Razgovarao:
Nikola Rajović
Kada je devetogodišnji Tihomir Asanović upisao muzičku školu pedesetih godina, svi odsijeci bili su skoro popunjeni. Silom prilika završio je među orguljašima, a jedino mjesto gdje su imali orgulje bio je mali katolički samostan u Skoplju. Budući da je svakog dana „išao popovima na sviranje“, drugovi su mu odmah smislili nadimak. Poslije sedam mjeseci, Asanović je uspio da se prebaci na odsijek klavira, ali ime „Pop“ je ostalo. I u narednim decenijama dobilo drugačiju, dublju simboliku.
Tihomir Pop Asanović postao je sinonim za neprikosnovenu muziku početkom sedamdesetih godina. O njega su se otimali najveće muzičke legende sa eks-Ju prostora: Tajm, Smak, Korni grupa, Indeksi, Septembar, Josipa Lisac, Zdenka Kovačiček, Zdravko Čolić... I uz njegovu pomoć nastajali nevjerovatni koncerti i antologijski albumi kao što su: „Time“, „Dnevnik jedne ljubavi“, „Domovino moja“, „Majko zemljo“, „Pop“...
Onda je Asanović, jednostavno, nestao. Prvog februara, poslije više od 40 godina diskografske pauze, objavljen je njegov novi solo album „Povratak prvoj ljubavi“, na kom je udružio „A listu“ eks-Ju muzičara – od Vlatka Stefanovskog i Radomira Mihajlovića Točka, do Akija Rahimovskog.
Asanović govori za Objektiv o povratku na scenu, predstojećoj koncertnoj turneji koja će obuhvatiti i Crnu Goru, saradnji sa velikanima i najboljim svirkama koje su mu ostale u sjećanju tokom impozantne, gargantuanske karijere.
OBJEKTIV: Poslije više od 40 godina solo diskografske pauze, uskoro će biti objavljen Vaš novi LP simboličnog naziva „Povratak prvoj ljubavi“ pod etiketom Croatia Records. Što Vas je inspirisalo da se vratite muzici?
ASANOVIĆ: Počelo je idejom prijatelja da se objavi reizdanje mog prvog i drugog LP-ja. Na njegov nagovor pristao sam da izdam i novi album i CD. Kompakt disk na našem i engleskom jeziku objavljen je početkom mjeseca. Vinil, također na našem i engleskom, stiže 15. februara.
OBJEKTIV: Novi album je vedar i radostan u onoj mjeri u kojoj to može da bude psihodelični fank sa ukusom bosanove. Koliko se u današnjem vremenu može biti angažovan sa muzikom koja je, prije svega, istrajan poziv na ples?
ASANOVIĆ: Muziku stvaram prema svojim osjećajima i datom trenutku. U današnje vreme stilovi se mijenjaju preko noći. Podilazi se tržištu, a kvaliteta se zapostavlja. Dobra muzika ostaje dugi niz godina i u njoj uživaju muzički sladokusci i poklonici takvog stvaralaštva.
OBJEKTIV: Na novom albumu gostuju, između ostalih, gitaristi: Vlatko Stefanovski, Radomir Mihajlović Točak, Dragan Jelić, Primož Grašič, Vedran Božić i Jani Moder. Pjevaju Aki Rahimovski, Janez Bončina, Karolina Gočeva, Vlado Janevski i Sabrina Hebiri, repuje Saša Antić iz TBF-a, bubnjar je David Morgan, basista Davor Črnigoj, producent Duško Mandić. Sa kim je bilo najlakše, a sa kim najteže/najspecifičnije raditi?
ASANOVIĆ: Ni sa kim nije bilo teško raditi. Klik i kemija među nama bili su tako jaki, da smo snimili materijal za vrlo kratko vrijeme. Dobio sam kompliment od kolega s kojima sam snimao, da konačno sviraju muziku koja je svima u srcu i duši. I da uživaju svirajući je. Jedva čekaju živu svirku. Najteže je bilo izabrati vokal, ali pun pogodak bio je moj odabir mlade vokalistkinje Sabrine Hebiri.
