NAŠI VOJNICI KAO PRETEČE PLAVIH ŠLJEMOVA NA KRITU – PRVI SVJETSKI ČUVARI MIRA (NASTAVAK) >> Dragan B. PEROVIĆ
Poznato je da je prva zvanična misija nenaoružanih vojnih posmatrača UN, popularno nazvanih „Plavi šljemovi“, bila 1948. godine. Tada je njihov zadatak bio da nadgledaju prekid vatre nakon Arapskoizraelskog rata. Prva naoružana jedinica, poznata kao trupa za hitne slučajeve Ujedinjenih nacija, nastala je za vrijeme Suecke krize, 1956. godine. Ipak, smatra se da je prva međunarodna mirovna misija u organizaciji velikih sila bila ona koju su pripadnici crnogorske vojske vršili na Kritu od 1897-1899. godine. Tokom XIX vijeka u zemljama koje su bile pod vlašću Otomanske imperije dolazilo je do ustanaka i borbenih pokreta. Ustanak u Grčkoj, koji je doveo do oslobođenja trajao je od 1821- 1828. godine. Na strani Grka borio se veliki broj Crnogorca, koje je predvodio Vaso Brajović, koji je ostao upamćen kao Vasos Mavrovuniotis, što je značilo Vaso Crnogorac.
Vaso je stigao do čina generala (stratigosa), a njegov sin Tumeleon Vasos bio je kasnije vođa ustanka na Kritu. Jedno od većih žarišta borbe u neoslobođenim krajevima bilo je ostrvo Krit, koje je, uz želju za slobodom, težilo prilaženju matici Grčkoj. Žestoki nemiri na Kritu ponovo su izbili krajem XIX vijeka. Preplelo se tada na Kritu više sudbina i ličnosti koje su bili Crnogorci ili su bili u nekoj vezi sa Crnom Gorom. Sukobi hrišćana i muhamedanaca brinuli su osim Porte i Grčke i velike evropske sile, koje su kroz te sukobe prelamale svoje interese. Udovoljavajući zahtjevima „velikih sila“ Turska je za guvernera postavila Đorđi Berovića-pašu, koji je poticao od poznate pravoslavne porodice iz Skadra. Prije toga je zauzimao visoke položaje u Turskoj (bio je i knez Somosa). Interesantno je napomenuti da je i komandant turske žandarmerije, to jest bimbaša, u Kaneji na Kritu, bio Mehmed Krnić iz Podgorice. Oktobra 1896. godine, na prijedlog Rusije, velike sile su odlučile da uloga međunarodne žandarmerije na liniji razdvajanja sukobljenih strana i u cilju održanja reda i mira bude povjerena Crnoj Gori. Knjaz Nikola je to prihvatio računajući da će taj gest povećati njegov i ugled Crne Gore na međunarodnoj sceni. Zato je crnogorska vlada izabrala odred vojnika koji su činili 72 vojnika, 8 podoficira i jedan oficir.
Za komandira je postavljen kapetan Mašan B. Božović, rodom iz Pipera, komandir Prve čete Drugog bataljona stojeće vojske, a za njegovog pomoćnika imenovan je Jovo Bećir, s Njeguša, tada poručnik. Crnogorski vojnici će vršiti službu žandarmerije pod okriljem velikih sila – otprilike nešto kao plavi šljemovi U(jedinjenih) N(acija) danas. Sa Cetinja su krenuli 12. januara (po st. kal) 1897. Na Krit su stigli kada su suprotnosti između hrišćana i muhamedanaca dostigle vrhunac. Grčka vlada je, smatrajući izbijanje pobune za odlučujući momenat, proglasila januara 1897. godine aneksiju Krita.
U tu svrhu su uputili flotu i svoje čete na ostrvo. Na čelu ovih trupa, to jest ustanka, našao se Tumeleon Vasos, grčki oficir crnogorskog porijekla. Kasniji događaji su pokazali da je odluka o slanju vojnika u međunarodnu mirovnu misiju, prvu takve vrste na svijetu, podigla međunarodni ugled Crne Gore. Uloga njenih vojnika bila je vrlo značajna, iako su se na Kritu zatekli u vrijeme najžešćih borbi, u januaru 1897. Koliko je situacija bila složena dovoljno govori śedočenje jednog crnogorskog vojnika.
