Loše vijesti na otiraču. Vješto urolan papir na naslovnici je tog 4. februara 1959. donio zlokoban naslov: „Poginuo je Badi Holi“. Za jednog trinaestogodišnjeg raznosača novina, hladan znoj niz leđa na svakom komšijskom pragu tog jutra značio je mnogo više. Dan kada je umrla muzika.
- Sjećam se nekada davno, kad je muzika donosila samo smijeh. I želio sam samo šansu da natjeram sve te ljude na ples. Možda bi bili srećni načas - pjevao je 12 godina kasnije, taj isti trinaestogodišnji dječak Don Meklin u pjesmi o Badiju Holiju. Pjesmi svog života.
Dječak navijač
Spomenik krajputaš, na izlasku iz savršeno nebitnog grada Klir Lejk u američkoj državi Ajova, nepogrešivo sluti da je ovo baš to mjesto. Mještani namjernicima već 60 godina govore isto.
- Izađite jedinim putem iz grada, duž onih kukuruznih polja. Kad vidite velike naočare znaćete gdje ste - kazuju, jer svi koji tamo dolaze i dan-danas znaju da je baš takve naočare nosio Badi Holi.
Onaj dječak Don Meklin sada ima 73 godine. Nikada nije objašnjavao svoju najveću pjesmu, ali je o Badiju Holiju uvijek govorio navijački, pobožno. I savršeno banalno. Bio je lud za njim. I imao sve njegove ploče.
A pjesma, to zna cijeli svijet, ide dalje ovako...
- Ne mogu se ni sjetiti da li sam plakao čitajući o njegovoj udovici nevjesti. I nešto me je duboko taklo na daaaan... kad je muzika... umrla - otezao je Don Meklin, kao što oteže svaki put prije nego što ta pjesma, apsolutni američki klasik, uhvati neki vrtložni, tornado ritam, prije nego što nam svima kaže da više nijesmo u Kanzasu, u svijetu djetinjstva.
Don Meklin nikad nije vidio Badija Holija. Ipak, svakog 3. februara, na Dan kada je muzika umrla, dobija isto pitanje.
- Znate, „American Pie“ nije pjesma ni o Badiju Holiju, ni o meni, nego o nečemu mnogo bitnijem – odgovara Meklin.
Kukuruzno polje
Badi Holi imao je 22 godine kada je izgubio život u avionskoj nesreći, u snijegom pokrivenom kukuruznom polju nedaleko od Klir Lejka, u Ajovi. Samo četiri godine prije tog 3. februara 1959. snimio je prvu pjesmu.
Kada je imao devet godina, otac čiji je lik zaboravio vratio se iz rata sa Japancima i sa bojnog razarača Pacifika donio mu gitaru poginulog saborca. Jednom je Badi pokušao da svira klavir i odustao je nakon dva sata. To je mogla i morala da bude samo gitara.
U životu je stigao da svira na samo pet gitara. Dovoljno da „Fender stratokaster“ učini dijelom standardne bojne opreme rokenrol viteza i kavaljera. Žurio je i tog februarskog jutra. Avionom iz Klir Lejka avionom, do Farga u Sjevernoj Dakoti. Jurio je baš u onaj Fargo u koji se nikad ne stiže u filmu braće Koen i jednoj od najboljih serija našeg vremena.
To što je izabrao avion po oluji, a ne autobus, bila je stvar karaktera. Svi su znali, sa Badijem nema raspravljanja. A hladnoća u truckavom busu nije smjela da ugrozi njegov čist glas usred turneje.
Rok standard
Badi je uspio, jer nikad nije trpio kompromise. Počeo je da svira kantri, a onda sa 18 godina 1955. prvi put čuo Elvisa Prislija u svom Luboku u Teksasu. I od tog dana to je morao da bude samo rokenrol, nikakav folk ili kantri bogataša iz Nešvila koji su mu pružili šansu. Samo „Fender“, i bend sklopljen baš onako kako je on to zamišljao. Dvije gitare, bas i bubanj. Taj rok standard, forma svakog benda dok je svijeta i vijeka... To je izmislio Badi Holi.
