Gotovo da nema grada u Evropi koji je, tokom Drugog svjetskog rata, mjereno ljudskim životima i materijalnim razaranjem, pšlatio toliku cijenu slobode. Među 16.000 stanovnika Podgoricena kraju rata, našli su se 46 narodnih heroja i 473 nosioca partizanske spomenice. S osjećanjem posebnog pijeteta, ponosni i vječno zahvalni, prisjećamo se te herojske generacije Podgoričanki i Podgoričana” rekao je gradonačelnik Podgorice dr Ivan Vuković danas na svečanoj sjednici Skupštine Glavnog grada, povodom 19. decembra, Dana oslobođenja Podgorice.
“I tih dana, i svih godina i decenija njenog dugog istorijskog trajanja, Podgorica je dijelila sudbinu Crne Gore i bila svojevrsno ogledalo ukupnog razvoja naše Države. Međunarodno priznanje crnogorske nezavisnosti prije 140 godina, značilo je i ponovno rađanje našeg Grada. Kao i Crna Gora, i Podgorica će tokom naredne četiri decenije doživjeti napredak na svim poljima. S izgradnjom Mirkove varoši, nekadašnja turska kasaba, počeće da dobija obrise istinski urbane cjeline.
Baš u Podgorici, nedaleko od mjesta na kom se trenutno nalazimo, donešena je, unazad vijek, odluka o brisanju Crne Gore s političke mape Evrope i Svijeta. I u tom momentu, najtragičnijem koji pamti moderna istorija naše zemlje, Podgorica i Crna Gora bile su, na ovaj način, sudbinski vezane”, istakao je Gradonačelnik.
“I kao što je nestala u Podgorici novembra 1918. godine, Crna Gora se u Podgorici ponovo rađa u aprilu 1941. kada je, podno Veljeg brda, Pokrajinski komitet Komunističke pšartije Jugoslavije donio odluku o stupanju u oružanu borbu protiv okupatora. Pobjeda nad fašizmomčetiri godine nakon prvog opštenarodnog ustanka u tada porobljenoj Evropi, značila je za Crnogorce ne samo trenutak oslobođenja, već i povratak prijevarno oduzetog im državnog dostojanstva.
Decenije nakon Drugog svjetskog rata značile su period najintenzivnijeg političog, ekonomskog, kulturnog i ukupnog društvenog napretka u istoriji Crne Gore. Pod imenom Titograd, koji će ponosno nositi sve do 1992. godine, i naša će Podgorica tih godina zauvijek promijeniti svoje lice, postepeno hvatajući korak sa značajno bogatijim i razvijenijim glavnim gradovima republika bivše Jugoslavije.
Nakon njenog tragičnog kraja, tokom teških devedesetih, naši sugrađani nijesu dozvolili da se nacionalističko ludilo i mržnja prema drugom i drugačijem odomaći u Podgorici. Vjerni najsvjetlijim tradicijama crnogorskog društva, multietičnosti i interkulturalnosti, Podgoričani su tih godina znali da sačuvaju svoje komšije, kumove i prijatelje, svoj Grad i sebe same.
I zato se one magične predreferendumske noći, i susret svitanju nove majske zore crnogorske slobode, glas za nezavisnu, međunarodno priznatu , građansku i evropsku Crnu Goru, najjače čuo baš sa glavnog podgoričkog trga. Ulicom Slobode, do Trga nezavisnosti, u slavu prošlih vremena i za buduća pokoljenja onih koji će, kako i dolikuje crnogorskoj tradiciji, zauvijek biti svoji na svome”, saopštio je dr Vuković.
“I tako, posljednih desetak godina, Podgorica i Crna Gora mijenjaju se, rastu i razvijaju kao jedno. Stabilna evropska i civilizacijski vrijedna euroatlanska integracija naše zemlje, njen nagli ekonomski razvoj i sveobuhvatna društbvena emancipacija, značili su, istovremeno, i otvaranjePodgorice prema svijetu, njen ubtrzan infrastrukturni razvoj i poboljšanje standarda njenih građana. I kao rezultat toga, danas možemo reći da, kao nikada ranije u njenoj bogatoj istoriji, Podgorica podsjeća na moderne evropske metropele.
Pa ipak, na putu sustizanja onih koji su u prošlosti imali više sreće ili mudrosti od nas, čeka nas još priličan broj prepreka. No, ova se generazija izazova ne bolji. Spremni smo priznati da je neko od nas trenutno bolji, ali ne i trajno se pomiriti sa tim. Inferiornost nije u duhu ovog grada i njegovih ljudi i zato želimo da se takmičimo, najprije sa sobom a onda i sa drugima.
Na temelju istorijskog nasljeđa koje objedinjuje bogatstvo identittetske različitosti i bezrezervnu prpadnost tradicija slobodarstva i antifašizma, nastavićemo, stoga, da izgrađujemo našu Podgoricu u skladu sa najboljim praksama upravljanja razvojem modernih gradova.
U tom smislu, između ostalog, stvorićem uslove, da do kraja namdata ove gradske uprave, podgorica dobije najsavremenije postrojenje za tretman otpadnih voda u ovom dijelu evrope, solarnu elektranu kakvu nemaju ni veći i bogatiji gradovi u širem okruženju, nova postrojenja u okviru gradske deponije uključujući i modernu ennerganu na biogas i potpuno novu led rasvjetu u centru grada, prigradskim naseljima i seoskim područjima.
