O tome da neko ima karakter velikog sportiste najbolje vam svjedoče detalji. Na primjer, kada vam Nikola Ivanović nakon odrađene terapije u "Morači“, o oporavku kaže: "Dobro je, ali ne dovoljno brzo kako bih ja volio“.
Nezaboravni sportski momenti su oni koji nadilaze same pobjede i titule. Oni u koje stane duh jednog vremena, koji pronađu način da se upišu u identitet prostora. Za Nikolu Ivanovića, košarkaša koji je dobitnik najvećeg priznanja Podgorice, nagrade "19. decembar“, to dostignuće je mnogo više od dva ključna poena za ABA titulu.
– U ovu nagradu stalo je nešto za mene mnogo bitnije od poena i asistencija. U veliki trofej koji sam dočekao sa Budućnost Volijem ugrađen je i onaj duh grada koji mi je kao podgoričkom djetetu posebno bitan – govori Nikola.
Prva titula ABA šampiona, koju je Budućnost Voli dosanjala u aprilu, povratak u elitno evropsko takmičenje, Evroligu, nakon deceniju i po - i već sada je važna stavka u modernoj istoriji Crne Gore, ne samo našeg sporta. U tih 70 sekundi završnice četvrtog finalnog meča sa Crvenom zvezdom u "Morači“, orkestrom sportske sudbine, bek Nikola Ivanović rukovodio je driblinzima, prodorima, sa dva ključna koša. Poput vrhunskog virtuoza koji balansira na tankoj liniji iznad ambisa neuspjeha. I u okvir od 70 sportskih sekundi stao je portret mladosti modernog glavnog grada, koji na ramenima mladih ljudi raste, kompletira važne poduhvate, grabi ka visinama evropske elite.
- Neizmjerno mi je drago što su ljudi prepoznali u mojim partijama i partijama tima nešto što nadilazi sport. Svjestan sam imena velikana koji su u mom gradu bili dobitnici ovog najvećeg priznanja Podgorice. To je velika čast za mene - kazao je Nikola. Ivanović, onaj dječak iz zgrade "Šargarepa“ na Draču, i ovog puta ističe da je i ovo priznanje - klupski uspjeh.
- San o povratku u Evroligu bio je dio priče svakog navijača, od kada sam kao dječak zavolio klub, sa ocem prvi put bio na meču u "Morači“. To je na neki način dugo bilo i jeste dio identiteta kluba i grada, ta ambicija da dostignemo ove visine. Zato je i ova nagrada "19. decembar“ za mene i priznanje grada klubu. Prema njoj se želim odnositi odgovorno, da bude podstrek za neke nove sportske uspjehe i visine - rekao je Ivanović.
U Budućnost Voliju se afirmisao, dočekao šansu i prije punoljetstva. Još 2012. godine igrao u Evrokupu. Ipak, malo je onih koji sada pamte da se Nikola ne jednom, već dva puta vraćao u Podgoricu. Prvi put kao 17-godišnjak, nakon sezone u barskom Mornaru, kada je imao i ponudu slavnog NCAA univerziteta Konektikat....
- Karijera profesionalnog košarkaša takva je da nikada ne znate gdje će vas posao odvesti. Meni su tek 24 godine, srećan sam u Budućnost Voliju. Ispred mene je, nadam se, još mnogo godina karijere na vrhunskom nivou. Nezavisno od kluba koji mi je u srcu, u mojoj Podgorici planiram život. Ovdje će moja djeca odrastati - kazao je Nikola. U svjetlu nagrade "19. decembar“ Ivanović je poželio da istakne doprinos onih koji su svoju stručnost ugradili u njegove uspjehe i košarkaški razvoj.
- Moj prvi trener, u dugom periodu od sedam ili osam godina, bio je bivši igrač Budućnosti i izuzetan košarkaški stručnjak u radu sa talentima Jadran Vujačić, u podgoričkom Džokeru. Potom su brzo uslijedili seniorski dani... Svaki od tih trenera ugradio je dio svog znanja i truda u moj uspjeh koji sam dostigao 2018. godine. I onda kada sam napredovao ili prolazio kroz teže trenutke, nebitno, vjerujem da sam imao pravu podršku i podstrek - rekao je Ivanović.
Nikoli je uvijek i prije svega bitna šira slika, rad na duže staze, dugoročno planiranje, jasan koncept. I uvijek razvoj, za novi trk u dvokoraku, krupnim koracima naprijed.
- Sa 24 godine mogu reći da sam u karijeri već prošao mnogo, igrao u inostranstvu, u Srbiji, Grčkoj, Italiji... Vratio sam se u Podgoricu u pravom trenutku, u klub koji je želio oslonac na mlade domaće snage. Sve se posložilo na pravi način i za mene i za Budućnost Voli na proljeće 2018. godine. Vjerovatno ni dalje nijesmo svjesni koliko smo veliku stvar uradili osvajanjem ABA titule. Ova nagrada "19. decembar“ mnogo govori o razmjerama šampionskog uspjeha - zaključio je Nikola Ivanović.
I nakon karijere - u Budućnosti?
Nikola Ivanović već ima neke, makar ideje - kako bi mogla izgledati njegova karijera nakon igračkih dana.
- Volio bih da ostanem blizu košarke i blizu Budućnosti jer klub je meni poput kuće. Mislim da to neće biti uloga trenera, jer gledajući svakodnevno iz igračke perspektive, trenerski posao donosi nevjerovatan nivo odgovornosti, stresa, pritiska. S obzirom na to da život planiram u našem gradu, volio bih da moj angažman u košarci ostane vezan za Budućnost - rekao je Nikola.
Važnost edukacije
Nikola Ivanović istakao je koliko je važno da sportista radi na sebi, da razbije predrasude o neobrazovanim ljudima u sportu.
- Zbog ritma obaveza, treninga i rada, cijele posvećenosti koje vrhunski sport zahtijeva, velika većina nas nije u prilici da stekne visoko obrazovanje tokom igračke karijere. Sa druge strane, stičemo i prolazimo kroz vrhunsku edukaciju. Sve ono što zaista treba da čini karakter i ličnost vrhunskog sportiste. U prilici smo da budemo uzori hiljadama mladih, imamo veliku odgovornost i ta uloga je nešto što čini ovaj posao neizmjerno lijepim – kazao je Ivanović
Mural za Ivanovića
Mural za šampiona Nedaleko od poligona na kojem je učio prve košarkaške korake, na zidu zgrade ,,Šargarepa“ na Draču gdje je Nikola odrastao, od 25. aprila je mural sa likom Ivanovića. Rađen je po motivu fotografije sa četvrte finalne utakmice za ABA titulu, na kojoj je Nikola odlučio šampiona, uz natpis ,,Ovo je moja kuća!“. Djelo je navijača Budućnosti. - Mural je nešto što mi znači koliko i najveća titula, trofej ili medalja, jer je djelo ljudi koje znam dugo, sa nekima od njih sam odrastao - kazao je Ivanović.
