Ne možemo da funkcionišemo bez mozga, ali vrlo malo znamo o ovom najvažnijem organu u tijelu.
Neuronauka nam omogućava da bolje razumijemo kako mozak funkcioniše. Ova nauka daje i odgovore na mnoga važna, ali i zabavna pitanja: da li zaista koristimo samo deset odsto mozga, da li su vježbe za mozak korisne, da li možemo mislima da pomjeramo djelove tijela drugih osoba.
Neuronaučnik Greg Gejdž organizuje radionice za učenike osnovnih i srednjih škola u pokušaju da ih zainteresuje da se u budućnosti opredijele za istraživanja u ovoj oblasti.
U Sjedinjenim Državama odakle dolazi, najperspektivniji učenici žele da postanu advokati ili ljekari.
"Zašto neki od njih ne bi postali neuronaučnici", pita čovjek koji u okviru kompanije Bekjard brejnz (Backyard Brains) pravi "uradi sam" instrumente kojima se mjeri moždana aktivnost.
"Ako im se predstavi svijet neuronauke, neki od njih će odabrati da se ovom naukom bave u budućnosti, a rezultati istraživanja će biti bolji."
Šta je neuronauka?
Neuronaučnici istražuju mozak. Oslanjaju se na znanja iz oblasti kao što su biologija, fizika ili elektronika.
Može se reći da je ovo mlada nauka, jer je zamajac dobila tek posle Drugog svjetskog rata.
Neki od uređaja osmišljenih u ratne svrhe kasnije su dobili primjenu u neuronauci.
Pre trista godina pretpostavljalo se da je postoje nekakvi impulsi u mozgu, ali nije postojao način se izmjere.
Neuronauka se ne bavi psihologijom, mozak istraživače interesuje sa stanovišta elektrofiziologije.
Zašto je važno upoznati kako funkcioniše mozak
Dvadeset odsto ljudi na svijetu će u nekom trenutku života dobiti dijagnozu neizlečive neurološke bolesti. Kako bi im bila pružena pomoć, Gejdž kaže da je neophodno da saznamo kako mozak funkcioniše.
Sljedeći nivo je razumijevanje pojma svijesti, kaže ovaj naučnik i dodaje da je neophodno da razumijemo kako naše moždane ćelije mogu da vide, čuju druge ljude i pojave.
Percepcija okoline se u našem mozgu pretvara u impulse, vidimo i čujemo stvari i to je svijest. Gejdž kaže da o funkcionisanju same svijesti znamo veoma malo.
Impulsi se prevode u električne signale koji putuju u mišiće i omogućavaju nam da dišemo, hodamo i pričamo.
Osnovna jedinica u mozgu je električni impuls, a neuronaučnike najviše zanimaju upravo ovi impulsi i način na koji oni funkcionišu, objašnjava Greg Gejdž.
"Vau" efekat
Nakon što je završio studije elektrotehnike, Gejdž je poželio da se profesionalno bavi naukom.
Međutim, nije bio siguran koja ga oblast konkretno zanima.
Obilazeći različite laboratorije na univerzitetima, posjetio je jednu posvećenu neuronaučnim eksperimentima na Univerzitetu u Mičigenu.
U tom trenutku čuo je kako zvuči moždani impuls i potpuno se oduševio.
Na sajtu njegove kompanije postoji brojač koji mjeri koliko je ljudi čulo kako zvuče neuroni koristeći jednostavan uređaj SpikerBoks (SpeakerBox).
Preko 45.000 ljudi doživjelo je taj "vau" efekat.
Mozak i urbane legende
Jedna od najvećih zabluda je da ljudi koriste samo deset odsto mozga.
"Da su imali kurs iz neuronauke na fakultetu, ljudi nikada ne bi to tvrdili", kaže Gejdž.
U pomoć mu priskače Stanislav Mirčić, kolega iz Novog Sada.
"To je kao da kažemo da pijanista koristi deset odsto klavira, jer svira s deset prstiju, on koristi sve, ali ne u svakom trenutku."
Slika mozga na kojoj dominira siva masa, a samo jedna tačkica svijetli nam govori da je taj dio aktivan u tom trenutku, a ne da ostatak mozda ne radi ništa.
Gejdž se sjetio teksta sa satiričnog sajta Anion (Onion) u kome se naučnik hvali da je smislio izum koji istovremeno uključuje sve neurone u mozgu.
"Tad bi čovjek istovremeno imao napade, urinirao po sebi, išla bi mu pjena na usta", objašnjava kako bi izgledalo da imamo samo jedno stanje "uključenog" mozga.
Mozak se mijenja cijelog života.
Ali ideja da ukrštenice ili učenje kineskog u kasnijim godinama sprječavaju Alchajmerovu bolest je takođe u domenu mita.
Neke studije tvrde da određene aktivnosti utiču pozitivno na mozak, druge navode da se ništa ne može uraditi kako bi se stanje mozga poboljšalo.
Neuronaučnici sa kojima smo razgovarali kažu da je mozak komplikovan i da je teško reći koje vrste aktivnosti mu pomažu.
"Sigurno da vam takve aktivnosti neće štetiti", kažu oni.
Šta su najveća dostignuća neuronauke?
Odgovor na ovo pitanje su neuronske mreže, odnosno bazično razumijevanje kako grupa neurona povezana sinapsama u neuronsku mrežu može da obrađuje informacije.
Korišćenjem saznanja neuronauke nastala je vještačka inteligencija, to jest mašinsko učenje.
U medicini, neuronauka je doprinijela osmišljavanju mozak-kompjuterskog interfejsa koji koristi moždanu aktivnost za pokretanje ruku i invalidskih kolica.
Veliko interesovanje vlada za investicije u ovu oblast - Ilon Mask je osnovao kompaniju Neuralejs (Neurolace), a i Fejsbuk planira ulaganja u neuronauku.
Šta sprječava nova saznanja?
Mozak je veliki kompjuter i u svakom trenutku obavlja milion operacija, kaže Aljoša Lajonhart, informatičar iz Njemačke koji trenutno radi s Gejdžom u Beogradu.
Tvrdi da je nemoguće snimiti sve te neurone u realnom vremenu.
"Treba mu još dvije nedjelje da sazna kako mozak funkcioniše", kažu kolege uz smijeh.
Teško je snimati mozak, zaštićen je lobanjom, kožom, kosom, objašnjava Gejdž.
To nam govori da Ajnšajnov mozak u tegli za neuronaučnike nema nikakve koristi.
