Gradonačelnik Sadik Kan osmislio je „London Borough of Culture“ kao specijalnu nagradu koja se jednom godišnje dodjeljuje projektima koji na najautentičniji način spajaju i slave različite kulture okruga britanske metropole. Ove godine dobio ju je okrug „Waltham Forest“ na istoku Londona. Naravno, prvi dobitnik ovog priznanja morao je adekvatno da proslavi „titulu“.
Specijalna nagrada slavi se velikom, jubilarnom izložbom „E17 Art Trail“ u okviru koje su izložene i skulpture crnogorske umjetnice Katarina Tomašević Crawford.
Zlatne greške
Na 15. izdanju ove specifične „ulične“ izložbe, koja će biti otvorena do 16. juna, učestvuje približno 8.500 rezidenata ovog okruga. Njima se priključila i naša talentovana umjetnica. Nakon učešća u projektu „Montenegrin Cultural Symphony“ u junu prošle godine, u organizaciji Ambasade Crne Gore u Londonu, došlo je vrijeme da nove skulpture Katarine Tomašević Crawford „prošetaju“ istokom grada.
Pored velike skultpure, koja je izložena u dvorištu škole „Viloufild“, 11 manjih radova dočekuje posjetioce popularnog lokalnog mjesta, Forest bara. Kintsugi skulpture, rađene posebnom japanskom metodom korišćenja slomljenog posuđa, privukle su veliku pažnju.
„Ova metoda u istoriji umjetnosti počela je popravljanjem grnčarije. Međutim, u međuvremenu je prerasla u čitavu filozofiju koja počiva na uvjerenju da napukli djelovi ne bi trebalo da se sakrivaju, već naglašavaju i obogaćuju zlatom, a tako treba da slavimo i padove i greške ljudi“, kazala je umjetnica.
Kristalni portreti
Pored „kintsugi“ portreta, koji su postavljeni na centralnom stolu bara, Tomašević Crawford izložila je i skulpture napravljene od kristala bakarnog sulfata. Oni su rasli od šest mjeseci do dvije godine, u kalupu ili na metalnom portretu, da bi se došlo do željenog rezultata.
„Svi potreti rađeni su bez modela, tako da budu neutralni, da ne odvlače pažnju sa razmišljanja o emociji koju ta skulptura nosi“, kazala je.
Tomašević Crawford dodala je i da ovi kristalni portreti možda malo liče na nju s obzirom na to da joj je ogledalo u ateljeu.
„Ipak je svaki moj rad na neki način i autoportret“, zaključila je umjetnica.
Na kraju, Katarina Tomašević Crawford nije morala dugo da objašnjava značenje radova ni nama, ni brojnim posjetiocima izložbe, među kojima je bilo i mnogo radoznale djece iz komšiluka. Ove skulpture teško je i možda sasvim nepotrebno „pretočiti“ u riječi. Fotografije njenih djela najbolje pričaju tu priču...
Leila MURSELJEVIĆ
