Najprije su iz Poreske uprave na poslaničko pitanje – ,,kolika je prosječna neto zarada u Crnoj Gori“ – dostavili svoj odgovor, koji se od zvanične statistike razlikuje za 79 eura, bez ikakvog objašnjenja zašto je to tako. Kad su se od tog podatka usijale – i domaća i inostrana scena, jer Evropska unija, Svjetska banka, MMF i NATO koriste zvaničnu statistiku – Monstat i Poreska uprava su preko medija objasnili otkud tolika razlika.
A to objašnjenje nije prihvatljivo, jer ne mogu da budu dvije zvanične ,,statistike“ sa različitim metodologijama.
Tako smo saznali da Monstat koristi metodologiju Eurostata i obračunava prosječnu zaradu na osnovu zarada koje je poslodavac isplatio u posmatranom mjesecu, bez obzira da li su prijavljeni Poreskoj upravi i da li su plaćeni porezi i doprinosi.
Statistika Poreske uprave obuhvata samo one firme koje su tog mjeseca uplatile zarade, poreze i doprinose na zarade svojim zaposlenim. I to bi bilo OK, da zarade, porezi i doprinosi na zarade nije isplatila jedna ili dvije firme, protiv čijih bi vlasnika i osnivača Poreska uprava mogla momentalno da podigne krivičnu prijavu. Podaci, međutim, govore sasvim suprotno. Samo u maju ove godine zarade ili porezi i doprinosi na zarade nijesu plaćeni za - 81.404 zaposlena. Monstat kaže da je u aprilu bilo 200.595 zaposlenih, a Poreska uprava navodi da su porez i doprinosi uplaćeni za 119.191 osobu, a da su im poslodavci u martu na osiguranje prijavili 173.714 zaposlenih. Ispostavlja se da je nadležnim kod nas normalno da, na primjer u aprilu, 81.404 zaposlena ,,ne primi platu ili da za njih ne budu uplaćeni porezi i doprinosi“. Ili da za 26.881 zaposlenog ne dostave nikakav obrazac. E to je ono što Eurostat, Evropska unija, NATO, MMF i ine svjetske organizacije ne mogu ni da zamisle, a kamoli da shvate. A bogami, ni mi do prije tridesetak godina.
Sad nam MMF i EU traže da postrožimo penzijske zakone, jer se Fond PIO na mjesečnoj bazi finansira dobrim dijelom sredstava iz tekućeg budžeta i da napravimo restrikcije u zaštiti zdravlja stanovništva. Pa kako i neće, kad Poreska uprava, na primjer u aprilu, nije naplatila 21 milion eura, koliko iznose doprinosi za prosječnu platu za 81.404 radnika. Za godinu to je više od trećine potrošnje ovih fondova.
Razmimoilaženje sa ostatkom svijeta u poreskoj politici krunisali smo ,,ozakonjenjem“ neplaćanja poreza. Parlament je, naime, donio zakon po kojem poslodavci koji nijesu plaćali poreze i doprinose imaju mogućnost reprograma toga duga. I umjesto da s tim zakonom podvučemo crtu, nastavili smo da svake godine novim firmama omogućavamo reprogram duga.
Osim što su na taj način oštećeni zaposleni i svi ostali građani u visini penzije, kvaliteta liječenja, u opasnosti su i oni poslodavci koji redovno izmiruju te obaveze. Ovi povlašteni kojima može biti da zaposlenim ne daju zarade, ne plaćaju poreze i doprinose, samo sebe mogu beskamatno da kreditiraju godinu i duže, da troše na tuđi račun i od države imaju status povlašćenih, odnosno nelojalne konkurencije.
Zvaničnici imaju običaj da kažu da ne mogu oštrijim mjerama da guše firme i ostavljaju ljude bez posla. Teško da će, međutim, privreda i standard građana rasti sa firmama koje nijesu u stanju da isplate plate i poreze.
