» Piše: Nada BUKILIĆ
i sad zamislite da vam neko, mnogo pametan i bistar i snalažljiv, reče da će se o svemu pobrinuti umjesto vas... I zamislite da je to altruistično i požrtvovano čeljade muškog roda. Zamisliste li? E, sad ovako - zamislite da vam on veli: Draga (mila, dušo ili baš honey), skuvaj ti začas kafu, dok ja začas ovo riješim... A sad mirno sjedni... tako... lijepo...
Opušti se, ljubavi... Sad potpiši ovo što sam napisao... Izvoli... samo opušteno... Ako ste zamislili, odgovorite: biste li odma’ to genijalno i spasonosno rješenje potpisali, pa da na miru odsrkućete kaficu, ili biste se - ne daj bože - dodatno zabrinuli? Teška ova igra zamišljanja, a? Kada su u prošlom vijeku naše ere, uoči pomame za teritorijama i navodnog oslobađanja istih, pohrlili vitezovi u sveti boj, jedan od ,,motivacionih govora“ im je bila navodna poruka nikšićkih majki.
U poruci, između ostalog, ovo: ,,Crnogorke nikada nijesu rađale kukavice!“ A? Kakva zamisao!? No, zamišljanje nije s neba palo. Neee! Ovako je to bilo: neki je guslar zamišljao rat (a o čemu bi guslar drugo i mislio?) pa se, kako je red i da ne bi napravio hronološku ili stilsku grešku, o istom posavjetovao i sa komšijama - sve učeni ljudi: istoričari, oficiri, autolimari, slikari, novinari itd. Onda je k njima na rakiju svratio i profesor nacionalne književnosti (ili istoričar narodne tradicije, vile znaju!) i guslar je, obradovan i sa velikim olakšanjem, rekao ženi: Honey, stavi, de, po kafu!
Začas ćemo mi ovo sastavit’! Čim se u Nikšiću čulo da se u toj i toj kući zamišlja velika tema, svratili su i drugi da doprinesu: jedan gost je zamislio metaforu, drugi je zamislio vrijeme i mjesto događanja, treći likove, četvrti kulminaciju, peti... ma, svi su ponešto zamislili, a guslar se svojski potrudio i zamislio zaplet! Koliko je odahnuo bilo je jasno k’o dan: taman mu bilo prifalilo inspiracije, htio nešto učinit’ da bi se imalo o čemu pjevat’, i ljudi pomogli. Ljubav, mila, draga, duša i honey su kuvale kafe, jer nisu bile zauzete ni poslom, ni školovanjem, ni bitnim mjestima u zdravstvu, kulturi itd. a nisu se pretrzale, vala, ni u strukturama vlasti.
Kad se kafa posrkutala, shvativši koliko su ovim muževnim zamišljajem postale važne, bitne i hrabre, odmah su: honey, duša, draga, mila i ljubav stale pred mikrofon i pročitale što im je zapisano! Prozvale su Crnogorke (zapanjujuća je ova nacionalna preciznost!), podsjetile na sveti čin rađanja (bez ikakvih asocijacija na seks), probudile višedecenijsku, socijalističku tišinu u ženama, obodrile sinove i osokolile ptice! A sve to zahvaljujući sjajnoj i jednostavnoj zamisli: Skuvaj, de, kafu, začas ću ti ja ovo sastavit’! Međutim, uz divljenje prema toj blistavoj zamisli, mene je baš dirnulo ovo: đe nađoše i dušu i milu i dragu i ljubav i honey koje umiju skuvat’ kafu?!? Poigrajte se, zamislite se i vi o tome, pomozite mi. Nego, ima nas koji više volimo ovaj vijek naše ere. A u njemu, zamislite, evo nove zamisli! Ma, ne samo zamisli, već čitavog zamišljaja u kompletu sa predumišljajem! Ovako je to bilo: zasijeda Skupština CG i jedan se čovo zamislio kao pravi narodni poslanik, i sa predumišljajem - kako zajebati državu, shodno tome iznio svoju zamisao: Da se ženama koje su rađale đecu tj. majkama (riječ bez asocijacija na bilo što drugo!) dodijeli zaslužena penzija! Viđi, bogate li države, guslaru moj!?! Do tada, najčudnovatije što sam ja mogla zamisliti bilo je da, u sred ljubavne scene, jedno od ljubavnika onome drugome zarije nož u krsta! Dalje moji zamišljaji nisu lećeli.
