Pitanje je da li zadrti fanovi Marvela, opasno razmaženi izuzetnim superherojskim filmovima posljednjih godina, uopšte razmišljaju o tome sa kolikim je teretom morao da se izbori film „Captain Marvel“. Jer, da su svjesni sa čim su se borili i većinom izborili režiseri Rajan Flek i Ana Boden bili bi mnogo naklonjeniji junakinji koju igra Bri Larson.
Teret očekivanja
Prvo i osnovno, riječ je o prvom Marvelovom filmu u kom žena igra glavnu ulogu i koji, pritom, stiže u bioskope dvije godine nakon enormnog kritičarskog i novčanog uspjeha iritantno precijenjenog konkurentskog DC ostvarenja „Wonder Woman“.
Drugo, velika, gotovo nerealistična očekivanja od filma „Captain Marvel“ pojačaao je uspjeh prethodnih marvelovaca, od razigranog Vaititijevog „Thor: Ragnarok“, preko briljantnog „Avengers: Infinity War“ braće Ruso, do Kuglerovog „Black Panther“ koji je osvojio tri Oskara.
I treće i ne najmanje važno: Captain Marvel je junakinja koja je vrlo malo poznata najširoj publici. Potreban joj je efektan uvod, objašnjenje njenih korijena i nagovještaj toga da li ima snage da dobije zasebnu franšizu. Situaciju dodatno otežava i njena konekcija sa filmom „Infinity War“, čiji drugi dio „Endgame“ stiže u bioskope krajem aprila. Na neki način, režiserski duo nije dobio zadatak da spremi samo origin priču Captain Marvel, već i origin priču ovog čitavog superherojskog univerzuma koji za sada čini 21 film.
Dakle, Flek i Boden morali su da izgrade novu junakinju „ni iz čega“, pojasne zašto je važna za ostale marvelovce i ubijede nas da zaista ima snage da spasi čapru nekim od naših najvoljenijih superheroja kao što su Spider-Man, Groot i Doctor Strange.
Mnogo je to jada i za iskusne režisere blokbastera, a kamoli za indi duo poput Flek i Bodena, autora sjajne drame „Half Nelson“ (2006) sa Rajanom Goslingom. No, izgleda da im je baš zbog toga i povjeren ovaj posao. Jer, za uspjeh filma „Captain Marvel“ presudno je srce (priča), a ne mišići (akcija).
Nezamjenljiva Bri
Mišićna masa je, doduše, mogla da bude znatno bolja i to jeste glavna mana filma, pored sladunjavih scenarističkih izleta, ali to ne mijenja činjenicu da je ovo jedan od rijetkih blokbastera koji su nam dali izuzetnu, punokrvnu glavnu junakinju. Čak bismo se usudili reći – toliko čudesnu, da Di-Sijeva Wonder Woman pored nje izgleda kao plastična lutka u izlogu, iako je glumi seksi boginja Gal Gadot.
Već poslije nekoliko minuta postaje jasno da je Bri Larson savršen izbor za glavnu junakinju. Glumici, koja je pokazala izuzetan talenat još u „malim“ filmovima kakav je „Short Term 12“ (Destin Danijel Kreton, 2013), ova rola legla joj je baš kao i Iron-Man Robertu Dauniju Džunioru – i Doctor Strange Benediktu Kamberbaču. Jednostavno, teško je zamisliti bilo kog drugog kako uskoče u njeno crveno-plavo odijelo sa metalnom zvijezdom i uspijeva da isporuči iole ubjedljivu scenu.
Larson je nezaustavljiva i žestoka u scenama akcije, beskrajno šarmantna dok se verbalno sučeljava sa Nikom Fjurijem (Semjuel L. Džekson) i ranjiva s mjerom u momentima bolnog samospoznanja. Ima i srca i empatije za druge, ali i snagu da išutira svaku svemirsku guzicu koja staje na put onome u što vjeruje. I to je više nego što je potrebno da biste ovoj relativno nepoznatoj ženi, poslije dvočasovnog putovanja sa njom, rado povjerili spasilačku misiju u filmu „Avengers: Endgame“.
Motiv ljubavi
Scenario Fleka, Boden i Dženive Robertson-Dvoret ne može da se ubroji u najbolje iz Marvelovog univerzuma, ali ima dovoljno uspjelih fora da biste mogli da zanemarite pojedine sladunjavosti i trenutke kada humor udara u zid. Glumačka ekipa je, srećom, dovoljno ubjedljiva da može da proda priču.
