Moram priznati da mi se nakon završetka emisije pomalo i plakalo zbog spoznaje da nama definitivno nema spasa kad smo ovako nabijeđeni, istovremeno tako neznaveni.
Vanja je startovala pozom sfinge i pogledom specijalnog državnog tužioca i logorejom nadzvučne brzine kojoj teško ko može da se suprotstavi, iako je sastavljena od neprestanog ponavljanja jednih te istih stavova, koji i ne moraju biti zasnovani na činjenicama i za koje ona ne mora da bude kompetentna. Al’ je zato glasna, u ulozi samozvanog eksperta, voditelja i presuditelja. To je utrenirano medijsko samoiskazivanje, ili - selfiksprešn, kako se to reče u mome selu Prijevoru.
I ja sam to učio u nevaljalom komunizmu u okviru izučavanja marketinga, ali tada je to služilo da ti omogući da na što transparentniji i sugestivniji način slušaocima predstaviš i objasniš ono što imaš u glavi, odnosno svoju zamisao ili stav. Danas možeš imati odličan, uglavnom nametljiv i agresivan selfiksprešn, a da pri tome nemaš ništa u glavi ili da i nemaš baš nekog pojma o temi koju izlažeš.
Bitno je samo da ne prestaješ da melješ uz sugestivan ton i pogled. Još ako imaš dron i snimak dronom, stvar je unaprijed gotova i već nakon uvodnog izlaganja možeš komotno očekivati ulazak policije u studio i hapšenje tvog rivala.
Međutim, Radulović se žestoko odupro sa sličnom agresivnošću, dodajući svom razbarušenom nastupu nadmenost, gestikuliranje i mimiku kvartovskog mangaša. Istina, imao je i mnogo više validnih kontraargumenata jer su geodezijske situacije i rezultati geoistražnih radova kao i višedecenijska posmatranja i mjerenja režima voda mnogo jači argumenti od snimka dronom. Uz to, Vlada ima solidan broj angažovanih stručnjaka po ovim pitanjima, za razliku od MANSA-a koji nema nijednoga.
Vidjevši da su njena umovanja svedena na nivo priče o ljepoti cvrkuta i pejzaža Vanja je potegla krunski argument i postavila krucijalno pitanje: zašto je Tara svedena na baricu? Radulović joj nije odgovorio, jer se u međuvremenu morao rvati sa neznavenom voditeljicom i sopstvenim egom. Zato ću ja otkriti tu strogo čuvanu tajnu – Tara je, Vanja srećo, barica zbog polugodišnje suše. To si mogla utvrditi i bez drona. Podigni dron danas, poslije ovih kiša, pa ćeš da vidiš kako barica postaje bujica.
E, sad, pošto je postojala realna prijetnja da joj emisija ode dođavola, Mudreša, je – da spase emisiju (čitaj: i Vanju) teatralno i promoćurno, a opet dramatično, vapajem zapitala: ,,Molim vas, tišina, molim vas! A šta rade bageri u koritu Tare...“
Zbilja, što rade bageri na gradilištu?! Nećete vjerovati voditeljice - kopaju. Tako je to, ko išta zna o građenju: mostovi se ne temelje u plitkim rupama u aluvijalnom (naplavnom) tlu, već na stijeni. Koliko će se tu kopati zavisi od geološke situacije, to jest koliko je duboko stijena, i od projektovanih dimenzija temeljne stope. Dimenzije temeljne stope se projektuju pomoću statike i zavise od težine konstrukcije mosta, maksimalnog opterećenja mosta, raspona između oslonaca itd.
Osim toga, dodaju se i koeficijenti sigurnosti zbog vjetra, seizmike i 20-to, 50-to ili stogodišnjih voda... Nemoguće je to uraditi drugačije.
Dakle, Tara teče kud ona hoće i može da se desi da pri stogodišnjim vodama teče možda i preko mosta. Nesretni most mora da može sve to da izdrži, čak i u najosjetljivijim trenutcima gradnje, pa čak i nalete ovakvih nabrijanih NVO i novinarskih diletanata ili nekompetentih ministara saobraćaja.
Koliko će se kopati i privremeno izmještati Tara zavisi i od metode temeljenja, odnosno- da li će se raditi pomoću bunara ili širokog iskopa. Ili ste možda mislili, pod utiskom ,,rumijske Ristogradnje“, da se most može spustiti helikopterom ne povrijedivši pri tom gliste i punoglavce? I nemojte tako grdno o mostovima, jer kako kaže Andrić: ,,Most je lijepa i smjela zamisao iznenada okamenjena nad bespućem“.
Osim toga, most se pravi od čiste metafizike, od snova znanja i želje za drugom obalom. Čelik i beton su tek medij, tvar, tek nebitak.
Ovo sam već jednom pisao, ali kako sad to da objasnim - ministru saobraćaja Nurkoviću. Statiku ne zna, građevinu ne zna, na položaj je došao prvenstveno kao član Bošnjačke partije. OK, moram mu prići sa te strane. Dakle: stara islamska legenda kaže da je Allah džellešanum stvorio zemlju ravnu kao najbolja tepsija, a onda je šejtan izgrebao kandžama i stvorio klance i provalije tako da ljudi nisu mogli prolaziti.
Onda su meleki (anđeli) krilima napravili luk preko provalije da ljudi prođu i tako ih naučili mostogradnji. Od tada svaki most ima meleka čuvara, da ga pazi i čuva dokle mu je Allahovim promislom određeno da stoji.
Zašto uvodim u priču Nurkovića kad on nije bio u emisiji? Zato što se zbog njegove nekomunikativnosti i neelokventnosti, koje su posljedica nekompetentnosti, stvara fama velike tajnovitosti projekta auto-puta. Ako ne zna, nek zovne kolegu Mirsada Ibrahimovića direktora
Direktorata za državne puteve. Ili onoga Muhovića iz Petnjice koji je sada nekakav direktor u ,,Željeznicama“. Jeste, oni su još lošiji stručnjaci od nega, ali, ko zna, možda trojica znaju više od jednoga...
Inače, najviše volim slušati Muhovića. Znate za onu njegovu glupavu izjavu da samo u Tuzlanskom kantonu ima više Bošnjaka nego Crnogoraca u cijelome svijetu? E, to mu je dokaz da je u bliskom srodstvu sa nama Crnogorcima. I mi lupamo - nas i Rusa 300 miliona.
Uprkos svim ovim budaleštinama auto-put napreduje. Probijaju se tuneli i trase, grade se mostovi i čuvaju ih meleki. Da, u inat našim ministarskim ekspertima opšte prakse i lovcima na grantove bez ikakve druge prakse.
Bojim se samo da se onome meleku sa mosta Moračica ne zavrti u glavi jer je to najvisočiji most u Evropi, a možda i dobije grčeve u stomaku jer siromah nije navikao na kinesku hranu. U svakom slučaju nije mu lako na 200 metara nad vodom Moračom.
