Jedna od najživljih prepirki u vezi sa Oskarima počela je davne 1973. godine kada je, pored „živog i zdravog Frensisa Forda Kopole“ i kultnog prvog dijela trilogije „The Godfather“, priznanje za najboljeg režisera osvojio – Bob Fos. Oni koji nijesu gledali njegov takođe kultni film, briljantni mjuzikl „Cabaret“ sa Lajzom Mineli (ili su s razlogom previše slabi na familiju Korleone) i dalje se istrčavaju i optužuju Američku akademiju za veliku grešku.
No, što raditi sa Tonijem za predstavu „Pippin“ i Emi nagradom za TV film „Liza with a Z“ koje je Fos dobio iste godine? Ipak je veća vjerovatnoća da je režiser bio taj koji je kobno-genijalan po ostale kolege, nego što je 1973. bila „malerozna“ za Oskare.
Brojni skokovi
Opet, Fosova genijalnost nije najinteresantnija stvar u vezi sa ovim bez sumnje impresivnim autorom. Čak i klasici kakvi su „Cabaret“ (1972) i remek djelo „All That Jazz“ (1979) ostali su u sjenci njegove turbulentne ljubavne i stvaralačke veze sa glumicom i plesačicom Gven Verdon.
Njihova priča ispričana je u mini-seriji „Fosse/Verdon“ podijeljenoj u osam epizoda u kojima kultnog režisera igra fantastični Sem Rokvel, a njegovu partnerku Mišel Vilijams. Obratite pažnju na njihovu glumu. Televizijska mreža FX ima dva opasna igrača za ovogodišnje Emije...
Struktura drame „Fosse/Verdon“ podsjeća na one koju su imali drugi FX hitovi, poput Marfijevih antologija „American Crime Story“ i „Feud“. Priča zasnovana na biografiji „Fosse“ (Sem Vason, 2013) počinje „u sredini“, vraća se u duboku prošlost, potom skače u budućnost, na sekund predahne u sadašnjosti, vraća se nazad – i sve tako ukrug.
Orgazmični detalji
Da „Fosse/Verdon“ nije samo još jedna priča o narcisoidnom umjetniku koji tretira voljenu kao otirač, a sve ostale žene na setu kao lični harem – jasno je već na početku zahvaljujući pitkom scenariju Stivena Levensona i delikatnom oku režisera Tomasa Kalija.
Teoretski, ovakve mini-serije predstavljaju ili raj ili pakao za štreberske fanove holivudske istorije. Znate već, one koji bi doživjeli nervni slom da vide čak i najmanju grešku u vezi sa kostimima, koreografijom, scenografijom, frizurama, šminkom...
Srećom, „Fosse/Verdon“ je toliko pažljivo promišljena, da će ovakvim puritancima donijeti samo orgazme za oči. Ne moramo da idemo dalje od prve epizode i rekreacije kultne tačke „Mein Herr“ iz mjuzikla „Cabaret“. Keli Baret skinula je Lajzu Mineli sa takvom lakoćom, da na trenutak zaboravljate da je riječ o imitaciji.
O zastrašujuće-seksi vajbu čitave scene da ne govorimo. Ko ranije nije gledao „Cabaret“, odmah će se uputiti ka Foseovom kultnom naslovu, a isto važi i za one koji ga već odavno znaju napamet.
Kreativna spona
Osim sočnog parčeta holivudske istorije, početak serije prikazuje i svijet decenijama prije naše, #MeToo ere, kada su glumice i ostale pripadnice filmske industrije posmatrale seksualno uznemiravanje samo kao jedan od faktora rizika na poslu. Od starta je jasno da je pred nama period kada su se neke stvari podrazumijevale.
Fos nikada ne bi trpio obrnutu situaciju, da je Gven ta koja skače sa jednog na drugog muškarca, a pritom ne prestaje da ga koristi kao rezervnu bateriju za punjenje emocionalne i kreativne energije. Jer, on je prije svega bio emotivno oštećeni egocentrik sklon samokažnjavanju i alfa mužjak gotovo zavistan od traženja oproštaja, a ne dopuštenja od drugih.
Za razliku od njega Verdon je, što odlično dočaravaju i Rokvel i Vilijams, bila osoba kojoj su stvaranje umjetnosti i ta kreativna spona među njima – bile mnogo važnije nego činjenica što joj je raznim aferama gotovo svakodnevno slamao srce.
Ta njihova zajednička energija bila joj je bitna toliko, da je čak i zbijala šale na račun njegovih partnerki/ljubavnica. Baš taj osjećaj život-je-kabare jeste žila kucavica serije „Fosse/Verdon“ koja će, ako nastavi iole sličnim tragom, zaslužiti mjesto među najuspjelijim biografijama ove TV godine. M. I.
FOTO: imdb.com / ew.com
