U trenutku kada svijet prečesto zvuči podijeljeno, dvanaest muzičara iz cijele Evrope zasviralo je kao jedno, pretvarajući Betovenovu „Odu radosti“ u himnu zajedništva, nade i kulturnog dijaloga.
Naime, muzičari iz država članica EU i sa Zapadnog Balkana prvi put su se sreli u Filharmoniji u Skoplju kako bi na novi način izveli “Odu radosti” sa jedinstvenim zvucima svojih zemalja. Za samo nekoliko sati, zasvirali su kao jedno, pokazujući kako ljudi mogu da se okupe i u trenu stvore nešto zajedno.
Priča ispričana univerzalnim jezikom muzike
Od Zapadnog Balkana do Evropske unije - od Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Češke, Francuske, Nemačke, Kosova, Crne Gore, Holandije, Sjeverne Makedonije, Srbije i Slovenije - kreativna snaga iz cele Evrope udružila je snage u okviru kulturne i komunikacione inicijative WeBalkans-a “Jedna pjesma, jedna Evropa”.
U spoju tradicija, talenata i ideja, uz klasične, tradicionalne i rijetke instrumente, 12 muzičara je u Filharmoniji u Skoplju iznova osmislilo “Odu radosti”. Više od samog nastupa, oni su stvorili priču koja nas podsjeća na ono što je zaista važno: jedinstvo, solidarnost i mir. Priču ispričanu univerzalnim jezikom muzike.
„Kada govorimo o EU i Zapadnom Balkanu, za mene to nije EU i Zapadni Balkan — za mene je to jednostavno Evropa. Naše razlike nisu važne, jer je muzika uvijek prva koja nas spaja“, rekao je Gent Ruši, pijanista i harmonikaš iz Albanije.
Upravo iz tog razloga je WeBalkans, inicijativa Generalnog direktorata za proširenje i istočno susjedstvo (DG ENEST), pokrenula projekat “Jedna pjesma, jedna Evropa”. Projekat pokazuje da kultura i umjetnost ostaju najmoćniji alat za pokretanje promjena, često bliži publici od akademskih debata ili političkih analiza.
Za Antoniju Batinić iz Bosne i Hercegovine, vokalnu solistkinju, muzika je univerzalni jezik koji prevazilazi riječi.
„Jezik je važan, ali ekspresivnost i snaga muzike govore mnogo glasnije od bilo kog teksta pjesme”, kazala je ona.
Njen kolega Marvin Dilman iz Njemačke ukazuje da zaista svi jesu različiti, ali da su povezani i uživaju u tim razlikama, a muzika im, kaže, daje tu mogućnost.
Dokaz da kultura i dalje služi kao most
Generacijama su ljudi širom EU i Zapadnog Balkana odrastali slušajući iste pjesme, dijeleći iste tradicije i njegujući iste vrijednosti.
„Ova inicijativa je dokaz da kultura i dalje služi kao most — između generacija, zemalja i težnji“, rekao je Dino Šukalo, muzički producent.
Nastup u Skoplju nije bio samo o ponovnom osmišljavanju Ode radosti s novim aranžmanom, spajajući tradicionalne i moderne instrumente.
Driton Bejta, svirač čiftelije s Kosova, rekao je da je njegova namjera bila poslati poruku: zajedno možemo odati priznanje univerzalnim vrijednostima, poštovati različitost i graditi budućnost mira, napretka i zajedničkog blagostanja.
„Spojili smo različite kulture i ideje, stvarajući novi aranžman za nešto tako klasično i tradicionalno kao što je Betoven, uz muziku naroda i etno stilove. Poruka je jasna: hajde da se ujedinimo, hajde da zaboravimo na granice, da sviramo zajedno, da se zabavljamo i da se ne dijelimo nego da ukrstimo kreativnost i radost”, rekla je slovenačka violinistkinja i vokalistkinja Ana Mezgec.
Francuska bubnjarka Delfin Oreli Langof na to je dodala:
„Iako nismo svi isti, jer dolazimo iz različitih kultura, muzika pokazuje da smo slični i biti zajedno nam daje snagu“.
Uloga EU u izgradnji zajedničkog kulturnog prostora
Kako saopštavaju iz WeBalkans-a, “Jedna pjesma, jedna Evropa” prikazuje i ulogu EU u podršci kulturi i izgradnji zajedničkog kulturnog prostora. EU ulaže u umjetnost, u prekograničnu saradnju, u povezivanje ljudi kako bi se prevazišle podele. Ovi nam koraci pokazuju da je Evropa jedinstven prostor u kojem EU i Zapadni Balkan dijele iste vrijednosti, težeći napretku i boljem životu za sve. Ta je poruka odjeknula i među muzičarima.
Crnogorska flautistkinja Žana Lekić smatra da novi aranžman “Ode radosti” nosi i umjetničku i političku poruku.
„Možemo ići naprijed samo ako smo zajedno - oslobođeni tereta i ograničenja. U tome je kjuč. Muzika nam pokazuje mogućnost saradnje, neophodnost različitosti i suptilnu moć umjetnosti u izgradnji društva. Politika je danas svuda oko nas, u svakodnevnom životu i zato je naša dužnost da upotrijebimo umjetnost kako bi politika radila za nas, a ne protiv nas”, poručuje Lekić.
Slično razmišlja i Majk del Fero, pijanista iz Holandije, koji je istakao da je zajedničko izvođenje Ode radosti znak da je svijet ujedinjen, jer „bez obzira na političko opredjeljenje ili vjeru, mi šaljemo poruku da volimo jedni druge — i mislim da je to veoma važno”.
Svirač kavala i klarinetista Miloš Nikolić iz Srbije dodaje da je muzika jedna od najjačih sila kolektivne transformacije.
„Ako nešto može da pomogne društvu u cjelini, to je muzika — kraljica svih umjetnosti. Kada bi naše zemlje više ulagale u kulturu, društvo bi zaista procvjetalo. Gdje god mogu, roditeljima poručujem: šaljite djecu u muzičke škole. To je najbolja investicija u njihovu budućnost.”
Za mnoge, Jedna pjesma, jedna Evropa bila je prilika da upoznaju prelijepi bugarski instrument gadulku. Hristina Beleva, koja svira gadulku, istakla je da je saradnja „poput svijetlosti u našim životima i da će, ako se posvetimo jednostavnim stvarima, svijet postati bolje mesto“, dok trubač Petr Harmaček iz Češke vjeruje da je zajedničko izvođenje Ode radosti sa muzičarima iz balkanskih zemalja divno i pokazuje kako smo svi povezani.
Za mladog Serdžuka Alimova, trubača iz Sjeverne Makedonije, profesor Nikolić je izjavio da se takav talenat rađa jednom u 100 godina. Njegova mladost i briljantnost nose poruku za sadašnjost i budućnost: kada instrumenti zasviraju kao jedan, a ljudi udruže snage, Evropa odjekuje onako kako treba — ujedinjena, živa i jedinstvena.
