Lipovina navodi da je “zanimljivo da to mladi koji su van DPS-a ili satelitskih partija ne vide”.
“Mi koji imamo tu “nesreću” da nijesmo dio te divne omladine, koja živi život iz dnevnika TVCG, Pinka ili Nove, vidimo stvarnost koja je u našoj Crnoj Gori najgora upravo za mlade. A koja nam je vrata otvorila DPS? Pa možemo da radimo u bilo kojem boljem restoranu u Njemačkoj ili fabrici u Luksemburgu ili da sreću potražimo u velikoj Americi. Ili da beremo grožđe i mandarine na Plantažama za dnevnicu od 12-14 eura. Možemo da radimo kao prodavačice za 193 eura na ruke i 75 eura bona za trgovinu ili kao šankeri u nekom modernom podgoričkom lokalu za 230 eura mjesečno. Možemo da potražimo “mladalačku DPS sreću” i otvorimo vrata nekog od hotela na crnogorskom primorju u kojem ćemo raditi po 10 sati za 250 eura, a sa mog Cetinja do tamo odlaziti stopom. Ili možemo, kao mlada Ljuljđurović ili neki moji sugrađani, da se “učlanimo u DPS-u” i kreće med i mlijeko. Neka državna kompanija, lokalna samouprava, izmišljeno radno mjesto, bitno je da svakog prvog legne plata. Da li je zarađena ili nije, manje je bitno”, poručuje Lipovina.
Prema njenim riječima, ostatku omladine, koja ne želi da pristane da boji stvarnost Crne Gore u ružičasto, preostaje da se bori protiv ovog sistema zbog kojeg su hiljade mladih već napustile našu zemlju, a hiljade jedva čekaju da krenu.
“Ako ne promjenimo sistem vladanja, u Crnoj Gori će ostati da žive samo oni koji moraju ili koju su, kao Valentina, našli smisao života u otvorenim DPS vratima. Zbog toga ću i ove subote, kao i prošle, da se pridružim svojim drugovima i drugaricama u šetnji protiv ovakvog sistema, protiv koverti od 97.000 eura koji nam kreiraju izbore, protiv sinovih hidroelektrana i tatine kuće od 2.000 kvadrata. I osjećaću se sjajno među mladima kojima DPS nije otvorio, niti će otvoriti ni jedna vrata”, zaključuje Lipovina.
