Zaboravite na „13 Reasons Why“. Izvikana tinejdž serija nije ni među pet najboljih Netfliksovih serijala fokusiranih na pubertetlije. Najveći horori adolescencije mnogo su bolje prikazani u drugom projektu gigantskog striming servisa, animaciji „Big Mouth“. U prvoj sezoni, nekim čudom, kreatori Nik Krol, Endrju Goldberg, Mark Levin i Dženifer Flaketuspjeli su da isporuče hrabar, beskompromisan i iznenađujuće radostan pogled na jade zbunjenih tinejdžera, u samo deset polučasovnih epizoda.
„Big Mouth“ nam je prošle godine ponudio perverzno, ali izuzetno zabavno, nevjerovatno iskreno, na momente čak i simpatično sladunjavo iskustvo koje nijeste mogli da dobijete ni od jednog drugog TV serijala.Zbog svega toga, lako je razumjeti koliko su težak zadatak imali kreatori dok su pripremali drugu sezonu.
Zli čarobnjak
Kako snimiti nešto čime će se prevazići animirani penisi koji igraju košarku i jastuci koji nekad zatrudne? Koji novi lik uvesti sada kada su gledaoci upoznalineodoljivaHormonskačudovišta? U kom pravcu usmjeriti priču kad nam se čini da smo vidjeli svaki mogući seksualni blam koji je ikada mogao da pogodi naše nesrećne junake? I zaista, ne znamo kako, ali uspjeli su u tome.
Kreatorska ekipa zadržala je dio formule koji je savršeno funkcionisao u prvoj sezoni i napravila je nešto što nije ni bolje, ni gore, niti ga je nužno porediti sa njom. Novih deset epizoda su drugačije i zrelije, sa većim fokusom na vrlo bitna pitanja, dva nova Hormonska čudovišta, depresivnom mačkom, Zlim čarobnjakom srama i tek ponekom stidnom dlačicom.
Dok je tiranija Hormonskihčudovišta određivala ton cijele prve sezone, u drugoj je to pojava Čarobnjaka srama kom glas pozajmljuje neponovljivi britanski glumac Dejvid Tjulis svima, na njihov gubitak, poznat isključivo po ulozi Remusa Lupina u franšizi „Harry Potter“.
Nakon što su se u prethodnoj sezoni naši mali junaci upoznali o fizičkim promjenama i libidom, upoznaju drugu stranu istog novčića – sramotu. Ona je manifestovana u obliku zlog čarobnjaka, smrtnog neprijatelja Hormonskih čudovišta, koji pubertet pretvara u mračnu stvar što progoni glavne likove.
Sramota i bijesZa razliku od čudnjikavog osjećaja neprijatnosti zbog mijenjanja tijela i bujanja nekih „opskurnih“ želja u prošloj, ova sezona prožeta je većinom bijesom i stidom. Nekad je to ljutnja zbog neobjašnjivog srama pred sobom i drugima, nekad bijes upućen onom dijelu društva koji iz patrijarhalnih ili ko zna kakvih razloga krije od djece krucijalne informacije o fizičkim promjenama koje ih čekaju.
To najprije dolazi do izražaja kroz likove roditelja koji na različite, većinom pogrešne načine reaguju na razvoj potomaka, a zatim i kroz trenera Stiva koji nema seksualnog iskustva, a edukuje mlade o seksu.
Endrjua je sram zato što konstantno masturbira, a Nik je i dalje isfrustriran time što se ne razvija istom brzinom kao vršnjaci. Džesi muči nekoliko stvari –od razvoda roditelja i krivice koju osjeća zbog njihovog rastanka, do toga što njeni drugovi obraćaju pažnju na druge, mnogo prsatije djevojčice. Ljubomora prema popularnijim djevojčicama još je jedan izvor njenog stida – zbog toga što ih ne brani kada dječaci govore o njima kao o „paru sisa“ Džesi se ne osjeća kao feministkinja za primjer, a željela bi da bude takva. I zbog toga je i postiđena i bijesna. Da stvar bude gora, čak i samouvjerena Misi upada u ambis samopotcjenjivanja i potištenosti zbog toga što joj još nijesu porasle grudi.
Pametni humorČarobnjak srama uveden je kao negativac, ali on postoji zato što vjeruje da bi djeca trebalo da osjećaju sramotu kako bi razlikovali dobro od lošeg. Kada Džesi ukrade karmin, nju zaista mora da bude sram, ali problem na koji upućuju kreatori ovog serijala jeste taj da sramota nekad zna da pođe predaleko. Zbog straha da nešto škakljivo pitaju odrasle, djeca često ne budu informisana, a odrasli im,uprkos želji da pomognu, češće samo stoje na putu.
Na primjer, Endrju mora da zna da bi trebalo da ga bude sramota zbog toga gdje je masturbirao, ali ne i zbog toga što osjeća potrebu da to radi. I zaista, zbog isticanja ove razlike trebalo bi skinuti kapu kreatorima serijala. Jasno je da normalizovanjem stvari poput ove utičemo na zdraviji emotivni razvoj djece. Ako će ovo uticati na svijest bar svake desete osobe koja ga pogleda, „Big Mouth“je postigao više nego dovoljno.
Za godinu, ova animacija je uspjela da doživi transformaciju za koju je mnogimnjenim kolegama bilo potrebno mnogo više vremena. Serijekao što je „The Simpsons“ morale su da čekaju i po nekoliko godina da bi od apsurdnog humora koji ne može da „ošteti“ nikoga došle u fazu da sebave određenim socijalnim problemima.
„Big Mouth“ to radi gotovo odmah, naročito kroz epizode u kojima detaljno ulazi u analizu razvijanja ženskog tijela i muškog pogleda koji slijedi, kao i kroz inteligentnu odu planiranom roditeljstvu kojoj je posvećena cijela epizoda.
Crveni obraziSerija je ostala prljava i slatka, a i dalje briljira u neprimjetnim tranzicijama između komedije koja će vas u jednom trenutku zasmijati do suza, do toliko mnogo nenormalnih situacija i likova za poistovjećivaje, da će vam se faca već u idućem momentu iskriviti od transfera blama. Šale su i dalje prilično neprimjerene, tako da bi, da djeca nijesu animirana, dobar dio druge sezone bio ilegalan.
Na prvi pogled, novih deset polučasovnih epizoda izgleda kao još jedna sezona o sisama i penisima. Ali, uvođenjem novih karaktera, realnih i imaginarnih, ova animacija uspijeva da zađe još dublje u analizu komplikovanih iskustava koja čine pubertet. Svaka šala o nečijem polnom organu ili grudima krije novo značenje, perspektivui analizu socijalnog ponašanja.
Koliko god supošalice često neprimjereno prljave, a glavni likovi imali usta, što bi zlobnici rekli, kao Vučićeva (!), činjenicaje da humor „Big Moutha“ ne može da dosadi. Baš on čini ovaj serijal nezaobilaznim.
„Big Mouth“ trijumfuje baš u momentima kada se najmanje trudi, a mukice na malim ekranima uče neke nove lekcije. Na kraju druge sezone, Misi prihvata„manjak“ sisa, Nik kapira zašto je loše hvalisati se seksualnim iskustvima, Džesi shvata da depresija nije način da pobjegne od problema, a Endrju da ga masturbiranje ne čini lošom i prljavom osobom.
Istina, bilo je nekih scena zbog kojih bi se zacrvenio čak i najstrastveniji gledalac „South Parka“, ali i pored toga druga sezona uspjela je da pokaže da ovo nije samo prljavi crtani. „Big Mouth“ je prljavi crtani sa ogromnim, edukativnim srcem.
