- Zašto sam rekao da gospoda u crvenim kravatama umjesto pobjeda širi nove podjele i da se lažno predstavljaju kao građanska stranka? Ne samo zato to su učestvovanjem na skupu u Budvi, kojim je obilježeno 100 godina od poništenja države Crne Gore, saučesnici kleronacionalističke politike, širenja međunacionalne mržnje i uzburkavanja nacionalističkih strasti, nego i zato što su prije toga zalegli iza poglavara SPC u Crnoj Gori i postali njegove apologete. Vođe Demokrata hoće da grade građansku Crnu Goru tako što će sprovoditi politiku Amfilohija Radovića. Vrlo zanimljiv prilog građanskoj Crnoj Gori, pomirenju, razumijevanju, toleranciji i napretku – ističe Rudović.
On naglašava da nije slučajno rekao da su Demokrate, učestvovanjem i nenapuštanjem „onakvog skupa u Budvi“, slikovito pokazali cjeloj Crnoj Gori kako oni zamišljaju svoju zemlju. Da bi to ostvarili, dodaje bivši funkcioner URA-e, treba im podrška i onih koji su sanjali obnovu nezavisnosti, a koji Crnu Goru žele kao modernu, građansku i na vrijednostima zapadnih demokratija utemeljenu državu.
- Da su članovi rukovodstva Demokrata zaista bili tamo samo u ličnom svojstvu, valjda bi njihova stranka odmah reagovala i sa tim upoznala javnost. Nije to uradila, nego su se oglasili tek kada su prozvani i postali preplašeni da će izgubiti procente u drugom dijelu biračkog tijela. A kako su se oglasili? Tako što se gnušaju “dijela poruka” iz Budve. Niko još ne zna kojih se gnušaju, a koje podržavaju. Kada se sve sagleda iz jednog od mnogo uglova, gospoda Krapović i Pejović zaslužuju respekt u odnosu na ostale iz vrha Demokrata. Oni se ponašaju u skladu sa svojim uvjerenjima, a vrh Demokrata iz Podgorice se, u skladu sa procjenom projektovanog izbornog procenta, ukriva. Prije svega od onih članova DCG koji su im povjerovali kada su se zaklinjali Crnoj Gori – navodi se u saopštenju Rudovića.
Od gospode iz vrha DCG, mnogo je, kaže on, važnije što je u opasnosti jedini trenutni model za demokratske promjene. Taj model, prema njegovim riječima, podrazumijeva neupitnu odanost interesima i snaženju države Crne Gore na građanskom konceptu, bez obzira da li se neko osjeća nacionalno Crnogorcem, Srbinom, Bošnjakom, Muslimanom, Albancem ili Hrvatom. Samo tako je, podvlači, moguće nadjačati DPS i posvetiti se ekonomiji, poštenoj socijalnoj politici i revitalizovanju sistema zdravstvene zaštite i obrazovanja.
- Kako se koče promjene? Uzburkavanjem nacionalnih strasti i negiranjem crnogorske istorije i kulture. DPS to čini srećnim, a Crnu Goru sve tužnijom. Ko najbolje pomaže DPS-u? Oni koji implicitno poručuju da će Crna Gora biti još jedna srpska zemlja kada smijene vlast. Neki, poput DF-a, to rade otvoreno, a drugi se kamufliraju u građansku odeždu. Koliko su ovi što se kamufliraju časno bave javnim poslom pokazali su kada su citirali dio mog teksta objavljenog u decembru 2006. u beogradskom nedjeljniku Vreme, koji je za njih “srbijanski list”. Pozivam ih da objave tekst u cjelini. Ne samo taj, nego sve moje tekstove dok sam bio dopisnik i Vremena i NIN-a. Biće im korisno jer bi možda mogli steći i neka znanja o kulturi javnog dijaloga – poručuje Rudović.
