Prvo je dr Džomić ustvrdio da Venecijanska komisija nije dala pozitivno mišljenje i da Vlada Crne Gore i režimski crnogorski mediji prosto – spinuju. Tačnije, prave se da su zadovoljni mišljenjem, a u osami, eto, rone suze jer im nije prošlo ,,otimanje imovine SPC“.
Pritom, nije ni pokušao da objasni zbog čega je – ako mišljenje nije u skladu sa intencijama vlasti u Crnoj Gori- predstavnik Srbije u Komisiji glasao protiv. Nije, valjda, srpska država u Veneciji izdala srpsku crkvu?
,,Sačekaćemo da se pojavi mišljenje, pa ćete vidjeti da sam u pravu“, poručio je protojerej-stavrofor, ključni pravnik Mitropolije cetinjsko-primorske Srpske pravoslavne crkve.
Došao je poneđeljak i osvanulo je Mišljenje Venecijanske komisije. Oglasio se ponovo dr Džomić. Sad veli otac Velibor da je bio u pravu; kaže da su iz SPC ,,istinu zborili“ i da nije bilo ,,saglasnosti Venecijanske komisije za jednostrano preknjižavanje imovine crkava I vjerskih zajednica“.
U prevodu: u Veneciji je srpska crkva ,,pobedila“, a crnogorska vlast izgubila boj.
U tom slučaju bi valjda dr Džomić, kao prvi pravnik-junak SPC, trebalo da bude neki novi Sveti Đorđe koji je mučenički stradao boreći se protiv progona hrišćana, u ovom slučaju valjda Amfilohijevih justinijanaca.
U realnom životu, dr Džomić nije izdahnuo, niti se baš velikomučenički borio. Samo je umrla njegova ,,istina“. Jer, nikakvo ,,jednostrano otimanja+e imovine“ nije ni bilo planirano, u prvobitnom Nacrtu zakona, niti u kasnijim amandmanima. O tome svjedoči i dopis Vlade Crne Gore Venecijanskoj komisiji od 17. juna, u kojem se taksativno sugerišu pojašnjenja pojedinih tačaka Prijedloga zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
U tim pojašnjenjima pojedinih članova Prijedloga zakona (između ostalih: 57, 58, 66, 67) preciziraju se pravni principi o imovini, način dokazivanja vlasništva, pozivajući se na pravne propise i sudsku praksu Crne Gore.
I kaže se, u stavu Vlade, da ,,posjed koji se ne temelji na zakonu i dobrim namjerama (bona fides), već na sili, prevari ili zloupotrebi povjerenja (Vis, Clam et Precario) ne predstavlja valjanu osnovu za vlasništvo kroz posjed (usucapio; presciptio longi temporis). Ne samo to, naglašava se da u skladu sa crnogorskim propisima, kao što su Zakon o imovini I Zakon o državnoj imovini, kao i sudska praksa Vrhovnog suda Crne Gore - ,,takvo vlasništvo putem posjeda (usucapio) nije moglo, niti može predstavljati valjani osnov za sticanje privatnog vlasništva“.
Upravo ovakva formulacija, koju je Vlada Crne Gore predložila pojašnjavajući pojedine odredbe, ušla je u tekst Mišljenja Venecinske komisije! I to uprkos žestokom, ali usamljenom, protivljenju dr Čedomira Backovića, člana VK iz Srbije.
E, sad, da li je dr Džomić pogrešno informisan od izvora (čitaj: Backovića) ili prosto ne želi da prihvati realnost?
Svejedno. Mišljenje Venecijanske komisije, kao i dokumenta Vlade Crne Gore, dokazuju da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nije pobijedila u ratu za istinu u Veneciji i nije uspjela da sačuva imovinu koju je crnogorska vlast htjela ,,nepravedno da otme“.
Istina je sasvim drugačija: u Veneciji je samo smrtno stradala laž koju su sveštenici SPC proturali ovih nekoliko dana.
A porijeklo imovine će tek morati da dokazuju pred crnogorskim sudovima. Baš kao što su se, u vrijeme restitucije, pojavljivali na ,,svojim“ sudovima u Srbiji. Tamo su im uglavnom ustupali imovinu na krišćenje. Ko zna, možda im u Crnoj Gori sudovi budu naklonjeniji? Nažalost, nije to tako nerealno: do sada je SPC u sudskoj praksi bila uvijek povlašćena strana. Biće, dakle, prilike dr Džomiću za novo mučeništvo, ovdje mu može biti bolje nego prije neki dan u Veneciji.
