Recenzije Monike Ponjavić idealne su za čitaoce koji uživaju u filmskim i TV kritikama čak i kada se ne slažu sa stavovima autora. Jer, svaka je njena riječ dobro izvagana, lišena sujete i ega, puna razumijevanja, ali i žestokog negodovanja kada joj nešto u vezi sa filmovom i serijom o kojoj piše tu baš i nije po volji. To najbolje možete da vidite u recenzijama serije „Game of Thrones“, čiji je žestoki ali ne i zaslijepljeni fan, već je uvijek spremna da kaže kada dođe do greške u koracima, i u njenim osvrtima na regionalne projekte poput Tanovićevog „Uspjeha“, zbog kojih ćete steći utisak da je „teže“ njoj zbog toga što ne valjaju nego njihovim autorima.
Zbog svega toga i još mnogo čega, Monika Ponjavić idealna je sagovornica za rubriku „33 obrtaja“. Evo što nam je sve rekla nakon što je pristala da pauzira pisanje recenzija, rad u bašti i spašavanje mačaka da bi odvojila vrijeme za nas...
FILM
Film koji Vas čini srećnim?
- Mnogo ih je. Previše. Ali, evo, svešću na nekoliko: „The Lord of the Rings“ (PiterDžekson, 2001-2003), „Rear Window“ (Alfred Hičkok, 1954), „Singing in the Rain“ (Stenli Donen, Džin Keli, 1952), „Playtime“ (Žak Tati, 1967), „Monty Python and the Holly Grail“ (Teri Gilijam, Teri Džouns, 1975).
Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?
-Gotovo svi filmovi Darena Aronofskog. Mislim da trenutno ne postoji prepotentniji režiser koji ima toliko malo toga za reći, a da je ujedno smatran cijenjenim autorom. To je zapravo taj paradoks savremenog društva. S druge strane „mrzim“ Jorgena Leta, Paola Sorentina, Pola Tomasa Andersona, Alfreda Hičkoka i Stenlija Kjubrika zbog pojedinih filmova koje su napravili. Oni, a ne ja.
Film koji uopšte nijeste skapirali?
- „The Fountain“ (Daren Aronofski, 2006), ali nisam sigurna ni da je pisac znao šta je tačno želio da kaže.
Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?
- „Gorski vijenac“ u režiji nekog čiji je um poput Linčovog, a estetika malo manje američka.
Omiljeni filmski rivali?
-Martin Brodi i ajkula („Jaws“, Stiven Spilberg, 1975).
Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?
-Legolasna olifantu, u bici za Minas Tirit u završnom dijelu trilogije „LOTR“ (Bitka na Pelenorskim poljima).
Posebno drag citat iz domaćeg filma?
- „Ja sam Sotir zvani đubre, stara-majko. Dobar sam k'o lebac, ali za krađu, hoću da ubijem i da koljem.“ („Tesna koža 3“, Aleksandar Đorđević, 1988). Ili: „Mrzim narodnjake!“ („Kako je propao rokenrol“, Goran Gajić, Zoran Pezo, Vladimir Slavica, 1989). Prva je savršen odraz savremenog balkanskog društva, a druga mene.
Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?
-Stič.
Prvi film koji ste gledali u bioskopu?
-Prvi kog se sjećam bio je Tarantinov „Pulp Fiction“, 1994. ili 1995. godine. Postoji mogućnost da sam gledala „Nindža kornjače“ (Teenage Mutant Ninja Turtles) u Torontu 1990. kada sam bila u posjeti baki i dedi. Ali, ne sjećam se. Dakle, moje prvo bioskopsko iskustvo svodi se ili na početak ili na kraj rata u BiH. Sve između bili su VCR, gomila Čaka Norisa, Van Dama, Švarcenegera, vijetnamskih filmova i „Ratova zvijezda“ u onim rijetkim trenucima kad smo imali struju.
Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?
- „The Grand Budapest Hotel“ (Ves Anderson, 2013), muzika koju je komponovao Aleksandr Depla. Posebno numera „Night Train to Nebelsbad“.
Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?
-Interesantno, nikada nisam poželjela otići u neku stvarnu zemlju. Narnija, Srednja zemlja ili svijet Harija Potera su prostori u koje bih najradije pobjegla. Bijeg u fantaziju. To je.
Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?
-Dejvid Linč, Žak Tati i Taika Vaititi... Degustacija vina po Hercegovini.
Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?
-Zar se to već ne dešava?
MUZIKA
Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?
- „The Poet“, Tigran Hamasjan.
Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?
-Uh. Zavisi od raspoloženja. „Blaze of Glory“ (Džon Bon Džovi) ili „Jubilee Street“ (Nik Kejv).
Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?
- „Sabotage“, Beastie Boys.
Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu?
- „Smrt popa Mila Jovovića“.
Vaša pjesma za karaoke?
- „Thriller“, Majkl Džekson. Uz koreografiju koju sam djelimično naučila.
Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?
-Bonoboa.
Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?
-Đorđe Balašević. Đorđe Marjanović. Svejedno je. Taj lažni boemski, patetični, napaćeni, izrežirani, jugoslovenski patos... Nikada mi nije bilo jasno kako se ljudi primaju na takve stvari. Opet, s obzirom na to da živimo tu gdje živimo, potpuno je jasno.
Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?
-Posljednji put to se desilo u osnovnoj školi. Smrt Kurta Kobejna.
Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?
- „Ti si kao magija“, Knez. Postoji li iko ko ne voli tu pjesmu? Ili spot?
Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?
-U tom periodu sam bila kao neko mitsko biće: pola metalac, pola grandžer. Na jednom zidu: Panthera, Machine Head, Paradise Lost... Na drugom Nirvana, Pearl Jam, Alice in Chains... Na trećem Majk Paton i Džoni Dep, a duž četvrtog - ormar.
Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?
-Kit Ričards nas je već sve nadživio.
TV
Serija idealna za kišni vikend?
- „Twin Peaks“. Za kišni, sunčani, poluoblačni, produženi, skraćeni... Vikend, radni dan, svaki dan.
Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?
- „Miami Vice“. „Northern Exposure“. „Black Adder“. Baka, ujak, mama, ja i stari Grundigov televizor zaobljenih ivica.
Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?
- „Leftovers“. „Rectify“. „Black Mirror“. „The Young Pope“. „Fargo“, posebno druga sezona.
Serija koju nikada nijeste završili?
- „Breaking Bad“. Nešto je iskonski odbojno u južnoameričkim kartelima što mi ne dozvoljava da prebacim preko prve sezone. I sigurna sam da ću, jednom kad je pogledam, misliti da je to peta-šesta najbolja serija svih vremena, ali do tada...
Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?
- „Lost“. Ne postoji ništa bolje. Do posljednje sezone. A onda sve pođe dođavola. Nadam se da se isto neće desiti i sa „Game of Thrones“.
Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?
-Holodek („Star Trek“).
Najdraži par iz serije?
-J.D. i Turk iz serije „Scrubs“. Doctor Jan Itor. The World's Most Giant Doctor. Floating Head Doctor. Doctor Beardface. Rowdy, no! Guy Love. Čista genijalnost. Ili DžordžKostanca i Suzan („Seinfeld“).
Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?
- „The Young Pope“ Paola Sorentina. Od svih svjetova, realnih i izmaštanih, svijet pape Pija Trinaestog je onaj u kom bih ne radila, nego živjela.
Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?
-Naivno, za Džerija. Sada znam bolje.
M. I.
