Publicista Slobodan Čukić naglasio je da „Memoari“ nijesu lokalnog karaktera, već da „daju sliku narodnog stradanja na tlu cijele Crne Gore u periodu dva Balkanska i dva Svjetska rata, ali i brisanje Crne Gore i veliko stradanje njenog stanovništva u međuratnom periodu. Autor je svjestan te istorijske gustine i iz ugla bokovske svakodnevice predočava čitaocu silni tragizam koji su ti događaji donijeli.“
Čukić ističe i etnografsku vrijednost djela: „Autor vrlo realno, bez ikakvog uljepšavanja opisuje seoske prilike između 1905. i 1912. godine, donoseći niz etnografskih detalja u najboljem maniru te tradicije, koji će biti dragocjeni za izučavanje crnogorskog seoskog života, a nadovezuju se na radove Pavla Rovinskog i Andrije Jovićevića i hronološki popunjavaju te prve tri-četiri decenije 19. vijeka.“
Književnik Ljubomir Mudreša ocijenio je da su „Memoari“ Mihaila Borozana jedna cjelovita dramska storija u kojoj nema jezičke neodređenosti.
„Autor konkretno piše o imenima ljudi, o vremenu i prostoru na kojem su se radnje događale. Znalački rasvjetljava uzroke, okolnosti i posljedice i u središte knjige smješta Crnu Goru i njenu slobodu koja je iznad države“, kazao je Mudreša i dodao da autor slobonim stilom pisanja, iz bogatvstva narodnog jezika koristi neke davno zaboravljene riječi. Mudreša je istakao da je autora memoara, prota Mihaila upoznao kao dijete, u Bokovu, đe je i sam rođen.
Priređivač „Memoara“ Nikola Borozan je kazao da se, na osnovu izuzetno pozitivnih reakcija, nakon prve promocije na Cetinju 11. februara i nakon toga, kao i zbog otkrivanja niza novih informacija, kojih nema u knjizi, nameće ideja o drugom, dopunjenom izdanju. Kao primjer, naveo je činjenicu da je samo u selu Bokovu bilo osmoro nosilaca partizanske spomenice, među kojima troje iz jedne kuće, iz porodice Lompara – Blažo, Marija, Dušan.
„Tu je i tragična priča o Vide Jokovoj Maretić koja je poginula kao partizanka s nepunih 17 godina, 1945. u Brčkom, u tzv. završnim operacijama, a u njenoj porodici čuva se njena ratna legitimacija na kojoj se jasno vide tragovi krvi“, rekao je Borozan i zaključio da bi bilo pravedno dati više podataka o takvim ličnostima u prilogu jedne knjige koja se bavi tim vremenom i tom teritorijom.
Na promociji je posebno ukazano na značajnu ulogu Špira Mudreše koji je objavio prvo štampano izdanje „Memoara“ 2012.
Podsjećamo, recenzent izdanja, istoričar dr Boban Batrićević je na promociji knjige na Cetinju 11.2.2019. u biblioteci i čitaonici „Njegoš“ ocijenio da su „Memoari“ knjiga koja „ulazi u društvene i političke ožljke crnogorskog naroda u njegovim najtežim trenucima“
