U manifestu na 73 strane, nazvanom „Velika zamjena“, Tarant, između ostalog, odgovara i na niz pitanja. Tako o sebi kaže da je „obični, 28-godišnji bjelac iz radničke porodice“ koji je, dodaje, „odlučio da zauzme stav i obezbijedi budućnost za svoj narod“. Zbog toga je, kaže, „u posljednje vrijeme radio kao 'kebab removalist'“.
„Remove kebab“, inače, povezan je sa pjesmom „Od Bihaća do Petrovca sela“ koju je Tarant slušao u svojim kolima neposredno uoči napada, a koju širom svijeta antimuslimanski pokret koristi u propagandne svrhe.
Napad je, objašnjava Tarant, izvršio kako bi pokazao „osvajačima“ da „naše zemlje nikada neće biti njihove zemlje“. Nabrajajući razloge dotakao se i našeg regiona i napisao da mu je jedan od ciljeva „balkanizacija SAD“ i izazivanje sukoba u toj zemlji koji će je onemogućiti da se ponovo angažuje na način na koji je to uradila na Kosovu gdje su se, kako kaže, "SAD i NATO trupe borile zajedno sa muslimanima i klale hrišćanske Evropljane koji su pokušavali da uklone islamske okupatore iz Evrope“.
Odgovarajući na seriju pitanja, Tarant kaže da je posljednja tri mjeseca planirao napad na konkretne lokacije, dajući sebi vremena da se adekvatno pripremi.
Za Novi Zeland se odlučio dijelom i zbog toga kako bi pokazao da “nigdje nismo sigurni, i da su 'osvajači' svugdje, čak i u najudaljenijim dijelovima svijeta”.
Iz manifesta postaje jasno da je imao u planu i treći napad, na još jednu džamiju, ali da “nije bio siguran da li će u tome i uspjeti”.
Kako je naglasio, nema nikakvu namjeru da ubija policajce i planira da ih, ukoliko naleti na njih, razoruža i, ako baš bude neophodno, lagano rani.
"Kako će ovo stvarno proći, pa... samo vi znate", navodi.
Dodaje i da se nada da će preživjeti napad kako bi imao prilike da dodatno proširi svoje ideje i, kao zatvorenik, “troši državne resurse”.
Na sudu će, kaže, reći da nije kriv. Očekuje i da bude oslobođen poslije 27 godina (“kao Mandela”) i da dobije Nobela za mir.
Iako kaže i da ne mrzi muslimane i druge narode i kulture, objašnjava da se to ipak ne odnosi na one koji pokušavaju da nametnu svoju kulturu i "osvoje" Zapad.
Zbog toga, kaže, njegov napad se može okarakterisati kao rasistički. Sebe naziva rasistom, fašistom i nacionalistom, ali kaže da nije ksenofob, islamofob, nacista, antisemita.
Na pitanje da li je hrišćanin, odgovara sa “komplikovano je, reći ću vam kad budem i sam znao”.
Divi se Osvaldu Mozliju, podržava Bregzit, divi se i Trampu kao simbolu “bijelog identiteta”. Kao lideru? “Dragi bože, ne”. Najveću inspiraciju dobio je, navodi, od Andersa Brejvika koji je sličan napad izvršio 2011. u Norveškoj i koji je i sam objavio manifest sličan ovom.
U nastavku manifesta, Tarant se obraća pojedinačno različitim grupama - konzervativcima, hrišćanima, komunistima, Turcima, a završava ga stranicom ispunjenom slikama bijelih vojnika, kao i majki sa malom, plavokosom djecom.
