Svaki horor zasniva se na prikazivanju straha od nepoznatog, a ne postoji veća nepoznanica od ogromne tame svemira i svega onoga što njegov mrak sakriva. Godine 1979. film „Alien“ režisera Ridlija Skota, producenata i scenarista Dena O'Banona i Ronalda Šuseta, objedinio je sve ljudske strahove u jedno biće ne tako prijatnog izgleda.
Osmi putnik, koji 25. maja slavi 40. rođendan, napravio je privatno lovište od svemirskog broda Nostromo – i uselio se u košmare miliona gledalaca.
Freške izmjene
Krajem sedamdesetih, deceniju nakon spuštanja na Mjesec, „svemirski“ pokret u kulturi polako je počeo da jenjava. Publiku je umorilo utopijsko prikazivanje budućnosti u kojoj ljudi istražuju kosmos držeći se za ruke i pjevajući pjesme prijateljstva. Došlo je vrijeme za realnije prikazivanje brutalnosti i nemilosrdnosti svemira.
Prvu ruku scenarija Dan O'Banon napisao je tokom snimanja svemirske komedije „Dark Star“ (Džon Karpenter, 1974). Sastojala se samo od momenta kada rudarski brod dobije signal sa nepoznate planete.
Priča je dobila konačni oblik kada se udružio sa kolegom Ronaldom Šusetom, koji je bio toliko fasciniran filmom „Dark Star“, da je jednostavno morao da postane dio O'Banonovog tima. Kada je scenario radnog i vrlo dosadnjikavog naziva „Star Beast“ došao do studija „Brandywine Productions“, koji je povezan sa 2“0th Century Foxom“, Ridli Skot uskočio je u režiserske cipele.
No, kako to obično biva, scenario je doživio toliko izmjena, da je na kraju zadržan samo osnovni motiv: brod čiju posadu proganja biće sa drugog svijeta. Elen Ripli (Sigurni Viver) nije bila zamišljena kao heroina, već je slikana kao ljubavnica kapetana. Ash zapravo nije bio robot, već korumpirano ljudsko biće.
Brod sa jajima ksenomorfa bio je ljudskog porijekla i tako dalje – bilo je tu još mnogo detalja koji su kasnije dorađeni. Na našu veliku sreću, jer baš oni omogućili su da „Alien“ i dan-danas djeluje nevjerovatno freško.
Uklonjene oči
O'Banon i Šuset okupili su sjajnu ekipu, od Ridlija Skota, tadašnje zvijezde u usponu, do kreativnog tima sa H .R. Gigerom, Ronom Kovom i Krisom Fosom na čelu. Velemajstor falusoidnih, morbidnih simbola zaslužio je veliki naklon zbog doprinosa ne samo „Alienu“, već i mnogim drugim filmovima – ali Giger nije jedini koji zaslužuje zahvalnost zbog vizuelne upečatljivosti ovog kultnog SF-a. Kov i Kris bili su jednako uključeni u dizajn odijela, svemirskih brodova i klaustrofobičnog enterijera.
Doduše, za izgled ksenomorfa bio je zadužen isključivo Giger. Njegov stvor imao je oči prije početka produkcije. Giger je uklonio oči kako bi ksenomorf izgledao apstraktnije i kako bi dočarao da ovo biće nema niti malo empatije i savjesti.
Kreativna ekipa objedinila je mnoge snažne elemente iz starih SF filmova kako bi formirala „Aliena“ kojeg znamo i dan-danas.
- Nijesam ukrao ovaj film od bilo koga. Ukrao sam „Aliena“ od svakoga – rekao je jednom prilikom O'Banon.
I zaista, u filmu ima brojnih referenci, od ostvarenja „The Thing from Another World“ (1951) u kojem grupa naučnika i vojnika pokušava da pobjegne vanzemaljcu u klaustofobičnom okruženju, do „Forbidden Planet“ (1956) čija posada slijeće na planetu za koju su dobili upozorenje da to ne rade i na kraju bivaju ubijeni, jedan po jedan. Čak se i djela Hauarda Filipsa Lavkrafta nalaze na spisku kultnih hororističnih djela koja su poslužila kao inspiracija.