OBJEKTIV: Kako je tekao proces komponovanja i snimanja?
ASANOVIĆ: To su sve vrsni muzičari, sve kompozicije su bile raspisane tako da je sve bilo brzo gotovo. Na album su uvrštene sve nove stvari koje sam napisao u 2018. godini, osim pjesama „Domovino moja“ i „Express Novi Sad“ koje su dobile nove aranžmane. Mislim da te dvije kompozicije to istinski zaslužuju.
Sve stvari sam napisao u dahu, samo su izlazile iz mene, vjerojatno se samo čekalo da budu napisane i odsvirane. Inspiraciju sam dobijao u vožnji tramvajem, tako da mi je nekada bila prekratka relacija do glavnog zagrebačkog trga, pa sam sutradan ponovo išao u vožnju da dovršim stvar.
OBJEKTIV: Godine 1983. doživjeli ste saobraćajnu nesreću, završili u komi, u jednom periodu ste bili i nepokretni, dugo nijeste nastupali. Da li ste stvarali u tom periodu, makar za svoju dušu?
ASANOVIĆ: Svirao sam kad sam fizički to mogao. Kada sam bio najtužniji, nisam stvarao jer mi to nije dopuštalo zdravstveno stanje. Muzika mi je pomagala kad je bilo najteže. Ona je najbolja terapija.
OBJEKTIV: Gitara Stefanovskog igra jednu od glavnih uloga u Vašoj novoj pjesmi „Ludo momče Makedonče“. Koliko je inspirisana Vašim odrastanjem u rodnom Skoplju?
ASANOVIĆ: „Ludo momče Makedonče“ jeste inspirirana mojim odrastanjem u rodnom Skopju. Prvi put sam napisao pjesmu s tom tematikom, iako su mi kolege i prije tražile da kreiram tako nešto.
Odrastanjem u Skopju oblikovan je moj muzički identitet. Veoma rano sam znao što želim svirati i koji žanr - u početku je to bio džez, a svirajući vani zarazio sam se s fankom i rokom.
Kad sam završio info „Ludo momče Makedonče“ i poslao ga Vlatku Stefanovskom, dobio sam kompliment: „Majstore, konačno je netko napisao ono što ja želim odsvirati čitavog života.“
Upravo završavam još jednu pjesmu sa makedonskim melosom u studiju. Neka ostane trag utjecaja na mene sve što sam upio kao rođeni (sjeverni) Makedonac.
OBJEKTIV: Gledajući „A listu“ muzičara koje ste okupili na novom albumu, nemoguće je ne zapitati se zbog čega Dado Topić nije među njima?
ASANOVIĆ: Nije mi se uklopio stilski.
OBJEKTIV: U intervjuu za Večernji list najavili ste koncertnu turneju po Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Makedoniji, BiH i Crnoj Gori. Kod nas ćete svirati u Ulcinju, Podgorici, Budvi i Herceg Novom. Što domaća publika može da očekuje?
ASANOVIĆ: Kostur projekta je bend sa Sabrinom Hebiri, sve zavisi od organizatora što želi i koje bi goste da dovede pred publiku. Da li će to biti nastupi na džez koncertima ili će biti riječ o komercijalnim nastupima, to bi trebalo dogovoriti s organizatorima. Svirale bi se nove stvari, ali i stare. Gosti bi, pored učešća u mojim kompozicijama, odabrali svoje najbolje stvari koje bi odsvirali.
OBJEKTIV: Šira publika najviše Vas povezuje sa grupama Time, Septembar i Jugoslovenska pop selekcija, malo kome je poznato da ste krajem šezdesetih kratko svirali i sa grupom Montenegro Five. Kakva Vas sjećanja vežu za ovaj period?
ASANOVIĆ: Točno, svirao sam sa bendom Montenegro Five. Tad sam bio mlad, pa mogu reći da sam s njima stekao puno novih iskustava i znanja.
OBJEKTIV: Kakvo iskustvo nosite sa koncerata iz Crne Gore u doba kada je rokenrol prašio širom Jugoslavije?
