Riječ je oko 60 bivših radnika koji, kako piše Dan, ukazuju da su im nadležni iz Vlade bili obećali da će, na ime otpremnine dobiti od 500 do 700 EUR po godini radnog staža, ali su po tom osnovu dobili po 3,92 hiljade.
Bivši radnik fabrike, Dušan Veljić, rekao je da su na evidenciji Biroa rada 2006. godine završili uz obećanje nadležnih da će biti urađen zadovoljavajući kvalitetan socijalni program i da će od dobijenog moći da organizuju sopstveni biznis.
“Obećano je i da će radnici koji budu radno angažovani biti uključeni u proizvodnju kože, a od svega toga ostalo nam je potrošeno vrijeme i novac u sudskim sporovima kojima smo htjeli da dokažemo da smo grubo oštećeni”, rekao je Veljić.
Bivši radnici ustvrdili su da je prilikom njihovog odlaska u fabrici ostala imovina koja se procjenjivala milionima EUR, među kojom su i dvije mašine vrijedne dva miliona eura, kao i roba na zalihama oko milion u trenutku privatizacije, tokom koje je u nepovrat otišla Polimka, čiji su proizvodi bili prepoznatljivi i na evropskom tržištu.
Oni tvrde i da se “pouzdano zna da se u napuštenim fabričkim objektima u dotrajalim plastičnim bačvama i dalje nalazi više od 50 tona zapaljivih i otrovnih materija koje su korišćene u procesu prerade i štavljenja kože” i upozoravaju da te opasne hemikalije mogu izazvati ekološku katastrofu velikih razmjera.
Polimku je 2006. godine kupila slovenačka kompanija Koroški, koja je za hiljadu EUR postala vlasnik 64 odsto akcija fabrike.
Ta kompanija se prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora bila obavezala da će u narednih osam godina uložiti 6,6 miliona EUR u investicije i na početku uposliti 60, a kasnije još 30 do 80 radnika.
Poslije dvije godine ugovor je raskinut, jer “kupac nije poštovao rokove”, a 100 radnika upućeno na Biro rada.
Za Polimku je raspisan novi tender, poslije čijeg zaključenja su 2008. godine predstavnici Vlade i državnih fondova potpisali ugovor o prodaji fabrike sa podgoričkim preduzećem Kips, koje je u jednom dijelu tog prostora, kako se navodi, otvorilo tržni centar.
