Na istoku, ruski carevi su vladali Ruskom crkvom, a u Avinjonu su francuski vladari u 14. vijeku organizovali prinudni 70-godišnji vaspitni kurs za pape. Ali, za mitrocezarizam sigurno nijeste čuli jer ga nikad nije bilo i jer sam ga ja ovoga trenutka izmislio u želji da opišem has, odnosno moć, Mitropolitosa crnogorsko-primorskog skenderijskog i brdskog zvanoga Amfy. A da se pohasio mimo majčina sina, jeste. Malo kasnije ćemo opširnije o tome.
Nego, pozvao me mitropolit CPC, dobri pastir Mihaile, da kao crnogorski intelektualac 10. maja prisustvujem skupu naše Crnogorske crkve u hotelu „Podgorica“. Prvo što mi je palo na um je - da li je meni kao težem obliku ljevičara, to jest komunisti, mjesto na crkvenom skupu? Onda se sjetim izjave rimskog pape Fransiska nakon što su ga novinari nazvali komunistom zbog kritike nekontrolisane pohlepe liberalnog kapitalizma.
Dobri pastir Fransisko je tom prilikom rekao da je komunizam samo odbjeglo čedo ranoga hrišćanstva. I tako osokoljen pođem u Podgoricu. Pitanje statusa crkve u modernim sekularnim državama je društveno a ne religiozno pitanje, i zašto o tome ne bismo i mi komunisti mislili. Nećemo valjda mi sve to prepustiti „turbocrnogorcima“, kao što su Srbi svoju prepustili četnicima. I tako, pun elana, stignem u Podgoricu i vidim kako sa platoa Hrama ispraćaju tri-četiri bataljona mladeži naoružane srpskim zastavama, na usiljeni marš prema Ostrogu.
Srpska zastava u ruci i mržnja prema Crnoj Gori u srcu; i idu na poklonjenje našem svecu kojega do prije 70 godina nisu ni priznavali ni slavili.
A u hotelu „Podgorica“ zasijedamo i pametujemo ja i još 50 đedova o istoriji, kanonima, statusu crkve i crkvenoj imovini? I tako, jedno te isto, evo 20 godina. A oni prave bataljone i intervjue sa Radovanom Karadžićem iz zatvora i prikazuju ih na video-bimu u Srpskoj kući ponad vode Morače u antifašističkoj Crnoj Gori.
Mi ne reagujemo, a sud u Hagu odmah sprovodi istragu u Ševeningenu: ko je omogućio internet vezu ratnom zločincu osuđenom za najteže ratne zločine? A i ne znam što bi mi istraživali. Jer, kad je ratni zločinac Maca na fresci u Hramu podgoričkom, onda može i drugi zločinac na video-bim. A i da to istražimo, na jedvite jade bi ih osudili zbog protivljenja „demokratske javnosti i civilnog društva“.
Naš problem nisu ni kanoni ni istorija ni imovina, sve je to savršeno čisto i nema ozbiljnih prepreka koje mogu osujetiti proglašenje autokefalije Crnogorske pravoslavne crkve i povratak njene imovine. Osim dva čovjeka u snažnoj i dugogodišnjoj političkoj i interesnoj simbiozi: Mila Đukanovića i Amfilohija Radovića.
Naizgled oštro suprotstavljeni, vrte se jedan oko drugoga i interferiraju harmonično već dvije decenije. Đukanović je Amfyjevoj crkvi dao naddržavni i nadustavni status i poziciju nedodirljive isturene srpske imperijalne tvrđave u Crnoj Gori.
Amfilohije kune, širi mržnju i straši nas i stvara nam privid da bi još grđi bio, da nema moćnoga našega zaštitnika Mila koji nas „brani“, pa nas je eto sudbina osudila na bar 50 godina strogog glasanja za Mila i DPS i slijepu privrženost istima.
U Srbiji mali Dačić i veliki Vučić, sa po tri grube rečenice, začas privedu SPC „k nozi“ i bace im štap na „aport“. A u Montenegru je mitrocezarizam i razbjesnjeli mitropolit SPC krade zemlju, istoriju i istorijske ličnosti, kulturu i duše i gradi i ruši po nahođenju, a nije ni registrovan u državi niti traži dozvole, niti mu možeš vidjeti keš flou. A izgradio je i renovirao oko 700 objekata.
Zato molimo naše vladarske veličine da nas više ne zamajavaju zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Ne treba nam, jer Amfy ni dosadašnje zakone nije poštovao pa neće ni taj!
A vi mu ne možete ništa kao žaba lješniku, ili će prije biti da nećete. Elem, brzo sam izašao sa tog skupa, ali je srećom ostao drug Radovan Radonjić i napravio pičvajz koji smo čuli i mi za šankom. Ali, i kad smo najljući na našu crkvu mi ne želimo da bude poput Amfyjeve. Naša je Hristova a njegova Svetosavska. Čak i mi komunisti vidimo tu drastičnu razliku.