ASANOVIĆ: Bilo je to fantastično vrijeme za nas muzičare, samo ljepa iskustva nosim iz tog doba. Imao sam priliku ljeti svirati na terasi hotela „Avala“ s poznatim pjevačem Bimom Maljevićem – crnogorskim Frenkom Sinatrom. To mi je bio jedan od najljepših trenutaka iz tog perioda, rado ga se sjećam.
OBJEKTIV: Uspješni ste u džez-fank fuziji, kao i u prog-fuziji. Koja Vam je personalno draža?
ASANOVIĆ: Draža mi je džez-fank fuzija, iako mi ni druga nije mrska.
OBJEKTIV: Da li su Hammond orgulje i dalje Vaš omiljeni instrument?
ASANOVIĆ: Oduvijek bile, to je moj prvi instrument.
OBJEKTIV: Kolekcionari vinila spremni su da izdvoje više od 100 eura za Vaše kultne albume „Majko Zemljo“ (1974) i „Pop“ (1976). To je i navelo kuću Croatia Records da objavi remasterizovana CD i vinil izdanja. Možemo li reći da je ovo dobar znak, budući da će mlađa publika dobiti šansu da otkrije Vaše stvaralaštvo?
ASANOVIĆ: Nadam se da na taj način mladi otkrivaju dobru mjuzu. Planiram da reizdam neke stvari iz perioda dok sam svirao džez sa Boškom Petrovićem, Miljenkom Prohaskom i Ratkom Divjakom. Ali, imam još stvari koje sam napisao ali nisam izdao, tako da se nadam novim izdanjima i reizdanjima.
OBJEKTIV: Svirali ste sa Bi Bi Kingom i družili se sa ikonama kakve su Frenk Zapa i Rej Čarls. Koliko su ovakva iskustva uticala na Vas?
ASANOVIĆ: Uvijek sam od svakog gledao upiti što više znanja i savjeta da u muzici treba biti što jednostavniji i sa što manje nota odsvirati u improvizaciji. Ali, zato treba dati dušu, unijeti ono nešto što ili posjeduješ - imaš ga ili ne, što pravi razliku između muzičara. Tehnika se nauči, ali unijeti sebe u izvedbu, to se ne može naučiti. To imaš ili ne.
OBJEKTIV: Kendrik Lamar iskoristio je dio pjesme „Ostavi trag“ grupe Septembar za matricu numere „DUCKWORTH“. Što za Vas znače ovakvi nakloni planetarnih zvijezda?
ASANOVIĆ: To mi predstavlja veliko zadovoljstvo, dokaz da sam dobro radio, i ispunjava me srećom, iako ne i novcem.
OBJEKTIV: Kad biste morali da izdvojite koncerte i anegdote koji su Vam ostali u najljepšem sjećanju tokom karijere, koje biste odabrali?
ASANOVIĆ: Ima toga mnogo, ali sjećam se što me je tada radovalo. Poslije svirke u Budvi sjeli bismo u kafić kod Šljive, tu bi se okupili svi muzičari i pričalo se. Anegdote, vicevi, šale - i tako do pet ujutro kad bi otišli na burek i kiselo mljeko, pa tek tada na spavanje. Bili su tu i neki nezaboravni koncerti sa bendom The Generals, pa sa Septembrom na Kubi, Berlinski Jazz Festival... Ima toga mnogo.
OBJEKTIV: Na koje ste autorske ploče najponosniji? Mislite li da će novi album, kao i one, zaslužiti mjesto pored remek djela koja su ušla u antologiju eks-Ju muzike?
ASANOVIĆ: Ponosan sam na ploče „Domovina moja“ Septembra, „Time“, solo albume „Majko zemljo“ i „Pop“, kao i na izdanje „Bosko Petrovic's Nonconvertible All Stars – Swinging East, Recorded Live At The Berlin Jazz Festival“. Novi album sigurno hoće zaslužiti mjesto pored njih. Ekipa na ploči svjetski praši, teško će se ponoviti.
FOTO: Nikola Knežević / Privatna arhiva
