„ Rokenrol nesumnjivo nema onu snagu koju je imao nekada ali glas rok muzičara se itekako čuje kako na jugoslovenskom kulturnom prostoru tako i na svjetskom. Sve dok postoje oni kojima te poruke nešto znače , bilo da bude zapitanost ili nude lijek za svakodnevne borbe i lomljenja , rokenrol će živjeti , mjenjajući jedino oblike izražavanja“, priča nam ona.
Za Portal Analitika govori o svojim pjesmama, umjetnosti danas, kao i površnosti u istoj, ali i tome kakav je danas položaj umjetnika u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Kada ste počeli da se bavite pisanjem?
DRAGIĆEVIĆ: Pisanjem se bavim od najranijeg djetinjstva. Uglavnom su to bile prozne forme- kratke priče, crtice, putopisi... Moje prvo objavljeno djelo upravo je kratka priča „Sjećanje me lakom tugom ovi“– prvobitno u školskim novinama „Svitanja“ ( O.Š. „Dašo Pavičić“ Herceg Novia potom i u zborniku radova „Cetinju s ljubavlju- prilozi mladih literata osnovnih škola Crne Gore ( 2003. godine). Tokom gimnazijskih i studentskih dana takođe su preovladavale prozne forme, nerijetko nastajale i na stranim jezicima- italijanskom i engleskom.
Poezija je tek odnedavno prisutna kao vid izražavanja i daje mi neku drugačiju vrstu slobode, neopisivu radost i snagu za buduće dane.
ANALITIKA: Gdje Vaše pjesme mogu da se pročitaju? Učestvujete i na pjesničkim večerima...
DRAGIĆEVIĆ: Moje pjesme se mogu pročitati na sajtovima „Art mozaik“ i „Public figure“ kojima dugujem neizmjernu zahvalnost za podršku i motivaciju od prvih momenata naše saradnje.
Poeziju sam predstavila i kroz pjesničke večeri „Art mozaika“ održane u aprilu i novembru ove godine- na godišnjicu osnivanja portala. Dvije pjesme našle su se u selekciji „Podgorica Art festivala“- segment „Literarni pločnik“ ( septembar 2018.)
ANALITIKA: Imate i stranice o Đorđu Balaševiću, grupi EKV... Da li možete reći nešto više o njima, kako i kada su nastale, koliko imaju članova?
DRAGIĆEVIĆ: Trenutno na Facebooku vodim pet stranica- četiri moje autorske- posvećene muzičkim stvaraocima (nastale u periodu 2011-2012. godina) i jednu posvećenu poeziji mlade pjesnikinje Željane Andrić ( nastala 2015. godine koju nas dvije zajednički oblikujemo).
Sve ih povezuje isti motiv nastanka- beskrajna ljubav prema umjetnosti i želja za afirmacijom iste na drugačiji način. Da bi se održavale na pravi način, potrebna je posvećenost, ljubav i strast sa početka priče a lijepe reakcije i praćenost su samo plod prepoznavanja iskrenosti i zalaganja u tom radu.
Stranica „ Nekad su pogledi bili čista hemija“ posvećena je stvaralaštvu Đorđa Balaševića. Ime je dobila po stihu velike simbolike iz njegove pjesme „Divlji badem“.
Danas stranica broji blizu 21 000 članova ( 20.847) iz svih zemalja bivše SFRJ što me neizmjerno raduje ali i obavezuje da u narednom periodu još posvećenije pristupam njenom kreiranju kroz uvođenje nekih novih sadržaja i povezivanje sa tematski sličnim stranicama.
Stranica „ EKATARINA VELIKA“ posvećena je reafirmaciji stvaralaštva ove jugoslovenske rok grupe, koja je ostavila neizbrisiv trag u muzičkom stvaralaštvu ali i dala doprinos u antiratnom djelovanju '90-ih godina prošlog vijeka prvenstveno kroz angažman njenog frontmena Milana Mladenovića u projektu „ Rimtutituki“ (pjesma „ Mir ,brate, mir“ i antiratno propagadno djelovanje) zajedno sa članovima rok grupa Partibrejkers i Elekrični orgazam .
Kroz njeno kreiranje pokušala sam baciti svjetlo na neke manje poznate segmente života i rada same grupe ( raritetne fotografije, intervjui, zapisi i sl. ) ali i na druge jednako vrijedne samostalne projekte pojedinih članova grupe .