Osim Larson, sjajne komične trenutke obezbjeđuju Fjuri i njegov novi četvoronožni prijatelj Goose koji je narandžasti mačak samo spolja, a iznutra nešto mnogo opasnije i (bukvalno) pipavije. Milioni fanova su, inače, potpuno poludjeli nakon što su skapirali kako je Fjuri izgubio oko, odnosno zbog čega nosi prepoznatljivi crni povez. Možemo vam reći, ovo rješenje je više nego genijalno – jer je toliko savršeno banalno i demistifikujuće!
Još jedan plus za „Captain Marvel“ je odnos glavne junakinje i njene najbolje prijateljice Marije (Lašana Linč) sa planete C-53 (Zemlja). Za razliku od mnogih superherojskih filmova, ovaj nema tipičnu idi-mi-dođi-mi romansu od koje se ili kvare zubi ili vam je potpuno svejedno.
Motiv ljubavi obrađen je kroz prijateljstvo i vezu koju ne mogu da pokidaju ni najžešće intergalaktičke zavjere svih vremena. I baš zahvaljujući njemu Captain Marvel postaje to što je oduvijek bila, ali je zaboravila da jeste: čudesna žena.
Angažovani sloj
Kad smo već kod čudesa... Za razliku od Wonder Woman, Captain Marvel ima pravi feministički vajb. Svjetlost, snaga, moć samospoznaje, sve što joj je potrebno da uzme konce sopstvenog života u ruke – sve je u njoj, samo treba da ga otkrije i oslobodi.
Pritom, do njenog oslobađanja dolazi putem koji je popločan najtežim emocijama i suočavanjima sa sobom i svim onim što je potpuno suprotno onome čemu su je učili i za što su je odgajali. Ako to nije women power priča i nešto što biste voljeli da znaju sve djevojčice ovog svijeta prije nego što počne njihova borba, onda stvarno ne znamo što jeste.
No, Flek i Boden pobrinuli su se da „Captain Marvel“ ne bude samo priča o ženskom osnaživanju provlačeći komentar o izbjegličkoj krizi kroz sudbinu civilizacije Scrull. Njeni pripadnici mogu da podražavaju tuđi izgled poslije samo jednog kratkog pogleda na dotičnu osobu.
U startu djeluju kao totalni negativci, tipični loši stripovski zlikovci koji jure moć radi moći. No, onda se otkriva istina... I odjednom, ispod zelenog debelokošca izbjeglice, za koju vam Tramp i njemu slični govore da će vas zamijeniti na poslu i ukrasti vam nešto što je vaše, vidite ljude, njihovu patnju, žal za domom, nagon da prežive, potrebu da zaštite djecu i negdje pripadaju... Ben Mendelson zaslužuje naklon zbog toga što je uspio da nas ubijedi u ljudskost i humanost njihovog vođe Talosa, čak i pored svih silnih slojeva šminke i prostetike. I eto nama još jednog višeslojnog Marvelovog negativca koji to, zapravo, nije.
Odličan start
Na koncu, čak i reference na devedesete, u kojima se odvija radnja, nijesu mana ovog filma, ma koliko najžešći marvelovci kukali da su mogle biti bolje, glasnije, upečatljivije, baš kao one na osamdesete kad je riječ o nedoljivom ringišpilu „Guardians of the Galaxy“. Flek i Boden nijesu previše igrali na nostalgiju, tako da „Captain Marvel“ ima vrlo umjeren i dopadljiv miks futurističke i retro atmosfere.
Istina, pojedini muzički momenti, poput „Come As You Are“ Nirvane nijesu baš na mjestu, ali zato blistaju scene u kojima se vrte Garbage - „Only Happy When It Rains“ ili No Doubt – „Just A Girl“. O Nine Inch Nails i Guns N' Roses majicama ili igračkicama iz devedesetih da ne govorimo. Svaki od ovih detalja jasno upućuje na karaktere likove, a opet ne skreću previše pažnje sa onog što je najvažnije – njihove priče.
„Captain Marvel“ nije presedan kao „Black Panther“, ludački avanturističan i zabavan kao „Thor: Ragnarok“, niti briljantan u svakom pogledu kao „Infinity War“ – ali nije ni samo još jedan prosječni superherojski film. Ovo je parče dostojno svog mjesta u velikoj Marvelovoj slagalici i odličan start za njegovu novu junakinju. Najbolje u vezi sa njim jeste osjećaj da najblistaviji dio priče Captain Marvel tek dolazi, a radovanje nastavcima u doba kada se štancaju kao pomahnitali jeste rijetkost, zar ne?
Ocjena: 7,4/10
Režija: Rajan Flek i Ana Boden Uloge: Bri Larson, Semjuel L. Džekson, Ben Mendelson, Lašana Linč Trajanje: 125 min
FOTO: imdb.com
