On je dodao da se električnom energijom više ne može kupovati socijalni mir.
Prema njegovim riječima da li se tržišni princip određivanja cijena energije nekom sviđa ili ne, to je drugo pitanje, ali jednom kad smo odlučili da postanemo dio EU prihvatili smo i da ćemo slijediti njen sistem vrijednosti koji je u svakoj sferi života definisan zakonima, pravilima ili kodeksima.
“U energetici konkretno, EU je uredila stanje u sektoru kroz nekoliko tzv. energetskih paketa od kojih je zadnji III energetski paket kojem je naš zakonski i regulativni okvit u potpunosti prilagođen. Usput, da ne bi bilo dileme, apsolutno se slažem sa opredjeljenjem EU da se stvari i odnosi unutar energetskog sektora moraju urediti na tržišnim osnovama jer sva druga rješenja nas vode u intervenciju države i slična administriranja koja su se već decenijama pokazala kao neuspješan model određivanja vrijednosti bilo čemu, pa i električnoj energiji”, napominje on.
Drugim riječima, nastavlja Prelević, možete vi sa komšijom ili u kafani da ćaskate do mile volje o tome kako su banane ili krompir preskupi, ali ćete ih ipak kupiti na pijaci po cijeni po kojoj vam se nude.
“Isto bi moralo biti i sa električnom energijom, a problem u razumijevanju predstavlja to što smo decenijama, radi kupovine socijalnog mira, tu istu struju plaćali onoliko koliko je bilo potrebno da se niko ne buni i da je svi možemo trošiti i kad nam treba i kad nam ne treba. To vrijeme je prošlo i nikad se neće vratiti. Električna energija je roba kao i svaka druga, njena cijena se određuje na tržištu, elektroenergetske kompanije nijesu socijalne ustanove za potkusurivanje političara, a država je ta koja će odrediti ko i pod kojim uslovima treba da plaća nižu cijenu električne energije. Konkretno, u našem slučaju to su socijalno ugrožena lica i lica sa posebnim zdravstvenim potrebama”, napominjePrelević.
