Košarkaši Budućnosti vode bitke za opstanak u najelitnijem evropskom košarkaškom takmičenju. Evroliga jeste malo društvo odabranih, da ne kažemo najboljih. Makar zvanično. Neki bi rekli i najbogatijih, pozivajući se na budžete evroligaških klubova, ali ponekad, boj ne bije svijetlo oružje, no...
Opstanak u tom takmičenju jeste, što bi ono rekli stari, prijeki cilj. Cilj za koji se ne biraju sredstva (sportska). Cilj koji garantuje narednu sezonu u kojoj ćemo ponovo gledati Barselonu, Real, Fener i ostale velikane evropske košarke, tu, pod nosem, u Morači.
Ove godine kroz isto takmičenje prošli smo ispod očekivanja, ali kako je krenulo, nijesmo se obrukali. Kad skinete skalpove na domaćem terenu nekim velikanima poput pomenutih, onda to ne može biti baš slučajno.
Malo je falilo i za bolji utisak u gostima. Ostaje gorak ukus u ustima zbog toga što nijesmo uspjeli da upišemo bodove nigdje na strani. A nije da nijesmo mogli.
*****
Ono gdje smo sigurno mogli više ove godine jeste regionalna ABA liga. Nekoliko naivno izgubljenih utakmica, nepotrebno je zakomplikovalo situaciju, pa smo već u polufinalu imali potencijalno stresnu situaciju sa dvije gostujuće u Zagrebu.
Isto kao i prošle godine, projekat Cedevita bio nam je brana u polufinalu. Uz malo stresa ali i hladnu glavu, uspjeli smo da pregrmimo dva teška gostovanja, a ovo drugo, važnije, da okrenemo u sopstvenu korist. Vjerujem da se tim iskustvom dodatno jača pozicija za teško finale.
Repriza prošlogodišnjeg finala sa moguće najboljim klubom ABA regionalne lige donosi vjerovatno dugu seriju, koja počinje sa dva gostovanja u Beogradu. Već u petak, 12. aprila kreće prvi finalni meč, drugi je u nedjelju.
Ne bi trebalo napominjati da bi jedna pobjeda Budućnosti iz te dvije utakmice bila gotovo pa pola završenog posla, jer nas onda čekaju dvije utakmice u punoj „Morači“. A tu znaju ruke i noge da zadrhte, dobro to znaju crveno-bijeli, osjetili su prije godinu. Što se mene tiče, neka bude kao i prošle godine - i bićemo svi zadovoljni. Dok god se igra samo košarka.
E sad, tu dolazimo na klizav teren, a na takvom se najbolje snalazi Nebojša Čović, čovjek koji je na čelu Crvene zvezde od 2011. godine. Nije potrebno mnogo podsjećati na njegov doprinos prošlogodišnjem finalu. Ko god barem malo prati košarku, sjetiće se izjava tokom i nakon finalne serije.
Uz ogromnu borbu igrača oba tima, prošle godine pobijedio je bolji. Potpuno je jasan nivo Čovićeve frustracije zbog izgubljenog finala, ali njegovo ponašanje bacilo je ljagu na cijelu finalnu seriju.
Znamo svi da je Budućnost trebalo da bude samo alibi za već očekivanu titulu beogradskog kluba, ali malo se Ćoki zanio. Zahvaljujući onome čega naši momci imaju kad je najpotrebnije, na peharu se na kraju moralo ispisati ime kluba iz Podgorice.
Čovićeva „saopštenja“ za medije, na svaku temu i za svaku priliku, postala su predmet sprdnje na cijelom prostoru na kom egzistira ABA liga. Prije nekoliko dana oglasio se na konferenciji za štampu, gdje je pozvao Republiku Srbiju (!) da pomogne beogradskom klubu u finalnoj seriji. Radi se, kako reče, o crnogorskom državnom projektu (misli na košarkaški klub Budućnost), pa s obzirom na to da je to tako, valja odgovoriti državnim mjerama.
Ne znam što to tačno znači. Nadam se da nije mislio na neke sankcije ili možda da „skine“ predsjednika Srbije i ugura ga u prvu petorku, jer valjda misli da njemu niko ništa ne smije da svira.
*****
Navijačima Budućnosti neće biti dozvoljen ulazak ni na jednu utakmicu finala u Beogradu. Baš lijepo, totalno u duhu sporta i razvoja košarke. Onda je potpuno logično da ni za navijače kluba iz Beograda nema mjesta ni u „Morači“ naredne sedmice. Ne znam, meni to nije normalno. E Ćoki, dao bih dosta stvari na svijetu da vas pospremimo u obje utakmice na početku, što bi Buksovci rekli, u vaš lokal! A tebi bih poslao posebnu pozivnicu da gledaš u „Morači“ treću - posljednju.
Košarka je jedan od rijetkih kolektivnih sportova koji je nakon teških vremena najbrže preskakao granice i povezivao ljude. Čović jeste jedan od najuticajnih košarkaških radnika na balkanskim prostorima, ali umjesto da klubove i saveze povezuje, on ih nepopravljivo kvari. Ćoki, opušti se, uzmi sjemenke i neki sok i dođi u Podgoricu da proslavimo titulu zajedno. Titulu Budućnosti.