Već početkom naredne godine, otpočećemo realizaciju projekta predselekcije otpada na mjestu nastanka i tako stvoriti uslove za njegovo sortiranje i reciklažu u značajno većoj mjeri.
Za kojku godinu, u Podgoricu će se sa svake strane doaziti modernim saobraćajnicama bulevarskog tipa, a duž jedne of njih imaćemo i biznis zonu u kojoj će raditi veći broj domaćih i stranih kompanija.
Imaćemo novo Gradsko pozorište, obnovljen stadion malih sportova, rekonstruisanu malu dvoranu SC Morača i novi pješački most koji će je povezati sa Starom Varoši. Imaćemo šetalište uz Ribnicu i Moraču, i za saobraćaj zatvoraen dobar dio centra grada, imaćemo i nove bciklističke koridore i puno novih biciklista, kulturni život grada prilagođen potrebama ljudi modernog doda i, konačno, sportsko društvo “Budućnost” koje će okupiti naše trofejne klubove koji se takmiče pod ovim svetim imenom.
Uvjeren sam da će, prije nego bilo ko očekuje, Podgorica u svim segmentima postati onakav grad u kakvom bismo željeli da živimo. I jednako tako, nemam dilemu da će, dok ima njih i dok ima nas, Podgorica i Crna Gora u svakom smisluostati neraskidivo vezane.
Neka sunce našeg grada vječno sja i neka je vječna Crna Gora”, zaključio je gradonačelnik Vuković.
Predsjednik Skupštine Glavnog grada dr Đorđe Suhih istakao je da je mnogo datuma u dugoj istoriji Podgorice koji zaslužuju da budu obilježavani i slavljeni, ali ipak 19. decembar zauzima posebno mjesto. Vjekovima su se naši preci borili za slobodu, čast i opstanak. Ipak Drugi sjetski rat umnogome je obilježio modernu istoriju Podgorice, gdje je pretrpjela najveća razaranja, budući da je bombardovana preko 70 puta. 19- og decembra 1944. godine Podgorica je oslobođena, mnogi su borici u bitkama dali svoje živote za slobodu. U ime toga pozivam vas da minutom ćutanja odamo poštu svim borcima poginulim tokom bitaka za oslobođenje Podgorice.
“Zahvaljujući zaslugama naših predaka danas je drugačije vrijeme. Danas su naše bitke drugačije. U ovom periodu moramo se boriti za ostvarenje i poštovanje neprolaznih i univerzalnih vrijednosti na kojima počiva crnogorsko društvo, a to su:
Njegovanje i poštovanje antifašizma, tradicije koja je Crnu Goru uvrstila u red sila pobjednica nad najvećim zlom u istoriji čovječanstva. Veličanstvena borba crnogorskih antifašista krunisana je i obnovom poništene državnosti koju moramo ljubomorno čuvati kao zalog naše budućnosti.
Imajući u vidu iskustva ratnih i tragičnih 90-tih, na prostorima ex-Jugoslavije imperativ je njegovati multietnički sklad i vjersku toleranciju. To su vrijednosti koje krase našu Crnu Goru, a posebno njen Glavni grad. Podgorica će i ubuduće biti prepoznata kao mjesto otvoreno za sve koji čista srca i u miru dolaze sa željom za ostvarenjem svog ličnog ideala, ali kroz formu zajednočkog života i dobrosusjedstva.
Kao ljevičarski orijetisana gradska uprava ,kao Glavni grad i kao država imamo obavezu rješavanja socijalnog korpusa pitanja. Problem nezaposlenosti, rješavanje stambenih pitanja, briga o zdravlju, djeci, mladima, ali i sve brojnijoj penzionerskoj populaciji moraju biti naša iskonska potreba i imperativ. Dio karaktera vremena u kom živimo je neprekidna trka za lični prestiž i interes, trka za robama, industrijom zabave i zaborava. Običan čovjek se nerijetko pred ovim izazovima osjeća usamljenim i napuštenim. Stoga je potrebno raditi na reanimaciji kulture, solidarnosti i humanizma. U središte ljudskog života moramo vratiti umjesto prenaglašene proizvodnje i potrošnje kao oznake krupnog kapitala, interes malog čovjeka, a to je naš cilj za koji se valja boriti.
Prije svega moramo stvarati atmosferu demokratskog odnosa i kapaciteta koje posjeduje i njeguje Skupština Glavnog grada. U cilju jačanja demokratije uložiću napor na prevazilaženju podjela, te osnaženju kulture dijaloga sa neistomišljenicima, u želji donošenja za Glavni grad važnih odluka mogućim koncenzusom. To bi morala biti osnova zajedničkog napora svih dobromislećih, bez obzira kojoj političkoj ideologiji ili stranci pripadaju, a kada je u pitanju interes Glavnog grada i naših sugrađana”, saopštio je Suhih.
Podsjećamo, na Svečanoj sjednici uručene su i 19. decembarske nagrade direktorici JU Gimnazije “Slobodan Škerović” Zoji Bojanić Lalović i košarkašu KK Budućnost Voli i crnogorske reprezentacije Nikoli Ivanoviću.
