Bizarni i čudnovati praznici, zvanični i nezvanični, caruju i drugim mjesecima, ali april je posebna priča – na zato što ih ima više, nego zbog toga što su ljudi širom planete spremniji da ih slave nego njihove datume-kolege. Recimo, malo je ko propustio da udari dobrom i/li lošim forama po prijateljima 1. aprila, na Dan budala. I Svjetski dan knjige (23. aprila) biće, bez sumnje, adekvatno obilježen, a nije nevjerovatno da će se strastveni posvećenici sjetiti i posebnih datuma posvećenih, na primjer, delfinima, slonovima, pečurkama... i Vinstonu Čerčilu.
No, od svih aprilskih datuma posvećenih svemu i svačemu najfilmskiji, koji se čak računa i kao podžanr, stiže 11. dana u mjesecu. U susret Danu podmornica prisjetimo se nezaboravnih uloga koje su imale na velikom platnu – od klaustrofobičnih zatvora, do spasitelja naših života, emocija i omiljene muzike.
Strategija osvete
Godine 1958, prije prelaska na blokbasterske mjuzikle, oskarovac Robert Vajs snimio je često zaboravljenu ratnu poslasticu „Run Silent, Run Deep“. Film je zasnovan na vrlo preciznom istoimenom romanu, ali njegov autor Edvard Bič uopšte nije bio zadovoljan ekranizacijom zbog, kako je kazao, neautentičnosti.
To nije mnogo tangiralo Vajsa. Fenomenalni dvojac, Klark Gejbl i Bert Lankaster, ispunio je sva njegova očekivanja – a i ona koja je imala publika. Ako ništa drugo, ovaj film treba da posmatramo iz strateške i osvetničke perspektive: rijetki su momenti u kojima neku čuvenu bitku u bilo kom svjetskom ratu možemo vidjeti kroz ovako direktnu prizmu, bez diplomatskog filozofiranja.
Filozofija mraka
Nijedna filmska lista posvećena svjetskim ratovima ne može da prođe bez ovog režiserskog dijamanta. Naravno, riječ je o fenomenalnom „Das Boot“ (1981) preciznog Volfganga Petersena. Za to što se sada smatra jednim od najboljih njemačkih ostvarenja svih vremena, zahvalnost dugujemo režiseru koji je znao da smjesti ovu mračnu filozofsku klaustrofobiju tamo gdje joj je mjesto. „Das Boot“ je nominovan za Oskara u šest kategorija, ali nije osvojio nijednog. Godine 1983. oskarovskom binom, s punim pravom, zavladao je „Gandhi“, režiserski podvig Ričarda Atenboroa.
Rus protiv Amera
Postoji li neko ko nije uživao u lovačkoj igri Šona Konerija i Aleka Boldvina u ostvarenju „The Hunt for Red October“ (1990)? Ovaj podvodni triler jedno je od najboljih djela Toma Klensija, a kada su ovakvi glumci u opticaju, lako je zažmuriti i na toliko puta viđeni motiv „ludi Rus protiv Amera patriote“.
Obavezna polica
„Crimson Tide“ (Toni Skot, 1995) jedan je od onih filmova koji su nezaobilazni zbog izuzetne glume, uprkos tome što komplet možda ne preskače više od ocjene „solidno“. No, s tom etiketom se možda ne bi složili najveći poštovaoci kompozitora Enija Morikonea i Kventina Tarantina koji je upleo prste u scenario. S druge strane, Denzel Vošington, Džin Hekman i Vigo Mortensen definitivno su najveći aduti Skotovog trilera. Zahvaljujući njima ova priča parkirana je na policu „must see“.
Gledljiva 1941.
Da Stiven Spilberg i Robert Zemekis moraju da umiješaju prste u sve, dokazali su 1979. godine komedijaškim ratnim ostvarenjem „1941“. Kome bi drugom palo na pamet da pripremi holivudsku ekipu da brani Kaliforniju od Japanaca?
Teško je zaboraviti suludu scenu s početka filma sa japanskom podmornicom, periskopom i golom kupačicom – i to je tek početak bizarnosti. Zemekis je pisao ovu priču kao da ga je neko tjerao palicom niz ulicu. No, simpatična muzika dugogodišnjeg Spilbergovog pulena Džona Vilijamsa i nekoliko glumačkih podviga među kojima je i onaj Kristofera Lija, učinili su da ostvarenje „1941“ bude više nego gledljivo.
Okidač rata
Početkom pedesetih godina prošlog vijeka, američki sineasta Semjuel Fuler odlučio je da provede malo vremena u američkoj podmornici. Kuvao je hladnoratovski film, pa mu je bilo potrebno iskustvo.
„Hell and High Water“ lansiran je 1954. godine uz pomoć legendarnog Derila Zanuka. Iako na momente podsjeća na klaustrofobiju kultnog „Das Boot“, ovdje se jasno vidi gdje je Petersen pogodio, a Fuler fulao. Film nije dobio posebne pohvale zbog režije, čak ni za upotrebu „širokog objektiva“, ali hladnoratovska tema koja se vrti oko potencijalnog okidača za Treći svjetski rat, bila je izrazito zapažena.
