Ad hok (ad hoc) na latinskom znači - samo za sada ili samo za ovu priliku ili zgodu. Povod za razmatranje značenja ovog izraza je zahtjev jurišnog demokratskog političkog konzorcijuma (Ura - Demokrate) za izmjenu izbornog zakonodavstva u ,,ad hoc“ grupi, a ne u zvaničnim skupštinskim tijelima.
Neko će pitati: zar to nije isto? E, razlika je drastična: kao između seksa za jednu noć i upražnjavanja te dražesne aktivnosti u dugogodišnjem braku. Osnovna obilježja države su uređenost i trajanje pa treba ignorisati avanturističke testosteronske ideje političke mlađarije. Zna se ko u uređenoj državi ima pravo zakonodavne inicijative i kako se i gdje donose i mijenjaju zakoni. Treba imati razumijevanja za njih, oni su u bojkotu, a to je stanje frustrirajuće, pa se mladež zalijeće i padaju im na um čak i montetajvanske, sad nisam siguran, bezvizne ili bezvezne integracije.
Mlađarija dalje kaže još da je DPS plagirao njihov prijedlog izmjena i da zato neće da učestvuju. Ako je tako, tužite ih za plagijat kao što neki tuže magistra Bečića, ali svakako – iskoristite pregovore da se vaše umovanje usvoji. Zatim, kažu da je njihov prijedlog podržao Han i da ima da bude po njemu. Momci?! Han je mogao da vas savjetuje u vezi principa i to je njegov posao, ali ne može on da aminuje, odnosno usvaja ni sadržaj ni forme razmatranja ni usvajanja. Poput braka, država je zakonski definisana i svako takvo njegovo miješanje je protivpravni politički blud. A za savjete mu hvala.
Iskusni SDP, koji sada ima nano glasačku podršku, prihvata učešće u radu skupštinskog tijela, ali opet traži prelaznu vladu kao garanta provođenja usvojenih izmjena. Eh, da im je, kukavcima, nekako opet u vladu, ne bi ga više izlazili… Podsjećam da se, po Ustavu, vlada bira na izborima, a organe za nadzor i provođenje izbora valjda treba da definišete ili reformišete tokom rada tog supštinskog tijela gdje se okupljate. Imamo i negativno iskustvo sa prošlom neustavnom prelaznom vladom i neustavnim lex specialisom koji su nam na dan prošlih izbora donijeli i ad hok grupu ,,Šišmakov i bratija“.
Učešće Fronta u skupštinskoj grupi prihvatam sa podozrenjem. Vidjeli smo 16. oktobra kako oni doživljavaju demokratiju, našu državnost i samostalnost. Ne vidim da pomenuta bratija može bilo čime doprinijeti poboljšanju izbornog zakonodavstva i izborne prakse. Vjerujem da će priliku iskoristiti za domaštavanje srbougroze u Crnoj Gori i da izgovore za skupštinskom govornicom sve ono što njihovi advokati ne smiju pred sutkinjom Mugošom u sudskom procesu u vezi šesnaestooktobarskog puča.
Od učesnika iz vladajuće koalicije očekujem razumnu upotrebu političkih bicepsa, koje su žestoko nabildali na nedavnim izborima, i prelazak na tolerantne, inventivne i demokratske metode političkog dijaloga. Jer, nije cilj politički potući ove što ih dvadeset godina pobjeđujete, već dokazati EU da postajemo zemlja stabilne i istinske demokratije. Pokažite mišiće prema ovima što hoće da slave stogodišnjicu Podgoričke skupštine. Zabranili ste izgradnju spomenika Pavlu Đurišiću i Puniši Račiću, a oni su samo tužna i devijantna posljedica pomenute skupštine. Objasnite nabrijanim manjincima da se pozitivna diskriminacija odnosi samo na predstavljanje u Skupštini, a ne na izgradnju spomenika i veličanje njihovih zločinaca iz SS divizija Skenderbeg i Handžar divizije, i zločinaca iz otomanskih ordija i vremena.
Opoziciji iskreno savjetujem da prestane sa iznošenjem samo brojnih evidentnih mana DPS a, već da nas glasače pokuša opčiniti svojim realnim, a ne umišljenim, vrlinama i programima. Zamjerate glasačima što glasaju DPS, a u stvari vi ste opsjednuti njima.
Sve u svemu, nema baš previše umnosti i logike na našoj političkoj sceni. Možda i nije tako strašno, naš predsjednik je sigurno umniji od američkog, a što se logike tiče do nje ni filosof Fridrih Niče nije mnogo držao. Ukinuo je razliku između filosofije i pjesništva i pretpostavio estetske spoznaje logičkim spoznajama. Čak je ustvrdio da saznanje nije stvar samo jednog specijalizovanog organa već čitavog tijela i da cijeli organizam misli i da sve organske tvari učestvuju u mišljenju, osjećanju i volji.
Ali, ne treba pretjerivati sa oslanjanjem na pojedine organe. Čak ni Ničeu nije moglo pasti na pamet da se može misliti pretežno guzicom, kako to čini ovdje jedan broj političara.
