Aprila 1939. godine počelo je njeno rušenje, zajedno sa ostalim kućama do bivšeg Srpskog poslanstva, radi proširenja prostora i stvaranja trga za podizanje spomenika kralju Aleksandru I Karađorđeviću.
Vijek ranije, Petar II Petrović-Njegoš je 1831.godine ustanovio instituciju vrhovnog zemaljskog suda Crne Gore, poznatu pod imenom Praviteljstvujušči Senat crnogorski i brdski. To je bila najviša instanca javne vlasti i javne uprave. Pored vladara sa neograničenom vlašću, Senat je u stvari bio vrhovni državni organ za sve administrativne, upravne, sudske i vojne poslove, koji su se manifestvovali na relaciji između Cetinja, kao prijestonice, i teritorije čitave Crne Gore. Senat je uveliko doprinosio jačanju centralističke uloge Cetinja, jer su se u njemu okupljali, pored senatora, i glavari kao predstavnici naroda iz svih krajeva Crne Gore - da rješavaju sporove i sudbonosna pitanja naroda crnogorskog.
O sudbini, položaju zgrade i tom događaju pisao je Dušan J Martinović. On kaže:
“Zgrada Senata se nalazila preko puta Dvorca kralja Nikole, na prostoru gdje se danas nalazi Spomenik Ivanu Crnojeviću. S njom je počinjala Dvorska ulica - najstarija ulica na Cetinju. Prema podacima vojvode Sima Popovića: "Još do g. 1870. Cetinje je bilo sasvijem malo, oko 60 kuća, sve u dvije kratke ulice - Dvorskoj i Katunskoj, (tj. današnjoj Njegoševoj -primj. D. M.). U Dvorskoj ulici na jednoj strani dvor Knjažev, a do dvora kuća vojvode Iva Rakova Radonjića (današnja Gradska kafana - D. M.) i do nje kuća vojvode Đura Matanovića. Na drugoj strani, prema dvoru bio je Senat. Dakle, zgrada Senata bila je jedna od najstarijih tipičnih cetinjskih kuća, svakako iz sredine XIX stoljeća. Imala je prizemlje i sprat, sa krovom prekrivenim kanalicom. Zbog svoje arhitekture, a naročito zbog istorijskog značaja institucije kojoj je pripadala, morala je biti sačuvana.”
Demonstracija sile: Ali nije, jer je očigledno proširenje trga bilo neophodno da bi se i fizički pokazalo ko se “proširio” na Cetinju. I ne samo na Cetinju, već i na cijelu Crnu Goru.
Pemijer Marković je ocijenio danas na 112 godišnjicu formiranja prve Narodne skupštine Crne Gore, da je istorija pokazala da je odbrana duha parlamentarizma u Crnoj Gori u suštini odbrana državne postojanosti.
“Čak i surovo zatiranje imena crnogorskog, na kraju Prvog svjetskog rata, ogrnuto je lažnim plaštom parlamentarizma. Pod prividom narodne volje, na takozvanoj Podgoričkoj skupštini, izbrisano je ime Crne Gore, a sa njim i crnogorski parlament, kao temelj suvereniteta svake moderne države. Upravo ovih dana navršiće se sto godina od tog tragičnog događaja. Svjedoci smo da i danas među nama ima onih koji žele da slave taj datum, veličajući na taj način zapravo nestanak crnogorske države. Iza toga stoji jasna poruka da bi se oni i danas, kad bi im moglo biti, na sličan način obračunali sa crnogorskom državnošću, udarajući prvo u temelje parlamentarizma. Zato smatram da je odbrana duha parlamentarizma u Crnoj Gori u suštini odbrana državne postojanosti. Nadam se da smo svi zajedno savladali tu demokratsku lekciju – da se država ne čuva i unapređuje jurišanjem na zgradu Parlamenta, baš kao ni bojktovanjem parlamentarnog života. Naprotiv! U tom smislu, i sa ovog mjesta i ovim svečanim povodom, upućujem apel svim akterima političkog života u našoj zemlji da to nikada više ne smetnu s uma”, istakao je Marković.
I.K.