On navodi da im je kapetan luke koji je pregledao brod i zaželio im dobrodošlicu rekao: „Svi ste vi osuđeni na smrt čim iziđete na skelu.“ Pod naletima ustanika Đorđi Berović-paša je 2. februara 1897. napuštio Krit i preko Krfa i Ulcinja stigao u Veneciju. Velike sile su pokušale da smire situaciju proglašenjem autonomije Krita. Međutim, pukovnik Vasos je to odbio, govoreći da na Kritu ne priznaje ničije vlasti nad svojom. Tokom marta 1897. Krit je dobio autonomiju. Pukovnik Vasos je na vijest o izbijanju novog grčko-turskog rata, u aprilu 1897, sa svojim trupama napuštio ostrvo. Kako je svoju misiju dobro obavio i pomogao ostvarenju vjekovnog sna Krićana Tumeleon Vasos kasnije je unaprijeđen u čin generala. Nakon odlaska guvernera paše Berovića Krit napušta i većina evropskih izaslanika sa porodicama.
Od proljeća 1897. godine praktično jedini stranaci na ostrvu bili su vojnici-mirovnjaci iz Crne Gore, sa crnogorskim kapama. U to vrijeme pada još jedno veliko priznanje Crnoj Gori. Velike sile su se saglasile da vojvoda Božo Petrović bude proglašen za guvernera Krita. Sa time se nije složio knjaz Nikola, vjerovatno smatrajući da bi tom odlukom produžio agoniju Krita i onemogućio pripajanje Grčkoj. Detaljno je o ulozi i značaju crnogorske misije na Kritu 1897-1899. pisao Branko Babić u knjizi „Kritski odred“, objavljenoj 2006, CID, Podgorica. Kako navodi, Crnogorci su bili hvaljeni i uvažavani kako od strane Grka, hrišćana, tako i od Turaka, muhamedanaca, čije pohvale u jednom pismu ističe Mašan Božović, đe kaže (str. 118): „Mi smo im postali miliji od svakoga i javno govore da su Crnogorci bespristrasni, jednaki Turcima i hristijanima, a opet ako što vide da nikome ne opraštaju“. Grci su ih dočekivali kao zaštitnike i dobrotvore kličući: „Živio knjaz Nikola!“, „Živjela Crna Gora!“: (118). I stranci, konzuli i paše, neće niđe bez pratnje Crnogoraca, jer misle: „Đe je Crnogorac osim Boga ne može im niko ništa učiniti“. Na prijedlog ruskog izaslanika crnogorski vojnici su na Kritu ostali dvije godine i pedeset dana kao jedina snaga reda i mira. Dirljiv je bio njihov oproštaj od tamošnjeg stanovništva, marta 1899. godine. Posredno priznanje za „viteški obavljenu ulogu“ dobili su nešto ranije, prilikom pośete grčkog princa Đorđa Kritu, u novembru 1898.
Na njegov lični zahtjev dodijeljena mu je pratnja iz redova Crnogoraca, za koje je rekao da je on i sav grčki narod zahvalan za sve što su učinjeli i da to Krit i njegov narod ne smije nikada zaboraviti. (119) U ime inostranih konzula italijanski generalni konzul iz Kaneje dostavio je Gavru Vuković u M e m o a r, t j . p i s m o zahvalnosti i divljenja, za odlično obavljenu prvu međunarodnu misiju „hrabrih Crnogoraca“ i „veliku uslugu koju su učinjeli čovječanstvu“.
„Za izvanrednu službu na Kritu, ruski car je odlikovao Mašana Božovića Ordenom sv. Stanislava II stepena, Jova Bećira Ordenom sv. Ane III stepena, a više drugih zlatnom i srebrnom Medaljom o vratu ili Medaljom ‘za userdije’.“ Knjaz Nikola ih je dočekao na Topolici, 6. marta 1899. i uz odlikovanje Medaljom za revnost svakom pripadniku odreda, rekao: „Dobro došli Crnogorci, moji hrabri sokolovi. Ova četa mojih sokolova nije manje donijela časti i poznanstva među velesilama, nego jedan najljući boj kojeg su vodili moji hrabri Crnogorci”.
