Grubo prekrojene istorijske činjenice i previše mistifikovana već mistična intriga o Svetom gralu samo su neki od razloga zbog kojih prva sezona serije „Knightfall“ televizijske mreže History nije bila uspješna kao što je očekivano. Tome, naravno dodajmo i da je serijal sa kojim je konstantno poređena ni manje ni više nego saga o Vikinzima kojoj se teško približiti čak i poslije pada velikog Ragnara. Međutim, kreatori Don Handfild i Ričard Rejner, zahvaljujući nekolicini harizmatičnih likova sa Landrijem (Tom Kalen) na čelu, ipak jesu uspjeli da nam približe tu bezbroj puta ispričanu priču. Taman toliko da nam bude stalo.
Priča o hrabrosti, prijateljstvu, vjernosti i izdaji, smrti, porazu, očaju i nadi i tragičnoj ljubavi na koju je nemoguće ostati imun okončana je slikom usamljenog viteza koji odlazi... negdje. I koliko god imala mana, morate da saznate gdje Landri ide i što će mu se dogoditi.
Stari učitelj
Na početku druge sezone pronalazimo ga u nemilosti templarske braće. Landri je umalo izbačen iz Reda zbog nepoštovanja zavjeta. Templari se dijele na dvije struje: oštre protivnike ideje da mu se pruži bilo kakva šansa da okaje grijehe – i one koji vjeruju da zaslužuje drugu priliku makar zbog vjere i hrabrosti koju je pokazao boreći se u Akri.
Na koncu, ipak mu daju novu šansu. Landri postaje iskušenik ili polaznik Templarskog reda, što znači da ponovo mora da prođe osnovnu obuku i pokaže da je vrijedan mjesta među najvećim hrišćanskim vitezovima. Prva polovina sezone, četiri emitovane od osam planiranih epizoda, posvećena je većinom njegovoj obuci i odnosu koji ima sa sjajnim novim likom – starim učiteljom Talusom kog igra jedan i jedini Mark Hamil.
Činjenica je da je druga sezona priče o padu bratstva ratnika-monaha dobila značajno pojačanje dolaskom obožavanog Luka Skajvokera i pretvorila se u kratak priručnik na temu „Kako zaraditi poštovanje džedaja templara?“ No, Hamil je samo jedna od trešnjica na torti koje nudi nastavak.
Hamil, logično i očekivano, baca sjenku na sve ostale glumce i apsolutno blista u svakoj sceni u kojoj se pojavi, tako da čak ni najveći cinici i tragači za istorijskim nepreciznostima ne mogu da kažu da im se apsolutno ne sviđa postavka druge sezone.
One koji su postali hardkor fanovi još tokom manjkave prve sezone ne moramo ni da pominjemo. Njima je barem jasno da su do sada emitovane epizode donijele daleko upečatljiviju priču u odnosu na onu u prvoj sezoni. I ne mogu da obuzdaju nestrpljenje kada znaju da smo svakim novim nastavkom sve bliži uništenju najtajanstvenijeg hriščansko-ratničkog reda srednjeg vijeka.
Opasni savjetnik
Da će se kralj Filip Lijepi u jednom trenutku okrenuti protiv Templarskog reda jasno je još iz istorijskih čitanki, iako su njegovi motivi znatno promijenjeni. Umjesto prijetnje koje su predstavljali zbog velike moći i želje da se dokopa njihovog ogromnog bogatstva, Filip je templare proglasio neprijateljima zbog Landrijeve romase sa njegovom sad već pokojnom suprugom Jovanom od Navare (Olivija Ros), kraljicom Francuske.
U pitanju je pomalo razočaravajući rasplet zbog kog se daleko kompleksnija istorija u konkretnom slučaju svodi na ljubavne intrige, ljubomoru i povrijeđeni ego. Srećom, u dvorske zavrzlame upleten je i kraljevski savjetnik Gijom de Nogare (odlični Džulijan Ovenden), opasni spletkaroš koji podsjeća na Maloprstića iz serije „Game of Thrones“. Već od prvog momenta kada ga upoznate postaje vam mrzan koliko i zanimljiv.
Njegov „peckatorski“ odnos sa papom Bonifacijem (Džim Karter) jedna je od rijetkih stvari koja je kliknula još u prvoj sezoni i koja priču o državi i svepraštajućoj crkvi čini malo dubljom. U drugoj sezoni imamo priliku da vidimo izvor De Nogoreove netrpeljivosti prema vrhovnom poglavaru Katoličke crkve.