Danas stranica broji 8017 članova , poštovalaca djela Ekv-a sa čitavog jugoslovenskog kulturnog prostora. Posebno sam ponosna na saradnju i komunikaciju sa bivšim članovima,saradnicima i porodicom benda ( Marko Milivojević , Boško Stanojević, Srđan Vejvoda, Sandra Rančić, Irena Pečar Pavićević). Stranica „ Naša Maga“ nadovezuje se na stranicu o Ekv-u , sa fokusom na djelo pijanstikinje Margite Stefanović, njen umjetnički doprinos ne samo u radu ove grupe , već i samostalne umjetničke .Kroz sve ove segmente pokušavam osvjetliti sliku o njoj kao o multimedijalnom umjetniku i svestranoj, gotovo renesansnoj ličnosti.
Posebnu zahvalnost dugujem Srđanu Vejvodi na ustupanju fotografija, dokumenata ( pisama, ličnih prepiski, snimaka i sl. za potrebe stranice.
Stranica „Tanja Jovićević ( Oktobar 1864)“ posvećena je reafirmaciji muzike ovog jugoslovenskog benda ali i predstavljanju Tanjinih samostalnih muzičkih projekata.
Stranica „Poezija Željane Andrić“ nastala je 2015. godine zbog potrebe za dodatnom afirmacijom pjesništva ove mlade autorke. Autorka i ja je kreiramo zajedničkim snagama, trenutno broji 1112. članova i ne sumnjam da će u narednom periodu, kroz različite sadražaje, privući još poklonika poetskog izraza.
ANALITIKA: Da li se, po Vašem mišljenju može u Crnoj Gori živjeti od umjetnosti? Da li je pisanje vaše primarno zanimanje?
DRAGIĆEVIĆ: Odgovor na ovo pitanje varira u odnosu na vrstu umjetnosti i stepen afirmacije umjetnika.Generalno govoreći, smatram da je položaj umjetnika u zemlji težak, jer iziskuje potpunu predanost i entuzijazam čak i u okolnostima koje im nisu naklonjene ( nedostatak finasijskih uslova, adekvatne podrške itd). Uprkos tome postoje pozitivne promjene u vidu osnivanja novih festivala i drugih manifestacija za predstavljanje kako afirmisanih tako i neafirmisanih mladih umjetnika što im daje posebnu vrijednost.
Pisanje nije moje primarno zanimanje, već je pored muzike moja najveća ljubav i način života. Inače sam po struci magistar međunarodnih odnosa ( diplomatije).
ANALITIKA: Kako poboljšati položaj umjetnika u zemlji?
DRAGIĆEVIĆ: Položaj umjetnika mora se poboljšati na prvom mjestu još razvijenijom kulturnom politikom na nivou države, dakle podrškom institucija i većim budžetskim izdvajanjima. Neupitnu predanost tom cilju moraju ispoljiti i sve lokalne zajednice jer jedino kroz koordinisani rad svih segmenata društva mogu se stvoriti bolji uslovi za stvaralaštvo i njegovu afirmaciju. Osnivanje novih festivala, kulturnih manifestacija, strukovnih udruženja neki su od načina za umrežavanje umjetnika, razmjenu ideja i promociju stvaralaštva. Dodatnu šansu treba tražiti i kroz konkurisanje za evropske projekte koji su nam dostupni kao zemlji koja pregovara članstvo u EU.
ANALITIKA: Dolaze nam nove, mlade generacije koje slušaju novu „autotjun“ muziku i muzičare. Da li je za to barem djelimično kriva starija generacija i može li rokenrol da se bori sa ovim?
DRAGIĆEVIĆ: Takve nus-pojave su nesumnjivo odraz vremena u kome živimo, upravo onih njegovih najgorih karakteristika. Sve vrijednosti su degradirane, mnogo onog što je nekad bilo na cijeni danas je obesmišljeno, a ti trendovi nažalost nisu zaobišli ni muziku i književnost.
Starija generacija je možda umorna i istrošena nekim svojim borbama, više ili manje uspjelim pa nema fokus na ovakvim stvarima u mjeri u kojoj bi trebalo. Mislim da svako od nas ima odgovornost, bez obzira na vrijeme u kome živi, za stvaranje sopstvenog mikro svijeta koji će obojiti onim notama, riječima i slikama koje sam izabere i kreira, a to mu ne može niko oduzeti, kakav god bio „opšti trend“.