Pobijedio me je jedan obični poslanik. Baš maštovita država, gusala mi! Poslanici razmisliše, sve zamisliše i glasaše inokosno, prema sopstvenoj pameti. I izglasa se taj zamišljeni zakon uz par zamišljenih ograda: žene koje će dobiti penziju moraju biti majke (zaplet!), ali samo majke troje ili više djece (hiperbola!), i, pride, moraju biti redovne na šalterima zavoda za zapošljavanje (kulminacija!)! Znači, ako si, recimo, onomad bila na poslu i pila kafu, pa se sanjalački zamislila nad planovima svoje porodice i najednom ti kafa bila pregorka, shvatila si da si neplanirano treći put trudna! Da si tada mogla zamisliti kasniju penziju za majke, ne bi plakala već bi znala da ti je to jedan od boljih ljubavnih rezultata! Ali, ova zamisao nije genijalna kao ona o kukavicama.
Ima grdne mane: nacionalno je neprecizna i majčinstvo shvata preusko! Na primjer: ako imaš dvoje ili manje djece, nisi majka; takođe: ako si rodila devetoro, zimila neđe u sniježnoj čuki crnogorskoj, a ljetovala na katunu, i nisi našla vremena da siđeš do zavoda u svojoj opštini, takođe nisi majka tj. nisi podložna penzionisanju; onda: ako si rodila troje, pa ti je prije ovog dostignuća značajnog za žene, ne daj bože umrlo jedno ili dvoje djece, ne možeš ih nikako unovčit u mjesečne penzijske rate... Zamislite, ima i žena koje su bar tri puta zamišljale djecu, a doživljavale spontane abortuse - džaba su se redovno javljale zavodu, jer nit’ su majke, nit’ rade, nit’ će viđet’ penzije; itd. itd. A ovamo, mogli to da zamislite ili ne, zakon je izglasan i ženskim glasovima u Skupštini!?! Vrijedna draga i odana honey sa jedne strane, a sa druge slatka duša, umiljata mila i vječna ljubav, popritiskale tastere, i od predloga nastade zakon! Bolje da su kuvale kafe.
Ovdje me muče dvije stvari: prvo - niko se nije ni zamislio, a kamoli posramio, ako ne pred ženama Crne Gore, ono makar pred planinkom sa devetoro đece, kod koje kupuje i sir i kajmak, možda i orahe; drugo - đe nađoše i milu i dragu i ljubav i dušu i honey koje umiju glasat a ne umiju skuvat kafu? Zamislite se nad tim i vi, pomozite. Teške su ove igre zamišljanja, a? Ili su lake? Npr, ništa lakše od ovog: zamislite da savjet jednog guslarskog udruženja traži prostorije za guslarske vježbe zamišljanja, i ne može ništa da nađe; gledaju tamo, provjeravaju onamo, zaviruju u podrume, penju se na tavane, al’ džaba - nema mjesta da valja. I onda vide jednu lijepu igraonicu za đecu, sa kutkom za majke i ispijanje kafa.
Prostor - vrh! Zar nije lako zamisliti da je potrebno samo to da majkama začas sastave poruku o iseljenju, jer njihova đeca nijesu kukavice! Lako je zamisliti i ove situacije: uz majke sa troje ili više djece korača u predvečerje podgoričkim ulicama, a onda dođe doma i prebije majku svoje djece; majci sa troje ili više djece danas kupi pištaljku, a sjutra ode u kafanu sa njenim mužem i sa parama od njene majčinske penzije... Skuvaj, de, kafu - začas ću ja sastav završiti. Evo ga: Zamišljajte dobre stvari. Igrajte se, pomozite. Honey, mila, dušo... učestvujte u ovom vijeku naše ere. Opušteno. Zamislite: željenu djecu ne rađaju kukavice.
