- Sama sam odabrala ovaj poziv, a tako ga nametnula i porodici, sa svim trpljenjima i strahovima koje nosi jedna profesija u maloj Crnoj Gori. Zbog mog izbora i kandidature, imam određeni stepen velike odgovornosti prema sebi, porodici, građanima i državi – rekla je Medenica.
Mlada se, kako je kazala, počela baviti poslom u pravosuđu – imala je 25 godina kada je počela da sudi, 1982. godine. - Moj put kroz karijeru niko nije pratio. Nijesam imala nikakvu preporuku zato što u pravosuđu nikoga nijesam imala – bliže ili dalje rođake, prijatelje, nego sam imala profesionalni odnos prema poslu, ličnu i profesionalnu odgovornost, kao i rezultate rada, koji su bili prepoznati – istakla je Medenica. Sa 29 godina (1986. godine), kako je navela, postaje prva žena i najmlađi starješina tužilačke organizacije u Kolašinu, a tamo je obavila dva mandata.
- Preporuka dobrog rada me 1993. godine dovodi u Podgoricu, gdje sam imenovana za zamjenicu okružnog državnog tužioca. Potom sam birana kao sudija Višeg suda u Podgorici – rekla je Medenica.
U vremenu kada je sudila, kako je naglasila, bilo je mjeseci i kada je za mjesec izricala i 180 godina zatvora, a bilo je i smrtnih kazni. - Prepoznati rezultati rada preporučili su me za vrhovnog državnog tužioca, nije bilo prijave, već su me imenovali. U vremenu kad tužilaštvo potresa afera S.Č, kad imamo različite prateće neprijatnosti po čelnike tužilačkih organa, upuštam se u nimalo lak posao – da krivično-pravni progon bude kvalitetniji, da kadrovi budu odgovorni, da se uvijek obračunavaju samo sa kriminalom, a ne sa ljudima – kazala je, pored ostalog, Medenica.
Napustila je tužilaštvo „bez želje da bude predsjednica Vrhovnog suda, u vremenu kada je osoba za ovu poziciju birana u parlamentu na prijedlog“ premijera, predsjednika države i predsjednika Skupštine (p. a. 27. decembra 2007. godine izabrana).
- Od tada učestvujem u reformskom procesu, koji je bio neizvjestan. Čas smo radili jedno, pa nije bilo dobro, a bili podstaknuti da to radimo, kao što je bila specijalizacija sudija. To smo dočekali kao nešto što je vrlo značajno, obučili sudije, odvojili vrijeme, novac, a onda dolazi druga preporuka Evropske komisije – svaki građanin ima pravo na slučajnog sudiju i počinje elektronska dodjela predmeta – rekla je Medenica.
Osvrćući se na period kada je došla u Vrhovni sud, kaže da je zatekla više od 75 odsto nezavršenih predmeta, kao i da neke sudije u radu imaju više od 100 predmeta u kojima odluke nijesu rađene duže od godine.
- Zatekla sam, nažalost, da u Vrhovnom sudu ima odluka koje su izvijećane, a osam godina nije pismeni otpravak urađen. Neke sudije su presude nosile kući i tamo ih držali po četiri godine. Tada sam uvela redovne kontrole i počelo se snimati stanje sudstva koje nije bilo dobro. Bilo je to vrijeme kada smo bili zatečeni i nijesmo mogli vjerovati da smo bili dio sistema koji je bio posve urušen – istakla je Medenica. Oni koji nijesu mogli slijediti njen tempo i ciljeve, kako je dodala, počeli su napuštati sudijsku profesiju, dok su oni koji su to željeli uspjeli daleko da dođu.