Rokenrol nesumnjivo nema onu snagu koju je imao nekada ali glas rok muzičara se itekako čuje kako na jugoslovenskom kulturnom prostoru tako i na svjetskom. Sve dok postoje oni kojima te poruke nešto znače , bilo da bude zapitanost ili nude lijek za svakodnevne borbe i lomljenja , rokenrol će živjeti , mjenjajući jedino oblike izražavanja.
ANALITIKA: Često se čuju komentari ljudi da imamo više pisaca, nego čitaoca. Zbog čega sve manje čitamo?
DRAGIĆEVIĆ: Kad pomislim na ove i slične negativne društvene trendove, neminovno se sjetim one Šekspirove univerzalne , a tako pogodne za ovo naše doba- „ Ovo vrijeme je iskočilo iz zgloba“
Vrijeme koje odlukuju instant zadovoljstva, konzumerizam, nedostatak empatije i sveopšta otuđenost neminovno donosi i ovakve negativne pojave.
Ljudi žele da im sve bude „servirano“, da „jednim klikom“ mogu da nađu sve što im je u tom trenutku potrebno. Površnost, bez zalaženja u dubinu i suštinu je pogubna, ne samo u ovom slučaju već i u drugim društvenim segmentima. Ista ta površnost i banalnost preslikava se i na međuljudske odnose a cijena koja se plaća je previsoka.
ANALITIKA: Kič nije zaobišao nijednu vrstu umjetnosti. Knjiga učesnice rijaliti programa je bila ubjedljivo najčitanija na sajmu knjiga, a za njen autogram čekali su se redovi. Nije jedina, godinama su najčitanije knjige starleta, pjevačica, blogerki...Kako to komentarišete?
DRAGIĆEVIĆ: Nadovezujući se na odgovore iz prethodnih pitanja , smatram da je i ovaj trend posljedica društvenih pojava o kojima sam govorila, ekstremni vid degradacije svega dobrog i lijepog što umjetnost jeste. Estradizacija književnosti, svođenje plemenitosti pisane riječi na banalnosti i veličanje najgorih ljudskih osobina je nedopustivo i čini mi se da otvara prostor za brojne lokalne i državne adrese koje zbog nemara, nezainteresovanosti a ponekad i interesnih razloga dopuštaju ovakve trendove da se zapitaju i preduzmu konkretne mjere ( npr. uvođenje poreza na kič i šund kao što je to bio slučaj u SFRJ) . Jasno treba razdvojiti umjetnost i kulturu uopšte od svega onog što zbog sopstvene promocije i ostvarivanja interesa pretenduje da to postane i sebe tako naziva , a ustvari predstavlja iskrivljenu sliku i degradaciju umjetnosti.
ANALITIKA: Koji su Vaši budući planovi?
DRAGIĆEVIĆ: Moji budući planovi vezani su dalje poetsko stvaralaštvo, promociju istog kroz pjesničke večeri, festivale, izdavanje moje prve zbirke u bliskoj budućnosti, dalji angažman u kreiranju mojih stranica na facebooku, kao i osnivanje nekih novih – posvećenih drugim segmentima umjetnosti poput slikarstva i fotografije. Osim tih planova, voljela bih kad bih uspjela da spojim svoju struku i sve segmente umjetnosti kojima sam predana kroz neki budući angažman na polju kulturne diplomatije.
Kultura je odraz jednog društva u vremenu, ono po čemu je društvo prepoznato i priznato u svijetu. Kao takva zahtjeva neumorno njegovanje i ulaganje a u njenim plodovima ćemo svi sa ponosom uživati.
U nastavku pročitajte jednu pjesmu Marije Dragićević.
Smisao u besmislu
Kome su potrebne riječi
u ovom vremenu
oholosti, prevare i
sebičluka?Najčešće nemaju nikakvu
težinu.Obećanja ne znače ništa.
Prinuđen si živjeti sada i
ovdje.I pronaći smisao.
Gdje otići?
Kuda i kome?
Da bi živio u skladu sa
svojom prirodom.Hoće li biti vremena da
proživiš sve ono jednom
odsanjano?Prolaznost plaši.
Daj najljepše od sebe i
po cijenu da budeš
ranjen po ko zna koji
put.Nisi stvoren za podlosti.
Ni sada ni u jednom
narednom životu.Zato iznova ponavljaš
iste greške.Ne igraš njihove „igre“.
Podmećeš srce a nož
već vreba iz džepa
kaputa.Prije nego što se
stigneš osvijestiti već su
nanijeli ubod.Nečujno, podmuklo.
Još jednom budi iznad
toga.Moraš jer ti drugi izbor
nije dat.
