Sve je počelo prije malo manje od osam godina: izvršni odbor Uneska tražio je način da u međunarodne praznike koje priznaju Ujedinjene nacije uključi i onaj koji odaje priznanje muzičko-medijskoj kutiji. Godine 2013. Generalna skupština UN-a proglasila je 13. februar Svjetskim danom radija. Odabir je bio simboličan, jer je baš tog datuma davne 1946. godine osnovan i UN radio.
Transmiterska kutija korišćena je i ranije, ali 1906. ostaće upamćena kao prva godina u istoriji kada je radio dobio i zabavnu svrhu. Na Badnji dan, kanadski pronalazač Redžinald Obri Fazenden „poslao“ je fonografski snimak arije „Largo“ preko Atlantika. Poslije emitovanja komada čuvenog njemačkog kompozitora Georga Handla svima je poželio srećan Božić.
Radio ni dan-danas ne gubi popularnost, iako su mnogi tvrdili da će vremenom biti „pregažen“ zbog ubrzanog rasta internetskog pandemonijuma. A gdje je radio-zvuk, tu je slika, odnosno film. Ipak, bez obzira na to što radio nudi više nego interesantne teme, malo je kvalitetnih filmskih ostvarenja u kojima je odigrao krucijalno važnu ulogu. No, gdje ima volje, ima i „Listalice“. Izdvajamo pet filmova u kojima je ovaj izuzetni svijet predstavljen baš onako kako to Svjetski dan radija zapovijeda.
Naklon piratima
Prva asocijacija na specifični spoj filma i radija mora da bude „The Boat That Rocked“ (2008). Simpatično ostvarenje u režiji Ričarda Kertisa sa neponovljivim Filipom Simorom Hofmanom i Bilom Najom, „pjeva“ lijepu priču o jednoj od zabranjenih radio-stanica koje su emitovale „neprimjernu“ muziku iz međunarodnih voda.
Iako je priča samo djelimično inspirisana pravim piratskim brodom „Radio Caroline“, ovaj „Radio Rock“ koji je plovio Sjevernim morem, uspio je da dočara kako je izgledao svijet ljubitelja muzike šezdesetih godina u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Osim sjajne priče i genijalne glumačke ekipe, „The Boat That Rocked“ može da se pohvali i fenomenalanim saundtrakom. Ako ništa drugo, filmu se morate vratiti s vremena na vrijeme zbog muzike Marvina Geja, Dejvida Bouvija i grupa The Who i The Kinks, između ostalih.
Luča u Vijetnamu
U doba kada je legendarni Beri Levinson umio da snimi dobar film, dobili smo ostvarenje koje je bez pola muke upisano u istoriju. Opet, film „Good Morning, Vietnam“ (1987) sigurno niko nije, niti će ga ikada pamtiti po režiseru, već po legendarnom Robinu Vilijamsu u ulozi američkog di-džeja u Sajgonu.
Vilijamsov humor i odabir muzike koja je emitovana na radiju američke vojske bili su jedini izvor svjetlosti i prijeko potrebne pozitivne energije u brutalnom svijetu Vijetnama. A kad smo već kod muzike, ni ovaj film nije podbacio, pa je saundtrak više nego dobar – od Bič bojsa i Džejmsa Brauna, do Luisa Armstronga i kultne numere „What a Wonderful World“.
Zlatni period
Vudi Alen imao je što da kaže o radijskom svijetu. Međutim, s obzirom na to da je zasnovao karijeru na malo drugačijim scenarijima, ne čudi što je njegovo ostvarenje „Radio Days“ (1987) ostalo pomalo zaboravljeno, pri dnu podugačke liste njegovih filmova. To je šteta – jer ovaj film donosi zanimljivu priču o specifičnoj popularnosti radija u Americi na vrlo emotivan način.
Ta lijepa nostalgija za radijom iz zlatnog doba, rijetko je gdje viđena na filmskom platnu. Jedino što je Vudi Alen možda mogao da zaobiđe jeste da igra glavnu ulogu. Pored njega, glumačku ekipu predvode režiserovi standardni prvotimci, Mija Ferou i Dajan Kiton. No, Alen je uspio da obezbijedi i neočekivane „dodatke“ kao što su Džef Danijels i Deni Ajelou.
Opasni voditelj
Pored muzike, jedan od najpopularnijih načina da se radio iskoristi jeste, naravno, u političke svrhe. To nam je na velikom platnu pokazao nekadašnji maestro za političke teme, Oliver Stoun. Njegov film „Talk Radio“ (1988), dobitnik Srebrnog medvjeda, fokusirano je na čuvenog Alana Berga koji je ubijen 1984. godine zbog, pretpostavlja se, kontroverznih i vrlo opasnih radio-emisija. Tipično za Stouna, ostvarenje „Talk Radio“ precizno prikazuje važnost, ali i teške posljedice slobode riječi oslobođenih iz transmiterske kutije.
Altmanov pozdrav
Kome drugom bi palo na pamet da režira film o nekom ansamblu koji odbrojava posljednje sate u živom radijskom programu, ako ne fenomenalnom Robertu Altmanu?
Ostvarenje „A Prairie Home Companion“ (2006) prati odabranu ekipu koja, nakon dolaska novih vlasnika, mora da završi posljednji radio-program. Ova kvazifiktivna pričica sa zvjezdanom glumačkom ekipom (Meril Strip, Kevin Klajn, Tomi Li Džons, Lili Tomlin, Vudi Harelson) – bila je i posljednji režiserski poduhvat maverika Atlmana prije njegove smrti iste godine.
Iako Altmanovo stvaralaštvo sigurno nećemo pamtiti po ovom ostvarenju, senzibilitet koji je pokazao režirajući „A Prairie Home Companion“ jeste specifičan pokazatelj njegovog umjetničkog dodira.
Velsov „Rat svjetova“
Tamo gdje je radio, tu je i Orson Vels! Ovdje nije riječ o konkretnom filmu, ali nepravedno je ne prisjetiti se njegovog čuvenog vanzemaljskog štosa uoči Svjetskog dana radija.
Tridesetog oktobra 1938. godine dvadeset trogodišnji anonimus Orson Vels je u sklopu čuvenih radio-drama „The Mercury Theatre on the Air“, pročitao adaptaciju SF romana „The War of the Worlds“. Jednočasovno čitanje zvučalo je prilično apokaliptično – i više nego realistično.
I dan-danas se priča kako je narod na ulicama Njujorka i Njudžerzija panično bježao kući sa ulica da bi se sakrio od Marsovaca. Srećom po Velsa, vlasti su ustanovile da nije prekršio nijedan zakon, pa mu je novostečena popularnost poslužila kao odskočna daska za početak maestralne karijere.
FOTO: colognoisseur.com / moviemania.io / woodyallenpages.com / thenational.ae / screenprism.com / smithsonianmag.com
