Oko 350 stanovnika ovog izolovanog mjesta godinama je molilo nadležne da izgrade put koji bi ih povezao sa ostatkom svijeta.
Pošto niko nije uslišio njihove želje, odlučili da stvar uzmu u svoje ruke.
Prvo su prodali stoku i druge potrepštine kako bi sakupili novac i sve što im je potrebno za radove. Potom su izabrali 13 najvještijih i najsnažnijih muškaraca koji su, iako nijesu bili inženjeri, obavili nevjerovatan zadatak.
U stijeni su prokopali tunel, a imali su samo ručne alate poput čekića, strpljenje i upornost. U najtežim fazama rada, napredovali su samo jedan metar na svaka tri dana.
1977. godine, 5 godina poslije početka radova, mještani su prokopali 1,2 kilometra tunela, 5 metara visokog i 4 metra širokog. Za saobraćaj je otvoren 1. maja 1977. godine.
Svakako, to je bio veoma opasan posao. Jedan radnik je poginuo tokom gradnje, a sam put je dovoljno širok samo za saobraćaj koji bi se odvijao vrlo polako i pažljivo. Mimoilaženje vozila je veoma rizično. Krivine i udubljenja se nalaze na nepridvidivim mjestima.
Iako je prvobitna namera bila da se seljanima obezbjedi prečica i olakša život, selo je sa ovim tunelom postalo i prava mala turistička atrakcija.
Danas tu postoje odmorišta i hoteli za putnike i planinare, ali pristup nije uvijek povoljan.
