Prije Bećkovića, nad odricanjem Crnogoraca od sopstvenog nasljeđa, lamentirao je i mitropolit Amfilohije:"A ovo što se vlast odrekla Kosova i Metohije, ne narod, odrekla se sama sebe". Pjesnikovim i mitropolitovim tragom, krenuo je i istoričar Čedomir Antić, iz Beograda. I on je razočaran: "Donijeli su rezoluciju, hvala Bogu! Da ne žive više u laži. Treba da se zna: na ovom svijetu postoji jedan narod bez predaka. To su Crnogorci Mila Đukanovića".
Amfilohijeve i Bećkovićeve metafore su providne: Taj đed - to je kralj Nikola. A njegov unuk - Alaksandar Karađorđević. Taj unuk, srpski kralj, zbrisao je đedovinu, Kraljevinu Crnu Goru. Da bi proglasio, po svome, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca; i Vidovdanski ustav, kupujući glasove muslimana i Albanaca (Danas zagovornicima iste ideologije smetaju samo njihovi glasovi za suvereniste). Crnogorska dinastija, iako saveznik u ratu, protjerana je. Država zbrisana sa mape Evrope. Za njih je kralj Nikola pobjegao, a kralj Petar (koji mu je zet) junački se povukao, sa vojskom, preko Crne Gore i albanskih gudura . Kralju Nikoli zabranjen je povrartak u zemlju, pa je kraj Prvog svjetskog rata dočekao ponižen i diskreditovan od unuka i njegove vlade. Ni najuporniji branioci srpske politike prema Crnoj Gori ne mogu sporiti da je kralja Nikolu više diskreditovala zvanična Srbija, nego sve vlade protivničkih zemalja, te da je od Srbije doživio veće poniženje nego ijedan njen neprijatelj. I, evo, sada opet!
Zavro da spriječi Rezoluciju, Amfilohije je, stvari okrenuo: "Nikad više 1916! Nikad više okupacija! Slavimo oslobodilačku 1918!" Viđi vraga, su sedam binjišah: "Ponavljam, oni su u zabludi. Te 1916, desila se izdaja kralja Nikole, zbog čega je on poslije izgubio vlast u Crnoj Gori", odgovoriće Amfilohije "Večernjim novostima". Za Amfilohija je kralj Nikola izdajnik. A izdajnik je i onaj ko je izdao izdajnika, a to je,za Amfilohija i njegovo društvo, Đukanović. "Ne vršim ja nikakvu propagandu, već govorim istinu, odrekla se sama sebe i odrekla se kralja Nikole Petrovića, jer njegova Crna Gora nije bila Crna Gora rođena u Brozovom Jajcu, fildžan avnojevski, već ona kojoj su pripadali i Vasojevići, a kojima je pripadao Prizren, koji je pripadao i Bodinu, kao i Nemanjićima i Balšićima i Petrovićima. I himna Crne Gore, ,Onamo,'namo, za brda ona...Kakva je to Crna Gora i kakvi su to Crnogorci koji se odriču kralja Nikole?", pjevao je Amfilohije prije pola godine. Sad trubi da je kralj Nikola izdajnik, a da je Đukanović izdao izdajnika.
Na dotureno pitanje, da crnogorski pokret od Srbije traži da plati odštetu Crnoj Gori zbog aneksije, Amfilohije kaže da su nas srpske trupe oslobodile, i dodaje:"Taj isti zahtjev treba da upute Americi,Engleskoj, Francuskoj, Italiji, jer su njihovi vojnici takođe učestvovali u oslobađanju Crne Gore i Balkana. Vidite, kralj Aleksandar Karađorđević, unuk kralja Nikole, ideju svoga đeda o granicama Crne Gore zaokružio je u okvirima Zetske banovine. Njoj je 1939, pripadao Dubrovnik, kao i Hercegovina. Od Stona do Prizrena je bila Zetska banovina. A to svi zaboravljaju". Šta je srpski pop htio da kaže? Da će se Crna Gora vratiti sebi, kada se vrati Kosovu, koje je kralj Nikola oslobodio 1912. (zajedno sa Dečanima i Pećkom patrijaršijom). Da se Crna Gora gradi na idejama kralja Nikole i Aleksandra Karađorđevića, jer su granice nekadašnje Zetske banovine zapravo granice o kojima su sanjali. "Ne može se na izdaji kralja Nikole graditi budućnost Crne Gore" dobro govori Amfilohije, koji sanja da će Metohija "opet biti crnogorska, ako bog da".
Sada, kada je utvrdio da je kralj Nikola izdajnik, dodaće, da se ta budućnost ne može graditi na izdaji izdajnika, to jest, bez đeda. Kralj Nikola nije, dakle, izdajnik, on je sanjar i realizator imperijalnih snova. Ali, jeste izdajnik, kad je naumio da Crnu Goru smjesti, ravnopravno sa unukovom Kraljevinom Srbijom, u snove generacija, u buduću Jugoslaviju. E, zato, Crnogorci, nemaju đeda, a ovi u Srbiji imaju i đeda i babu. Kakva sreća! Nama ostaje da tugujemo što nam nacija ima đecu i unučad.