Brutalni porođaj
Radnja počiva na snažnoj misteriji koja čini savršenu kombinaciju sa bićem koje pokreće čisti instinkt. Do nedavno, tačnije, dok Ridli Skot nije počeo da objašnjava sopstvene klasike režirajući plitke blokbastere („Prometheus“ (2012), „Alien: Covenant“ (2017)), pitanja koja smo postavljali uvijek su se vrtjela oko toga ko je drevni kosmonaut, otkud njegov brod na toj planeti, kako je nastao ksenomorf, zašto ljudi ranije nijesu naišli na ova bića...
Naravno, ova vrsta pitanja ne ide u paketu sa pričama koje su pune rupa. Sasvim suprotno. Scenario „Aliena“ je sjajan zbog toga što dozvoljava gledaocima da razmišljaju, dopunjavaju i domaštavaju svijet iz kog potiče vanzemaljac. Odnosno, barem je tako bilo, sve do trenutka kada Skot nije uradio ono što gomila nastavaka nije uspjela za 30 godina: upropastio je misterioznu čar franšize.
„Alien“ je svojevrsni eksperiment u kome se ljudi testiraju do krajnje izdržljivosti i tolerancije na brutalnu metaforu straha i agresije. Način na koji ksenomorf nastaje donio nam je jednu od najbrutalnijih slika stvaranja bića u filmu. Nasilno ubacivanje fetusa kroz usta pretvara čovjeka u inkubatora parazita, da bi potom ksenomorf iskočio kroz grudi i nastavio da raste.
Barska slučajnost
Elen Ripli je totalna suprotnost ksenomorfa. Za razliku od njega, koji je nesposoban za empatiju i kog pokreću samo instinkt i želja za razmnožavanjem i uništavanjem, glavna heroina pokušava da pomogne posadi uprkos tome što se bori sa bićem koje niko nikad nije sreo, a kamoli preživio.
Borba ksenomorfa i Elen Ripli inspirisala je više stotina naučnih radova akademika iz različitih polja. Od feminizma, studija seksualnog nasilja, ksenomorfologije, psihologije i religije modernog doba, do vještačke inteligencije i neizbježnog uzdizanja korporacija na nivo moći država - „Alien“ je i dalje zastrašujuće aktuelan.
Ko bi rekao da biće, koje je igrao nubejski student Bolaji Badejo, kog su producenti slučajno primijetili u baru jer je bio visok 218 cm – može da postane apsolutna personifikacija straha? Filmska ekipa je čvrsto vjerovala u to. Zbog toga su i čuvali sve detalje pod debelim velom tajne. Željeli su da publika bude krajnje šokirana prvim pojavljivanjem ksenomorfa.
Dogodilo se čak i to da se kompozitor Džeri Goldsmit posvađa sa Ridlijem Skotom zbog ubrzavanja snimanja i skraćenih rokova, ali muka se na kraju isplatila. Prepoznatljiva melodija rođena je poslije šest sedmica, zbog scene sa iskakanjem ksenomorfa iz grudi, ljudi su padali u nesvijest u bioskopima, a kreativni tim ulovio je Oskara za specijalne efekte.
Zavještanje „Aliena“ je ogromno, od samih nastavaka do grafičkih novela, video-igara i knjiga. Čitav mit izgrađen je oko samo jedne posade, jedne heroine i jednog smrtonosnog bića. Skotovo čedo otvorilo je vrata za mračniju naučnu fantastiku, oslobodilo je put sajberpanku i inspirisalo je brojna remek djela. I ništa manje važno: dokazalo je da je snažan ženski lik bolji za glavnu ulogu od napucane mase mišića. Sigurni Viver - Elen Ripli, zauvijek u našim srcima!
FOTO: dorkly.com / reddit.com
