U Crnoj Gori treba primijeniti Direktivu o vodama u okviru tek otvorenog poglavlja 27. Profesor Ivan Šimunić sa Univerziteta u Zagrebu poručuje za Pobjedu da bi trebalo zaštititi vode u Crnoj Gori, forsirati organsku poljoprivrednu proizvodnju i na taj način uvezati sve sa turizmom kako bi na taj način povezali ,,zelenu“ i ,,plavu“ Crnu Goru.
“Crna Gora je vrlo raznolika u geografskom smislu, raspolaže „djevičanskim” prirodnim resursima, zemljištem, vodama, šumom. Perspektivu vidim u povezivanju poljoprivredne proizvodnje (tradicionalne i autohtonih proizvoda) i plasmana tih proizvoda u turizam. Dakle, povezati „zelenu” i „plavu“ Crnu Goru. Možda je to lako napisati, ali malo teže ili teško sprovesti”, kazao je Šimunić.
Kako naglašava, opšti trend u Evropi pa i u Crnoj Gori je pad nataliteta i odlazak stanovništva iz ruralnih, pogotovo brdsko-planinskih prostora.
“Stoga, možda bi se problem mogao donekle riješiti da se takvoj populaciji (pogotovo ako se radi o mlađim ljudima) daju određene beneficije i neke druge povlastice kako bi ih tu zadržali. Na ovaj način bi se mogao povezivati turizam i privatna gazdinstva, odnosno podržati razvoj agroturizma, što je danas sve popularnija grana turizma. Dakle, Crna Gora ima prirodnih bogatstava, samo ih treba na odgovarajući način koristiti. Uostalom, imate predivno more sa dugim, lijepim pješčanim plažama. Imate još nedovoljno svjetskoj javnosti ponuđene djevičanske ljepote planinskog vijenca Prokletija, sa vrhovima zanimljivim izazovima najboljim alpinistima. Prokletije sa najjužnijim lednicima Evrope. Gorskim očima jezera koja su se ugnijezdila pod tim oštrim vrhovima. I dobre ljude, a to je posebno bogatstvo. Sve zajedno vaš dodatni bonus u turističkoj ponudi”, ističe Šimunić.
Kako on objašnjava, klimatske promjene su evidentne i u posljednjoj deceniji na području Balkana (i šire) zabilježene su pojave dugotrajnih i intenzivnih suša koje su zbog nestašice vode prouzrokovale znatne štete u poljoprivrednoj proizvodnji.
“Kad izvor presuši, tek onda znamo vrijednost vode! Da bi se ublažile posljedice klimatskih promjena (pojava suša, poplava u ravničarskom području, erozije zemljišta prouzrokovane bujičnim vodama u brdsko-planinskim područjima) potrebno je izgraditi hidrotehničke građevine, sisteme odvodnje i sisteme navodnjavanja koji imaju za cilj odbranu određenih područja od štetne aktivnosti vode i nadoknaditi manjak vode u tlu, onda u ljetnjoj sezoni kada je trebamo. Za sve ove aktivnosti trebalo bi da postoje smjernice, planovi i odgovarajuća finansijska sredstva. Odluke ovog značaja donosi vlada i parlament države”, dodaje Šimunić.
Kako on napominje, vodu kao važan prirodni resurs čovjek je doživljavao kao izvor života, svjestan njenog značenja za opstanak i razvoj živih bića na Zemlji i svjestan njene povezanosti s razvojem i napretkom ljudske zajednice.
Kako bi zadovoljili životne potrebe za vodom, ljudi su stečena stručna znanja i vještine usmjeravali na gradnju i usavršavanje sistema koji su im omogućavali upravljanje vodama, njihovo iskorišćavanje i zaštitu od štetnog djelovanja voda, pri čemu su posljednjih godina, povećane ljudske potrebe za vodom i loše upravljanje vodama vrlo negativno uticali na količinu i kvalitet u prirodi.
“Iako bilježimo sve veću ugroženost životne sredine i pomanjkanje pitke vode, ohrabrujuće je da zahvaljujući novim iskustvima i spoznajama dolazi do pozitivnih promjena u nastojanju društvenih zajednica da se odgovornim i racionalnim upravljanjem vodama i zaštitom voda na svim nivoima osiguraju uslovi za njeno očuvanje u skladu sa načelima održivog razvoja, što podrazumijeva osiguranje dovoljnih količina kvalitetne vode sadašnjim, ali i budućim generacijama”, kaže Šimunić.
On smatra da posebnu opasnost za okolinu predstavlja intenzivna poljoprivredna proizvodnja, koja radi postizanja visokih prinosa podrazumijeva korišćenje mineralnih gnojiva, pesticida i drugih hemijskih sredstava i koja najčešće radi nekontrolisane upotrebe navedenih sredstava postaje onečišćivač voda.
Kako kaže, naše zakonodavstvo tek treba uskladiti sa zakonodavstvom EU.
“Okvirna direktiva o vodama je najznačajniji pravni dokument EU o upravljanju vodama, usvojen kao jedinstven pravni okvir zaštite kopnenih površinskih voda, prelaznih, priobalnih i podzemnih voda na području Evrope. Navedenim dokumentom predviđeni su pravni okviri, zajednička načela, smjernice, kao i obavezne aktivnosti i programi mjera s predviđenim rokovima izvršenja koje su dužne provoditi države članice kako bi se spriječilo dalje pogoršanje stanja vodnih ekosistema i drugih od vode zavisnih ekosistema, zaštitilo i poboljšalo stanje vodnih resursa, smanjilo i ograničilo onečišćenje voda, te ublažile posljedice poplava i suša”, kazao je Šimunić.