Producenti su mu se sklanjali. Neka piše i snima što hoće, samo dok ploče idu kao alva. A Badi je svaki tekst, melodiju i aranžman osmišljavao sam. Tada potpuno jedinstven, a sada prototip prvog rok kantautora. Nijesu mu se miješali ni oko tekstova. Zamislite tog klinca sa ogromnim naočarima koji po gitari ljulja neku strašnu grmljavinu, pa još ubjeđuje poštene američke kćerke i sestre da „ljubav počinje samo nakon grijeha“!
A čuvene naočare? Jednostavno su mu se svidjele na jednom putovanju po Meksiku kad je već bio slavan i niko mu se nije miješao oko toga što će nositi. Brak? U sjedištu produkcijske kuće u Njujorku jednog dana vidio je Mariju Elenu Santjago. Istog dana joj je izjavio ljubav i zaprosio je.
Stvaranje? Za njega je teklo toliko glatko, da su deceniju nakon smrti objavljivane nove pjesme i memorijalne ploče sa uvijek novim materijalom, uz rekordnu zaradu!
Vijest o smrti
Tog popodneva 3. februara Badiju se žurilo. Basista Vejlon Dženings odustao je od leta zbog gripa i ustupio mjesto muzičaru Džej Pi Ričardsonu. Gitarista Tomi Alsap bacao je kocku sa zvijezdom, već legendom Riči Valensom („La Bamba“). Obojica su željeli mjesto na letu.
- Ovo je prvi put da sam na kocki dobio bilo što u životu - kazao je Valens prije nego je zalupio vrata aviona.
Tog jutra, 4. februara Amerika je već znala: poginuo je Badi Holi. U vijestima jutarnjeg programa državne televizije pročitana je vijest. Njegova majka čula je obavijest na radiju i pala u nesvijest. Sjutradan, Marija Elena izgubila je trudnoću.
- Ja sam kriva i niko drugi. Bila sam u trećoj sedmici trudnoće, u strahu od prehlade nijesam pošla sa njim na turneju. Do tada sam sa Badijem išla svuda. Da sam pošla, sigurno ga ne bih pustila da uđe u taj avion - kazala je mnogo godina kasnije Marija Elena Santjago.
Badi Holi sahranjen je 7. februara 1959. u rodnom Luboku. Službu je držao prijatelj iz djetinjstva Ben Džonson, onaj koji ga je vjenčao nekoliko mjeseci ranije. U kovčegu usnulog dječaka nije bilo naočara.
Igre slučajnosti
U martu 1980. šerif Džerald Alen pronašao je najlonsku kesu u skladištu sudnice Sero Gordo, daleko od Luboka i Ajove. U njoj su bili upaljač, sat Džej Pi Ričardsona, dio drugog časovnika, nekoliko kockica... i naočare Badija Holija.
Izblijedjeli izvještaj otkrio je da su pronađene u kukuruznom polju u aprilu 1959. godine. Više selidbi policijskih stanica, pa sudnica, uz dvije decenije patine i milion igara slučajnosti... I pravo u ruke šerifa Džeralda. Istog proljeća 1980. konačno su stigle do Marije Elene Santjago, nakon kratke parnice sa porodicom Holi koja je nikad nije prihvatila.
Nakon što prozove Bitlse, Čarlsa Mensona, Elvisa za „kralja“ i Dilana za „dvorsku ludu“, što mu je Bob strašno i javno zamjerio, na kraju pjesme „American Pie“ Don Meklin govori o jednoj potpuno drugačijoj smrti.
Tamnoputu djevojku izboli su naci-bajkeri u momentu kada je pokušala da se probije do bine na koncertu Rolingstonsa. I to tačno deceniju nakon smrti Badija Holija, Džej Pi Ričardsona i Ričija Valensa. Za kraj jedne ere, one što je trajala od prekida bezbrižnog rok djetinjstva i sna koji je srušio jedan novinski naslov februarskog jutra - do početka zlokobne i turobne propasti rokenrola.
- Znate, „American Pie“ nije pjesma o meni i Badiju Holiju. Nego o izgubljenoj američkoj nevinosti - kazao je Don Meklin.
Stojan STAMENIĆ
FOTO: pinterest.com / edition.cnn.com / cnn.com / jayjaygeorge.files.wordpress.com / rockandrollroadmap.com