Zabranjena sahrana
U drugoj epizodi prikazana je zastrašujuća scena iz prošlosti. Vidjeli smo dječaka koji jeca dok pagani spaljuju njegove roditelje na lomači i sveštenika koji ne reaguje na njegov srceparajući plač. Nakon Filipove odluke da ukloni Bonifacija i pobrine se za brisanje Templarskog reda, De Nogare odlazi kod pape, u čijim se odajama otkriva smisao flešbeka.
Dječak koji je jecao pred lomačom prije toliko godina bio je Gijom, a bezdušni, tada mladi sveštenik bio je Bonifacije. U tom trenutku momentalno zaboravljamo na silne spletke i mutljavine iz prethodnih epizoda i svim srcem razumijemo Gijomovu želju da lično eliminiše papu.
Dok nam Gijom priređuje jednu od najneočekivanijih i najboljih scena, u kojoj uživamo uprkos tome što više nećemo gledati sjajnog, iskusnog majstora glume Džima Kartera, na istom dvoru odvija se još jedna drama. U priču naglavačke upada lik za kog nijesmo ni znali da postoji.
Princ Luj (Tom Forbs), sin Filipa i Jovane, pada u očaj poslije dugo očekivanog povratka kući shvativši da mu je majka ubijena. Naravno, ne zna da je njegov otac taj koji ju je ubio i apsolutno odbija kraljevu zabranu da Jovana dobije pristojnu, kraljevsku sahranu.
Evina sudbina
Prkos princa Luja dovodi do novog problema. Pobunjeni sin pronalazi tijelo majke i donosi ga na dvor, gdje ljekar saopštava Filipu da je Jovanina beba izvučena iz njene utrobe nakon njene smrti. Kralj izdaje naređenje da se dijete pronađe – i ubije. Poput Iroda Velikog, koji je zbog Hrista naredio da se ubiju svi dječaci ispod dvije godine u Vitlejemu, princ Luj se obavezuje ne samo da pronađe svog brata ili sestru već i da pobije sve bebe rođene u posljednja tri mjeseca.
Landri se odvojio od bebe, male Eve, još u prvoj epizodi i predao ju je Tankridu (sjajni Sajmon Merels) kako bi je zaštitio od opasnosti. Nakon toga vidjeli smo je samo još jednom, dovoljno da znamo da je živa i da ima mirnu narav na oca, zbog čega rijetko plače. Hoće li majušna Eva izbjeći smrt do kraja sezone? Ako su kreatori serijala bili spremni na to da na onako krvnički način eliminišu njenu majku, možda ni ona neće ostati bezbjedna...
Dok iščekujemo pokolj poslije Filipovog naređenja da Red bude uništen i više nego zanimljivo priključenje bivšeg templara Gavejna (Padrik Dilejni) pogrešnoj strani, posmatramo mlade Templare i način na koji se nose sa gubitkom braće poslije sukoba sa luciferijancima. Još bitnije, pratimo Landrijeve pokušaje da okaje grijehe uprkos tome što ga mnogi ignorišu ili mu otežavaju povratak na put istine.
Ni njegova braća ni Talus nemaju razumjevanja za Landrijeve grijehe. Ali, nakon Drejperove (Naser Memarzija) smrti, kada Landri pođe u kamp luciferijanaca da osveti braću potpuno sam, njegova žrtva konačno budi reakciju – i to Talusovu.
Viteški monolog
Svemoćni vitez biserne brade spašava Landrija okruženog luciferijancima u presudnom trenutku. Nedugo potom, prisustvujemo razgovoru koji smo nestrpljivo čekali od početka. Talus se konačno otvara.
Priča Landriju o smrti koju je dozivao deset godina dok je bio zatvorenik, ali mu ona nikada nije došla. Povjerava mu kako je kleo život dok najzad nije shvatio da njegova misija na zemlji nije završena. I da je razlog zbog kog je ostao živ možda baš ovaj, da bi imao priliku da prenese drugima što znači biti templar i da pomogne paloj braći zaista spremnoj na pokajanje da se vrate na pravi put, baš kao Landri.
Nakon što upijete svaku riječ Talusovog monologa srećni zbog toga što je Landri konačno dobio njegovo poštovanje, učitelj i učenik vraćaju se kući. U tišini staju ispred krsta. Krvavi Landri silazi sa konja, klekne i počne da plače. Talus i ostali templari rade isto.
Ono što vidite jeste temelj templarskog života. Ovi plemeniti vitezovi, legendarno bratstvo, jači od države i srednjovjekovne crkve, istovremeno su i razlog zbog koga je njihovo uništenje bilo neminovno. Zbog toga ne možemo dočekati da vidimo način na koji će Filip Lijepi uspjeti u tome.
FOTO: imdb.com
