Komad „Crna kutija“ nastao je po motivima filma „Potpuni stranci“, italijanskog reditelja Paola Đenovezea, a riječ je, kako je saopšteno, o priči koja se tiče svih na svim prostorima svijeta, o razobličavanju i otkrivanju tajni čovjeka.
Direktor Nikšićkog pozorišta, Zoran Bulajić, rekao je da je to komad koji šalje ozbiljne poruke i za koji vjeruju da će imati dug produkcijski život, jer će, s obzirom na to da su se opredijelili za srednju formu, biti finansijski vrlo prihvatljiva.
Bulajić je ocijenio da će predstava živjeti, posebno zbog njenog kvaliteta i sjajnih glumaca - Sima Trebješanina, Gordane Mićunović, Marije Đurić, Anje Drljević, Nikole Vasiljevića, Omara Bajramspahića i Jovana Krivokapića.
“Pokrovitelji predstave su Ministarstvo kulture i Opština Nikšić, koji su još jednom podržali produkcijsko predstavljanje Nikšićkog pozorišta”, rekao je Bulajić na konferenciji za novinare.
Reditelj Goran Bulajić, koji od obnavljanja Nikšićkog pozorišta potpisuje deveti rukopis za tu kuću, ocijenio je da veoma teško izdvajati žanrovske odrednice za neki komad, i naveo da je riječ o životnoj temi, jednako aktuelnoj i u Nikšiću, Italiji, i svim drugim sredinama u svijetu „koji je postao kao globalno selo“.
“Reagovali smo potpuno otvoreno i direktno na ovaj tekst, a riječ je o literarnom pozorištu. Kad uđete u ovakav projekat uslovljeni ste tekstom koji poštujete, što je osnova priče za koju nema naše velike nadgradnje, već se bavimo artizmom”, rekao je Bulajić.
Prema njegovim riječima, riječ je o uzbudljivo napisanoj priči, u kojoj se od bezazlene priče sedam prijatelja napravi prava drama koja pokazuje da u ovakvom svijetu više tajna ne postoji, što je veliki i dramaturški i životni problem.
“U žanrovskim pomjeranjima neophodno je izboriti se za svoj znak, svoj rukopis. Mislim da smo uspjeli, a u ovoj priči je vrlo potreban i izražen kolektivni odnos, i autorski, i glumački”, istakao je Bulajić.
Muziku u predstavi potpisuje Dino Kapetanović iz nikšićkog benda „Autogeni trening“, koji je rekao da se uvijek trudi da isprati tekst u komadu i rediteljski rukopis, da se senzibiliteti poklope.
“Uvijek se radujem radu u pozorištu, gdje je na prvom mjestu timski rad”, rekao je Kapetanović.
Jedan od sedam likova u komadu u kome, kako je navedeno, nema sporednih i glavnih uloga, tumači Simo Trebješanin, koji je ocijenio da će svi u publici imati priliku da se prepoznaju, mada ne baš u istim okolnostima.
“Situacije u komadu su prilično životne, ljudske, i nama glumcima nije ih lako proživjeti i izaći iz začaranog kruga”, rekao je Trebješanin i naglasio bitnost kolektivnog rada u toj predstavi koja, kako je naveo, mora da se igra veoma precizno i koncentrisano.
Glumac Omar Bajramspahić kazao je da je to „priča o svima nama i da maske postoje kod svih, a pitanje je kada će da spadnu“, dok je glumica Marija Đurić istakla da u komadu „te savremene naprave, mobilni telefoni, kompjuteri, samo otvaraju vrata tih crnih kutija, koje su zapravo glave ljudi“.
Glumica Anja Drljević ukazala je na težak psihološki realizam i da je najteže pronaći i iznijeti tu jednostavnost, a njena koleginica Gordana Mićunović da taj komad „postavlja razna pitanja od kojih su najvažnija da li i koliko poznajemo ljude sa kojima boravimo i živimo i koliko smo im posvećeni, kao i koliko smo spremni da živimo sa istinom“.
Glumac Nikola Vasiljević rekao je da u toj priči ljudi pokušavaju da sakriju, budu prikriveni, kao i da „svi imamo živote i javne, i tajne i borimo se da nešto skrivamo i ukazao da ne treba ništa kriti, već je najvažnije biti iskren sa sobom“.
Scenografiju u tom dramskom projektu potpisuje Anka Gardašević, a kostimograf je Olivera Eraković.
