Mlada Nikšićanka živi na relaciji Crna Gora – Kina od 2013. godine. Stažira u marketing sektoru za Evropu, prati projekte na Balkanu među kojima je auto-put Bar – Boljare, koji CRBC gradi u našoj državi.
Razgovarali smo sa njom u sjedištu kompanije u Pekingu, tokom nedavne studijske posjete koju je za grupu predstavnika crnogorskih medija organizovala Asocijacija kineskih novinara. Na pitanje kako je raditi u multinacionalnoj kompaniji i živjeti u megapolisu kratko odgovara – naporno. – Peking je teritorijalno veći od Crne Gore, ima 20 miliona stanovnika.
Tempo života koji gura preko granica ugodnosti nije za svakog, uz to, konstatni nedostatak slobodnog vremena i brzina kojom dani prolaze ponekad ostavljaju utisak da ovo nije grad za život na duže staze. Rad u CRBC -u je lijepo iskustvo mada se još navikavam na drugačije radno okruženje i obaveze. Ono što je meni bitno jeste da svakog dana vidim prostor za napredovanje. Nekad bude stimulativno, nekad manje prijatno, ali kontinuirani progres je neophodan kako bismo dobro radili bilo koji posao – kaže na početku razgovora Milica. Osim što stažira u CRBC-u, Milica Marković studira na Pekinškom univerzitetu. Njeni radni zadaci, kaže, podrazumijevaju aktivno korišćenje tri jezika. – Svakog dana imam drugačije obaveze.
Marketing sektor pokriva aktivnosti od pripreme ulaska na tržište, promotivnih materijala, organizovanje korporacijskih događaja, istraživanje tržišta kao i komunikacije sa lokalnim ministarstvima i vladama država u kojima su projekti. CRBC je nacionalna kompanija iza koje stoji Vlada Kine i njihova marketing strategija se umnogome razlikuje od marketing strategija privatnih kompanija – objašnjava Milica.
NAVIKE
Dan u Pekingu Milici počinje odlaskom na predavanja, popodne ide na posao, ali se ne žali jer je vrijeme na njenoj strani. Kakvi su Kinezi kao poslodavci, kaže da nije lako objasniti ljudima koji ne razumiju dovoljno kinesku kulturu. – Divno sarađujemo, disciplina jeste na prvom mjestu, međutim, to se ne nameće kao obaveza, već kao jedini ispravan način rada. Meni to ne smeta jer sam od malih nogu, svirajući instrument, stvorila radne navike, ali mi je rad sa njima pokazao da uvijek može više i bolje.
Nemam prostora za posebno zanimljiv socijalni život, jer mi to u ovom trenutku nije prioritet. Radne obaveze počinju popodne, nakon završenih predavanja idem u office i ostanem dok se ne završe zadaci planirani za taj dan. Radno okruženje je slično onome u Crnoj Gori, samo sa značajnom razlikom, da ovdje nema ni jednog stranca osim mene. Rad u headofficu CRBC-a je jako zahtjevan i svakodnevno podsjeća da niko ne pita koliko truda mora da se uloži za posao, već samo rezultati govore – kaže Milica. Zadovoljna je svojim poznavanjem kineskog jezika, koji je počela da uči iz radoznalosti. – Volim da učim jezike i s obzirom na to da sam studirala muziku, ide mi lako. Nijesam planirala da koristim kineski u poslu, ali svakako mi je bio cilj da ga usavršim. Učenje kompleksnog i nama, Evropljanima, ne bliskog jezika je izazov i dugogodišnji proces.
Učešće na takmičenju ,,Kineski most“ u Kini 2015. godine bio je prekretnica, od tada ozbiljno radim na usavršavanju jezika. Iako sam perfekcionista, smatram da je moj kineski dobar, ali mnogo toga još treba da naučim – kaže Milica. Za sebe kaže da je kosmopolita pa joj je i to pomoglo da se brže snađe i privikne na život u Pekingu.
– Od malena sam sebi postavljala ciljeve koje sam se trudila da ispunim. Porodica me uvijek podržavala, razumjeli su moj avanturistički duh, pa od 13. godine često putujem, mada nijesu bili saglasni sa svakom mojom odlukom. Kada sam se prijavila za stipendiju NR Kine 2013. godine, bili su iznenađeni. Predlagali su evropske gradove, pogotovo zbog muzičke tradicije. Inače, brzo se prilagodim i volim da mijenjam okruženje. Upoznavanje različitih kultura je moja strast jer me neprestano mijenja. Neka mjesta i ljudi mi odgovaraju, ali uživam u svakom okruženju koje me stimuliše da svijet gledam iz drugačije perspektive. Što se hrane tiče, nijesam toliko fleksibilna i iskreno, kineska kuhinja nije među mojim omiljenim. Srećom, živim u gradu u kojem mogu da nađem jela iz svih krajeva svijeta – kaže Milica.
Priznaje da je prije nego što je došla u Peking, malo znala o Kini. Nakon petogodišnjeg upoznavanja kaže da je to najfascinantnija zemlja koju je vidjela. – Većini ljudi ostavlja oprečne utiske, ili su krajnje pozitivni ili negativni. Toliko velika i raznolika, teško ju je opisati u nekoliko rečenica. Što više učim o Kini, shvatam koliko toga ima za vidjeti i otkriti o njoj – priča Milica.
PLANOVI
Mladima kojima se ukaže prilika da studiraju ili rade u Kini preporučuje da se ne dvoume. – Na mom primjeru to izgleda ovako: ispred sebe imam više od 30 godina karijere, a u toj perspektivi Kina će da bude apsolutno prva svjetska ekonomska sila. Mislim da je to dovoljno jak razlog da svakoj mladoj osobi Kina bude nezaobilazna stanica, bilo za studijsko ili poslovno usavršavanje. Ponekad kroz šalu kažem da poslije života u ovako haotičnoj sredini ne postoji situacija koja me može iznenaditi.
Kinesko tržište daje beskrajno mnogo mogućnosti za rad, naše je da nađemo prostor za djelovanje – priča marljiva i ambiciozna Nikšićanka. Ipak, nije sigurna da je njena budućnost daleko od Crne Gore. – Radni angažman u CRBC-u nijesam planirala. Željela sam da probam kako je raditi u multinacionalnoj korporaciji i usavršim kineski jezik. Imala sam sreću da prvi radni angažman bude u kompaniji od koje sam dobila punu podršku za usavršavanje i koja mi je otvorila mnogo mogućnosti za napredovanje. Mislim da će prirodan tok događaja biti nastavak radnog angažmana u CRBC-u, ali ipak se naši planovi prilagođavaju životu, i otvorena sam za promjene. Crnoj Gori se uvijek vraćam, to je moj dom, a da li će i radni angažman u perspektivi biti vezan za Crnu Goru, to sada ne mogu da kažem – iskreno kaže Milica.
