskih košulja. Ništa od materijala za izradu košulje ne može se naći u Crnoj Gori, već se materijali nabavljaju iz okruženja.
Teško je odrediti kategoriju kupaca, među njima ima i stranaca i ljudi iz Crne Gore, mlađih i starijih osoba. Cijene variraju u zavisnosti od složenosti izrade ošvica i vrste materijala od kojeg se šije košulja - kaže Popović-Marojević.
Ona objašnjava da se ošvice vezu na pamučnom materijalu širine oko dva centimetra, sa pozlaćenom srmom i raznobojnim svilenim koncima.
- Nekada se vezlo posebnom tehnikom, koja je u posljednje vrijeme zamijenjena krstićima. Ošvice se prišivaju oko vrata i na prorezu na prednjoj strani košulje. Vrijeme izrade košulje zavisi od kompleksnosti šeme po kojoj se rade ošvice, ali se prosječna košulja može izraditi za 5 do 7 dana - kaže Ljiljana Popović-Marojević
