Nesrećno napisan Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji, od samo 14 članova, počinje izmjenom u članu 13 pozitivnog Zakona dodavanjem rečenice da je postupak eksproprijacije hitan! Država će po tom, hitnom postupku, moći da oduzima privatnu imovinu, isplaćujući vlasniku onu naknadu koju utvrdi vladina komisija.
Iako se vlasnik bude žalio sudu, to neće odgoditi izvršenje odluke države. Naravno da će Vlada posebnim aktom utvrditi visinu i način isplate troškova rada Komisije.
Postavlja se pitanje da li se, ovakvim rješenjima, suspenduje Ustav Crne Gore po kojem je pravo na privatnu svojinu neprikosnoveno. Kako je moguće ući u posjed, kako predlaže pet poslanika DPS-a, prije pravosnažne odluke suda kojom se rješava da je privatna imovina zakonito uzeta? Pravičnu naknadu po ovom prijedlogu utvrđuje „vladina komisija“, iako pravičnu naknadu može utvrditi samo i jedino sud i to u vanparničnom postupku.
Na predloženi način eksproprijacija bi se sprovodila "de facto", izvan pravila i postupka propisanog zakonom. Raniji vlasnik nepokretnosti, dovodi se u daleko nepovoljniji položaj od onog u kojem se nalazi u skladu sa važećim zakonom.
Na predloženi način, bivšem vlasniku nepokretnosti povrjeđuju se ljudska prava i slobode i krši odredba Ustava Crne Gore prema kojoj se zakonom, u skladu sa Ustavom, uređuje postupak pred nadležnim organom i povrjeđuju odredbe Evropske konvencije, prema kojima svako ima pravo na djelotvoran pravni lijek protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
Prekršena Evropska konvencija: Krše se i odredbe Ustava i Evropske konvencije prema kojima svako ima pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom i odredbe prema kojima zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a drugi propis mora biti saglasan sa Ustavom i zakonom.
Sve ukazuje da bi se usvajanjem predloženog zakona povrijedila osnovna ljudska prava i slobode zajemčena Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Izgleda da se iza „javnog interesa“ kriju interesi investitora, povezani npr. sa problemima koji postoje u vezi sa eksproprijacijom zemljišta za preskupi auto-put. Međutim, predloženi zakon krije opasnost za svakog građanina koji ima (ne)sreću da posjeduje imanje na mjestu koje bi moglo da se dopadne nekom investitoru, čije bi ulaganje Vlada mogla da proglasi javnim interesom. Iako države „javni interes“ interpretiraju na različite načine, ovaj pojam označava da je namjerna imovinu koristiti za dobrobit države, a ne određenog pojedinca ili grupe. Eksproprijacija mora biti praćena adekvatnom nadoknadom koja uključuje pravednu, tržišnu vrijednost oduzete imovine.
Predlagači ovog zakona ni u jednom članu „pravičnu naknadu“, kako stoji u nekolicini članova, ne poistovjećuju sa tržišnom vrijednošću ekspropriisane imovine. To podgrijava sumnje da naknada ne mora biti pravedna jer nije tržišna, već,teorijski, može biti i niža. Uz to, Ministarstvo finansija je istaklo, dajući mišljenje o predloženom zakonu, da imajući u vidu da se određivanje pravične naknade vrši u samom postupku eksproprijacije, a prije donošenja rješenja o eksproprijaciji, nije postojala potreba za izmjenom odredaba Zakona o vanparničnom postupku kojima se takva naknada uređuje, pa ih treba brisati! (čl. 158-165 Zakona o vanparničnom postupku). Dakle, evo eklatantnog primjera kršenja Evropske konvencije jer građaninu kome se uzima imovina nije omogućeno da nezavistan i nepristrasan organ (sud) odlučuje o njegovim pravima i interesima!
Još 12. februara 2001. godine, je Ustavni sud Republike Crne Gore odlukom U br. 14/01 izrazio sljedeći stav:
“Ustavom se, dakle, garantuje pravo svojine i samo izuzetno dozvoljava mogućnost lišenja ili ograničenja prava svojine, u slučaju kada to zahtijeva javni interes utvrđen zakonom ili na osnovu zakona. Pri tome, vlasniku stvari na kojoj se oduzima ili ograničava pravo svojine mora se isplatiti naknada koja ne može biti niža od njene tržišne vrijednosti.“ Dakle, sve i da se utvrdi famozni javni interes, vlasniku ekspropriisane imovine ne može biti isplaćeno manje od tržišne vrijednosti imovine.
Zaključak: Prema Predlogu zakona država može po hitnom postupku oduzeti privatnu imovinu i ući u njen posjed uz isplatu naknade za koju Vladina komisija odredi da je pravična. Ako vlasnik privatne imovine nije zadovoljan naknadom može se žaliti sudu, ali žalba ne odlaže rješenje da država uzme imovinu.
Teško je vjerovati da će ovoga puta Ustavni sud dozvoliti pravno nasilje i narušavanje krhke pravne sigurnosti. Naprotiv, vjerujem da neće. Pitanje je samo da li će, ako se Predlog zakona usvoji i Skupština donese sporni zakon, od pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti do odluke da je propis neustavan, proći „dovoljno“ vremena da se „nonsens eksproprijacijom“ kojoj je navodno jedini cilj ubrzanje procedure eksproprijacije, a da se istovremeno vlasnik imovine ne spriječava da svoja prava brani na sudu, oposle neki kapitalni projekti.
Deposjedovati nepokretnosti bivšeg vlasnika, a zatim mu "omogućiti" učestvovanje u postupku koji je faktički završen ima svoj izraz u narodu ali ne treba gubiti granice dobrog ukusa, pa ćemo zaključiti da ovaj Predlog zakona vrijeđa inteligenciju prosječnog stanovnika Crne Gore, jer da ima građana ovakav predlog ne bi ni bio moguć.
