Višegodišnja drama rožajske porodice Gorana Vukosavljevića i Marine Grba koji imaju četovoro maloljetne djece nastavlja se.
Nakon što su prije više od dvije godine napustili porodičnu kuću u kojoj nijesu imali elementarne uslove za život, te su tom prilikom boravili ispred zgrade Skupštine opštine u šatoru kako bi skrenuli pažnju odgovornih na situaciju u kojoj se nalaze, ta porodica je ovih dana suočena sa pritiskom stanodavca da napuste stan koji im je svojevremeno obezbijedio Centar za socijalni rad, kao socijalnim slučajevima.
Vukosavljević i Grba ističu da im stanodavac non-stop prigovara zbog neredovnog izmirivanja stanarine, ali da je juče od njih izričito zahtijevano da izađu iz stana.
SOCIJALA
Riječ je o porodici koja se nalazi na programu Centra za socijalni rad i živi od oko 200 eura socijale. Najmlađe dijete je osoba sa posebnim potrebama, boluje od ,,hidrocefalusa“ dok je još jedno dijete suočeno sa blažim oblikom hendikepa.
- Za sve to vrijeme stanodavac nas redovno pritiska da napustimo stan govoreći da više nije u pitanju dug za kiriju od sedam mjeseci, već njegova potreba za ovim stambenim prostorom. Svi problemi kojima smo pritisnuti iscrpjeli su me do temelja – kaže kroz suze Grba.
I njen suprug Goran, kaže da ne mogu sami da se izbore sa mukom koja ih je snašla. Oni ističu da im brojni Rožajci izlaze u susret na čemu su im zahvalni, ali da je to sve kratkoročnog karaktera. - Nemamo izlaza već da djecu uvedemo u oronulu porodičnu kuću bez prozora i vrata, bez vode i kupatila u kojoj stanuju pacovi. Nemamo hrane, ni ogrijeva pa ukoliko nam neko ne pomogne, ne znamo što će biti sa našim mališanima – kaže Vukosavljević.
On podsjeća da im je predsjednik opštine, prije dvije godine obećao pomoć kroz izmirivanje stanarine sve dok im se ne riješi stambeno pitanje i da je tada najavio i da će im obezbijediti plac na kojem bi im, opet, pomogli da izgrade kuću. Grba ističe da je opština u nekoliko navrata izmirivala po nekoliko kirija, ali da stanodavcu i dalje duguju sedam stanarina
POMOĆ
U Centru za socijalni rad kažu da su upoznati o situaciji te porodice, te da se ona nalazi na posebnom programu, kao i da im obezbjeđuju jednokratne pomoći. Dodali su da su o ovom problemu obavijestili resorno ministarstvo, te da su u kontaktu sa lokalnom upravom kako bi se brzo našlo trajno stambeno rješenje za Vukosavljeviće.
Prema njihovim tvrdnjama, od loklane uprave dobili su informaciju da su prošle godine Vukosavljevićima nudili plac za izgradnju kuće, ali da su oni to odbili. U Humanitarnom fondu „Rožaje“ kažu da redovno pomažu porodicu Vukosavljević u namirnicama, ogrijevu, obući i odjeći, kao i novcu, posebno u situacijama kada imaju potrebu da vode bolesno dijete na liječenje ili medicinsku kontrolu. Vukosavljević i Grba ističu kako je njihov najveći problem to što nemaju svoj dom. - Jedino što bi nas spasilo je krov nad glavom – kažu uglas.
Dužni smo Bogu i narodu
Vukosavljević priča da je tražio pomoć u Centru za socijalni rad, u dva navrata isplatili su im po 50 eura jednokratne pomoći, a iz resornog ministarstva još 150 eura.
- Dužni smo i Bogu i narodu i ne znamo kako da se razdužimo. Ljeti mogu da zaradim, ali zimi redovno gladujemo. Naš sin pije skupe ljekove, pa smo prinuđeni da se zadužujemo, ali te dugove ne možemo da vratimo i zabrinuti smo za egzistenciju djece. Naš bolesni sin mora da se hrani posebnom hranom i moramo da mu je obezbijedimo. Ostala djeca jedu najčešće suvu hranu, a mi smo više gladni nego siti. Samo za hljeb dužni smo pekari više od 150 eura– jada se Grba.