Ljubimac fanova
Dvije godine nakon Fulera, slično je pokušao i Dik Pauel. Njegov „The Enemy Below“ (1957) jedan je od ljubimaca fanova filmova o Drugom svjetskom ratu. Sa Robertom Mičamom i Kurtom Jurgensom u glavnim ulogama, Pauel je probao da preseli čuveni istoimeni roman britanskog marinca na veliki ekran. Iako su izmjene u odnosu na roman ogromne, ipak je uspio da pokaže suštinu onoga što se dešavalo u ratu za Atlantik. Ipak, film nije prošao najbolje kod kritičara. Scenarističke rupe su ga koštale dobrih ocjena.
Zrno u krvotoku
Naučno-fantastični „Fantastic Voyage“ (Ričard Flajšer, 1966) nije fantastičan film, ali ima takvu premisu. U ovom slučaju podmornica ne brodi mračnim okeanskim dubinama – već ljudskim krvotokom! Posada i brod „Proteus“ smanjeni su i ubrizgani u bolesnog pacijenta. Imaju samo 60 minuta da skapiraju kako da mu pomognu prije nego što se vrate u normalnu veličinu. Vremenski tjesnac i zanimljivi vizuelni efekti, nagrađeni Oskarom, najjače su pogonsko gorivo filma.
O neprilagođenom
Jedna od najljepših priča o podmornicama stigla je 2004. iz kandiranog uma Vesa Andersona. Mnogi njegovi filmovi s početka karijere mogli su da budu mnogo zaokruženiji i više su nego neujednačeni, ali to ne važi za predivnu dramediju „The Life Aquatic with Steve Zissou“. Bil Marej uspio je da nam parkira neprilagođenu žutu podmornicu pravo u srca.
Najljubavniji hit
Animacija „Yellow Submarine“ u režiji Džordža Daninga stigla je 1968, dvije godine nakon lansiranja istoimenog singla grupe The Beatles. Slatka, simpatična priča o žutoj podmornici koja plovi da spasi ljubav i muziku, postala je veliki hit. Osim po pjesmama, „Yellow Submarine“ ostaće upamćen po slobodi korišćenja tadašnjih tehnika animacije. Popartovski način režije postavio je kreativnost na zasluženo visoko mjesto, pa je neke kadrove, poput onih uz pjesme „All You Need Is Love“ i „All Together Now“, nemoguće zaboraviti.
L. MURSELJEVIĆ
M. IVANOVIĆ
Pjesme usamljenih kapetana
U svijetu popularne muzike, podmornica je sjajna metafora društvenog spoticanja i otuđenosti, bila to slika usamljenog kapetana, pod težinom cijelog svijeta - ili meteža palube čija je sigurnost istovremeno i tamnica.
Jedina meduza
Beskrajno provokativna „Submission“ Sex Pistolsa, u jeku pank ere 1977. govori o zaljubljenosti tipa koji se opasno približava da, u svojoj nesigurnosti, ostane samo voajer iza ćoška. Potčinjenost tog kukavca koji je ubijeđen da nije vrijedan njene ljubavi, samo ga vuče „dolje, dolje... jer je misterija na dnu mora i jedna meduza tu ispod kamena“!
Osjećaj pravde
Za slavnu Islanđanku Bjork, dug i umoran put podmornice ka površini sveden je na pitanje: „Kako da stvari učinim ispravnim“? „Submarine“, njena pjesma iz 2004. godine, nuklearno gorivo crpi iz istinskog, vanvremenskog osjećaja pravde.
Slijepo srce
- Svako bi trebalo da zna da je slomljeno srce slijepo - pjeva Den Oerbah iz benda The Black Keys u nepravedno potcijenjenoj „Little Black Submarines“.
Ostavljeni muškarac upoređen je sa vojnikom koji ne zna da li će ikad izroniti iz duboke tmine u jednoj od najljepših pjesama sa albuma „El Camino“ (2011) teksaške rok senzacije.
Sirena iz daleka
Sličnim motivom bave se i slani Kanađani iz iste indi rok branše, ekipa iz grupe Arcade Fire u pjesmi „I'm Speeping in A Submarine“. Snimljena još 2003, na prvom EP-u benda, u nekoliko jednostavnih riječi slika metalnu tamnicu za muškarca usnulog na bojnom brodu. I slutnju o jednoj sireni, koja je ipak krenula iz daleka, da ga pronađe.
Žuta podmornica
Konačno, „Yellow Submarine“ (1966) je pjesma, priručnik i dokaz zbog čega je The Beatles titanski, epohalni bend. Svaka društvena kritika Džona Lenona i ekipe provučena je u riječima koje bi nesigurni pojedinac izgovorio sam sebi. I uvijek je beskrajno zabavna. Jer, svi živimo u „žutoj podmornici“ zavisti, ljubomore, duboko u mraku naših dana. „I svi naši prijatelji su na palubi, a još više ih je iza prvih vrata do naših“... S. STAMENIĆ
FOTO: medium.com / afisha.ru / imdb.com / ellsworthchamber.org / theaceblackblog.com
