Piše: Draško ĐURANOVIĆ
Pobjedničko slavlje zna da opije slavljenike, naročito kad se pobjeda grozničavo iščekuje, pa se u egzaltaciji nakon izbornog trijumfa zamagle vidici, prenagli u postupcima ili se usklikne nešto neumjereno. Tako bi - kao izliv neprimjerene euforije i slučajni incident - moglo da se tumači ono pretponoćno mahanje albanskim zastavama, odsustvo crnogorskih državnih obilježja, kao i zapaženo prisustvo barjaka OVK uz združene pokliče u slavu Oslobodilačke armije Kosova.
Samo, dani nakon izbornog trijumfa, kao i postizborni nastupi lidera stranaka koje čine Albanski forum u Tuzima, pokazuju da se ovdje stvarnost posmatra, ne samo kroz partijske naočari, već prevshodno kroz - nacionalnu dioptriju. Eto, predsjednik Albanske alternative, Nik Đeljošaj, čak i kada se otrijeznio od pobjedničkog slavlja, tvrdi da je ono mahanje zastavom i frenetično skandiranje Oslobodilačkoj vojci Kosova – u Tuzima, u Crnoj Gori – bio u stvari doprinos ,,tekovinama građanske Crne Gore“.
A sve one koji se usude da nešto zamjere detaljima izbornog hepeninga smatra nosiocima ,,necivilizacijske kampanje“. Istina, Đeljošaj nije kritičarima zaprijetio - kao nedavno u crnogorskom parlamentu čelnicima SDP-a Ranku Krivokapiću i Rašku Konjeviću – da im neće biti ugodno kada dođu u Tuzi, ali se, nekako, već osjeća osionost pobjednika.
Ništa nije bilo sporno u Tuzima, kaže i Mehmed Zenka. ,,Što ste očekivali, kakve će se zastave upotrijebiti?“ – pita ministar za ljudska i manjinska prava, tvrdeći da je i ono skandiranje Oslobodilačkoj armiji Kosova i mahanje zastavama OVK (UČK) u stvari - ,,veličanje albanskih vrijednosti“.
Stvarno, zastave i skandiranje Oslobodilačkoj vojsci Kosova su veličanje albanskih vrijednosti? U Tuzima nije bilo međudržavnog sukoba, rata ili žrtava, nije prethodno bilo okupacije, niti oslobađanja, niti je pobjeda ostvarena bajonetima i puškama, nego - slobodno izraženom voljom građana.
U Tuzima će, kao što je bilo ranije, postojati vlast i opozicija; i na jednoj i na drugoj strani političke „barikade“ biće većinom naši građani, Albanci. Zato su simboli OVK bili – čisti višak, kao što je odsustvo državnih obilježja bilo – čisti gubitak. Za sve. Možda, ipak, ne treba pretjerivati u osudama nakon ovakvih izjava.
I valja se nadati da se Zenka, ministar u Vladi Crne Gore, negdje izgubio u prevodu. Poistovjetio je isticanje identitetskih obilježja nacije kojoj pripada sa vrijednosnim normama koje nijesu i ne bi trebalo da budu nacionalni specifikum ili ekskluzivitet, već baština svih građana.
Tim prije što su upravo građani manjinskih naroda, od raspada one Jugoslavije do današnjih dana, trpjeli ogromne žrtve, pa i dominaciju ,,pravoslavne većine“, a uprkos svemu, ugradili svoje vrijednosti u nezavisnu državu Crnu Goru. Ni Đeljošaj, ni Zenka, a izgleda ni ostali lideri Albanskog foruma ne shvataju, ili ne žele da shvate. Prirodno je, očekivano, za sve dobronamjerne ljude i prihvatljivo, da se izborni trijumf trojne koalicije albanskih stranaka proslavlja uz vijorenje albanskih zastava na ulicama opštine Tuzi, u kojoj većinom žive Albanci. Ali, nije prirodno, i ne može biti prihvatljivo, da se među desetinama zastava susjedne države u Tuzima, u Crnoj Gori, nije zalepršala makar još jedna crvena zastava – države Crne Gore. Ništa više, ali i ništa manje od toga.
